Hrvatske rukometašice nastavljaju niz nastupa na velikim natjecanjima. Svjetsko prvenstvo koje će se krajem godine održati u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj izborila je Hrvatska kroz dvije kvalifikacijske utakmice sa Slovačkom.
- Stvarno sam prezadovoljna i preponosna na sve nas, na to kako smo odradile pripreme i obje utakmice kvalifikacija. Obavile smo jako dobar posao, pogotovo u uzvratu kad nismo imale toliko uspona i padova kao u prvoj utakmici u Slovačkoj. Vidi se da smo napredovale, a atmosfera u ekipi je stvarno predivna. Uživali smo svi od prvog do zadnjeg dana, teško je opisati to što mi to imamo u ekipi - rekla je kapetanica Katarina Ježić.
Zatvorena svaka rupa
Ostala je kružna napadačica norveškog Vipersa impresionirana ozračjem u Slavonskom Brodu.
- Stvarno sam presretna, i htjela bih naglasiti da ne bih imala taj osjećaj da nije bilo toliko ljudi koji su navijali iz sveg srca. Nikad u karijeri nisam imala toliku podršku s tribina na utakmici hrvatske reprezentacije, i Slavonski Brod ostat će mi u divnom sjećanju.
S ukupnih +15 u dva susreta eliminirala je Hrvatska Slovačku, i to bez tri ponajbolje igračice, Ane Debelić, Ćamile Mičijević i Ivane Kapitanović.
- Rekla sam već puno puta, ako nekog nema, mi ih moramo nadomjestiti kao god znamo. Svaka od nas morala je preuzeti odgovornost, to smo i učinile. Dišemo kao jedno, i samo tako trebamo i nastaviti. Ozljeda i trudnoća će uvijek biti, svi smo jednako bitni u ovoj priči.
Kad već spominjemo trudnoće, iz tog razloga neko vrijeme neće biti Ane Debelić, s kojom Katarina dijelu napadačku poziciju u reprezentaciji, ali i u klubu. Novitet je da je Ježić ovaj put uskočila u sredinu obrane u paru s Prkačin te se sasvim dobro snašla.
- To nije bilo ništa novo za mene jer igram tu poziciju u obrani već jako dugo u klubovima. Bez obzira na moju visinu, imam tu kvalitetu, igrala sam i Ligu prvakinja i Europsku ligu na toj poziciji, i za mene to nije ništa novo. No, prvi put sam se mogla dokazati i u reprezentaciji. Ponovit ću da smo disale kao jedno, borile se jedna za drugu, zatvarale rupe gdje god je pucalo.
Dolaze polako i nove snage koje bi u budućnosti trebale postati glavne uzdanice reprezentacije, poput Birtić, Burić, Petike...
- Cure su željne napretka i uspjeha, rade na tome i u klubovima i kad se okupimo zajedno. Vidim još puno mjesta za napredak, i ekipni i individualni, vidi se da imamo određenu širinu klupe.
Sve ovisi o nama
Izbornik Nenad Šoštarić već zna cilj na Svjetskom prvenstvu, to je plasman među osam najboljih koji bi nam onda donio olimpijske kvalifikacije. S obzirom na iskustva s ranijih velikih natjecanja, je li to realan i ostvariv cilj?
- Na kraju krajeva, sve ovisi o nama. Mi smo ti koji će postaviti igru, koja će protivniku omogućiti da igra ili da ne igra onako kako želi. Smatram da to jest realno, uz malo sreće, vruće srce i hladnu glavu. Vjerujem u nas, bacit ćemo se na glavu da to i ostvarimo. Svima nam je san igrati kvalifikacije i plasirati se na Olimpijske igre. Nažalost, ja nisam išla u London 2012. godine, grist ću i parket ako treba da to ostvarimo!
Prvo veliko natjecanje na kojem je Katarina nastupila bilo je Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2011. godine, tada je bila najmlađa u ekipi, sad je najstarija.
- Puno se toga dogodilo u međuvremenu, a posljednjih godina smo napravili veliki pomak. Sve je krenulo s osvajanjem europske bronce u Danskoj, kad nitko od nas ništa nije očekivao, a napravile smo ogroman uspjeh. Nakon toga sve je krenulo nabolje, ljudi nas prate, imamo kontinuitet na velikim natjecanjima i to trebamo zadržati. Dao Bog da osvojimo još koju medalju - zaključila je Katarina Ježić.