Ne igra se rukomet samo u siječnju! Čini se da je taj siječanj, kada su sve oči uprte u mušku seniorsku reprezentaciju, postao balast rukometa. Ako se osvoji zlato ili medalja, OK, ako ne onda je sve to antipropaganda. A ustvari rukomet je puno više.
Više uopće nije bitno zašto se događaju problemi, bitno je da rukometa skoro pa i da nema na malim ekranima ako nije u pitanju neki reprezentativni sudar rukometaša. A morao bi... Ne bi se nikad trebalo uspoređivati s drugima, ali ako su argumenti bilo kome u bilo čemu uopće još važni, tako se nešto ne bi smjelo događati. Svjedoci smo da je nogomet TV prava za domaću ligu prodao po jako skupoj cijeni, zbog koje će koristi imati svi klubovi, naravno ne svi isto, ali srazmjerno gledanosti. Vidimo i da UEFA nema problema reći NE Gazpromu, jer u redu ima pregršt onih koji bi se u TV prijenosima željeli reklamirati uz Ligu prvaka. To je ogroman novac, rukometu nedostižan, pa i ostalim sportovima, ali je sigurno da bi se srazmjerno svemu moglo učiniti nešto bolje nego što je danas kada nemamo skoro ničega.
Rukomet nema jednu utakmicu po kolu na malim ekranima, bila ona muška ili ženska. Rukomet nema svoje emisije u tom smislu koje bi promovirale ligu, kao što je to jedno vrijeme činila SEHA i postala treća najjača liga u Europi. Rukomet je medije i promociju gurnuo sasvim u stranu i oni su postali nužno zlo za plasiranje informacija koje su filtrirane kako nekom odgovara. To sigurno nije način koji promovira sport, koji nosi reklamu, koji daje mogućnosti nekome da se zainteresira i u tome pronađe interes. Rukomet plus toga ovisi o sucima u velikom dijelu, a dok je tako malo će se ljudi u njega odlučiti investirati... Možda je u jednom vremenu to sve skupa bilo dovoljno, ali danas kada svi počinju živjeti u prvom redu od sebe, to postaje sve teži posao.
Imali smo posljednjih dana dva velika derbija. Nevjerojatno je da nijednu TV nije zanimala utakmice Lokomotive i Podravke, koja je odlučivala prvaka Hrvatske, koja je bila jako neizvjesna i završila minimalnom pobjedom Podravke u Zagrebu. A zanima, recimo, mnoge kada reprezentacija sastavljena od tih istih igračica osvaja medalju na nekom Europskom prvenstvu. Zašto nekom trećem klubu koji nađe interes, ne ponuditi priliku da postane konkurencija i ojača naš ženski rukomet, ako se to može?
Imali smo derbi Nexea i Zagreba u Našicama, superzanimljivu utakmicu o kojoj bi se moglo jako puno reći, u kojoj je Nexe nakon 15 godina skinuo nepobjedivost Zagreba. Ni to nikog od TV nije zanimalo, sreća da je na YouTubeu bila prilika pogledati da se nešto dobro i zanimljivo događalo.
Šteta da, recimo, nije bilo prilike vidjeti sudar Sesveta i Gorice, klubova koji pretendiraju biti konkurencija spomenutoj dvojki, čiji je susret završio 30:30, šteta da se nije čulo što o ligi kaže Silvio Ivandija, koji je radom s mladima u prošlosti zadužio hrvatski rukomet i slični, a ima ih u domaćim natjecanjima puno. Da ne govorimo o nekim analizama i sličnim stvarima zbog kojih je jedan drugi sport to što je danas, zbog kojeg su TV prava skočila u nebo, zbog kojeg je svima bolje.
Mnogi su skloni reći da će bilo što osim nogometa teško zainteresirati medije na taj način. Mnogi su skloni reći da je jako skupo sve to realizirati, ali je isto tako sigurno da se ovako ne događa ništa, da rukomet postaje samo sport za siječanj i da samo i isključivo ovisi o rezultatu koji će ostvari tada. A ustvari, rukomet je puno više i o tome svjedoče s mnogi njegovi rezultati. Nažalost, kao i kod mnogih drugih stvari, rezultati kao ni znanje nisu argument koji zanima bilo koga i onda se trebamo prestati čuditi, jer sport je samo preslika svakodnevice.
Da pričamo o infrastrukturi još bismo produbili temu, pa se opet kao ni proteklih 30 godina ne bi ništa dogodilo. Zašto 30 godina? Pa zato što je prije 30 godina u svibnju Zagreb osvojio prvi europski naslov, zato što je na temelju tog naslova narastao sastav koji je dvije godine kasnije iz Portugala donio prvu broncu, pa 1995. s Islanda svjetsko zlato i 1996. iz Atlante olimpijsko, prvo hrvatsko olimpijsko zlato. Zato što je od toga potekla priča o zlatnom rukometu koja je kulminirala u Lisabonu i Ateni... Ali, kome je to uopće važno.