Do rukometnog SP-a u Hrvatskoj (i Danskoj i Norveškoj) ostala su još točno dva tjedna i hrvatski rukometaši i cijela sportska javnost s nestrpljenjem očekuju početak velike sportske fešte. Zagreb će ugostiti naše rukometaše u prvom i drugom krugu turnira, domaćini najboljim svjetskim rukometašima bit će i Poreč i Varaždin, ali i danski Herning te norveški Bærum gdje će biti održan završni dio SP-a; polufinala i finale. Ima već neko vrijeme u kojem uspjesi naših rukometaša nisu na nivou na koji smo navikli, medalja nije osvojena od onog srebra iz Stockholma s EP-a 2020. A zlato?! Zadnje zlato pamti ona generacija s Ivanom Balićem, Petrom Metličićem, Mirzom Džombom, Blaženkom Lackovićem... Prošlo je, čovjek ne bi vjerovao, punih 20 godina, a kao da je bilo jučer...
"Vudri ga Blaž" Lacković danas je pomoćni trener Hamburga, od rukometa se nije pomaknuo u zadnja dva desetljeća; kao i uvijek u ovo doba godine vratio se malo doma svojima. Čovjek koji je uzeo svjetsko zlato u Portugalu 2003., ono olimpijsko iz Atene 2004., te još sedam velikih odličja s olimpijskih turnira, SP-a i EP-a, sa sjetom razmišlja o tim zlatnim vremenima. Razgovor s čovjekom koji je bio dobri duh te reprezentacije novogodišnji je melem na sve rane:
- Je, prošle su tolike godine, a kao da je bilo jučer. Ne bježim nikad previše u prošlost, no često se sjetim tih prekrasnih i uspješnih vremena. Poklopila se takva generacija, imali smo baš sve. Karakterne i "bezobrazne" pojedince od kojih je svatko mogao riješiti utakmicu i uvijek bi iskočio netko drugi. Imali smo Červara, trenera koji je pazio na sve detalje, imali smo moćnu obranu i kreaciju u napadu. Imali smo vanjski šut, pivote, krila, vratare... Imali smo neviđenu energiju i to je bila dobitna kombinacija koja nam je donijela tolike uspjehe i medalje...
Zašto se takvo nešto ne može sklopiti u posljednje vrijeme?
- Takvo nešto je uvijek kombinacija puno različitih faktora, ne događa se uvijek i ne događa se preko noći. Treba tu i puno sreće koja je također često presudna. Ja se ipak ne bojim i vjerujem u nove generacije koje mogu vratiti hrvatski rukomet tamo gdje je nekad bio. Može li se to ostvariti već sada na SP-u pred našim gledateljima i ljudima koji vole rukomet, ostaje za vidjeti. U svakom slučaju, vjerujem u dobar rezultat. Potrudit ću se doći na neku utakmicu iako sad idemo s HSV-om na pripreme u Španjolsku. Htio bih vidjeti istinski motiviranog Domagoja Duvnjaka još jednom na terenu u dresu reprezentacije, želim vidjeti punu Arenu Zagreb, gdje sam i sam proživio prelijepe trenutke...
Duvnjak je neviđeno motiviran i dobar, Martinović je odličan, imamo igrače koji čine razliku i dobre vratare te trenera koji zna posao
Što se može sada očekivati na SP-u u Zagrebu, kako izgleda trenutačna reprezentacija?
- Skupina ni u kom slučaju ne bi trebala biti neprelazna. Ždrijeb nam je bio dobar i u skupini s Egiptom, Argentinom i Bahreinom, kao i ona skupina u kojoj su Slovenija, Island, Kuba i Zelenortski otoci s kojom se križamo. To se mora iskoristiti. A poslije? Vidjet ćemo. Dečki mi djeluju dobro. Duvnjak je u top formi u Kielu, Martinović je odličan, imamo dobre vratare... Šteta je samo što neće biti Mateja Mandića, no ne strahujem nimalo jer je Kuzmanović pravi hit u Bundesligi, tu su i Pešić, Špikić... Imamo nekoliko igrača koji čine razliku; bit će to dobro, uvjeren sam, no bit će potrebno i dosta sreće...
Dagur Sigurdsson dosad je imao samo djelomičnu prolaznu ocjenu kao izbornik reprezentacije?
- Riječ je o vrlo studioznom treneru, čovjeku koji pazi na sve detalje, dobro je to izgledalo na kvalifikacijama za OI u Hannoveru, nešto slabije na olimpijskom turniru u Parizu, no u svakom je slučaju riječ o iskusnom i trofejnom treneru koji zna što radi i zna što ima u rukama. U Berlinu je bio sjajan, s njemačkom reprezentacijom je uzeo europsko zlato kad to nitko nije očekivao. Riječ je o treneru koji zna posao.
Pogled na ostale konkurente i najveće favorite standardan je kao i uvijek?
- Popis najboljih je približan kao i uvijek, no vidio sam neke silne popise ozlijeđenih igrača koji su vrlo bitni u svakoj od momčadi potencijalnih favorita. Mnogima će nedostajati bitni igrači, ne znam kako će reagirati Francuzi, koji su dosta izmijenili momčad. Nije zato što sam u Njemačkoj, ali mi se čini da su Nijemci trenutačno s najmanje takvih problema s ozljedama. Izgledaju odlično, mogli bi biti pozitivna priča prvenstva, posljednjih su godina u uzlaznoj putanji.
Ne mora to biti ništa posebno, ne razmišljam o ulozi. Situiran sam i radit ću da se odužim rukometu
Lac se u Hamburgu savršeno osjeća i taj mu je grad drugi dom, no ipak ondje ne misli zauvijek ostati.
- Nije to nešto novo, niti je meni i obitelji palo na pamet jučer, ali planiramo se vratiti doma u Hrvatsku. Neće se to dogoditi sutra, ali hoće relativno brzo jer o tome dugo razmišljamo. Prekrasno nam je u Hamburgu, supruga Nikolina tu vodi Muzej iluzija i odlično se u tome snalazi. Tu su nam prijatelji, djeci je odlično, ali smo vrlo blizu realizaciji zaključka da je doma uvijek najljepše. Da, vraćamo se brzo...
Pune 23 godine Lacković je igrao rukomet, u igračkom smislu je otišao iz njega kao posljednji iz one zlatne generacije, ali...
- Ali sam u rukometu ostao i u njemu mislim i ostati. Toliko mi je toga dao i mislim mu nešto i vratiti. Svi mi koji smo igrali vani financijski smo situirani i ja osobno više od rukometa ne mislim ništa uzimati, nego mu nešto želim dati i vratiti. Radit ću u hrvatskom rukometu u bilo kojoj ulozi i želim mu pomoći da se vrati tamo gdje je nekad bio.
Trenerska karijera je ono u čemu se Lacković nakon igračke karijere u potpunosti našao. On to ne želi izreći, no budući je izbornik hrvatske reprezentacije. Mnogi bi takvo nešto jednog dana zaista voljeli i doživjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....