Vratimo se u siječanj. Hrvatska je igrala na Svjetskom u Švedskoj i Danci su - bez obzira na naše posrnuće protiv Egipta - znali da smo im mi najveći protivnici na putu do plasmana u četvrtfinale. Sramotno su pripremili utakmicu, odigrali je preko nekih medijskih “suigrača” koji su optužbom o našim navodno korumpiranim sucima koja nikad nije dokazana, uspjeli razbiti naš mir.
Onda se na utakmici koju smo trebali dobiti dogodio gaf koji se ne zaboravlja. Domagoj Duvnjak je napravio prekršaj na Mathiasu Gidselu, pružio mu ruku za ispriku, ali je Danac odbio ruku hrvatskog kapetana, što graniči s bezobrazlukom. Naravno da su Danci u Malmöu zviždali Duvnjaku zbog toga do kraja natjecanja, no Danci su sve skupa gledano u svojoj namjeri uspjeli. Nisu izgubili, što im je bilo najvažnije, jer Egipta se i tako bojali nisu.
Ne treba zaboravljati
U nedjelju je pak u Kiel u dresu Berlina došao Mathias Gidsel na noge protivniku čiji je kapetan Domagoj Duvnjak. I taj mali danski folirant samo je dokazao o Kielu o čemu se radilo u siječnju na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj. Duvnjak ga je potpuno zasjenio, Kiel je dobio utakmicu sedam golova razlike, dok je Gidsel igrao tako da je u napadu morao dobiti pomoćnike u Wiedeu i Kopljaru. I šutio je, nije mu palo napamet pred punom Wunderino Arenom biti nepristojan, glumatati, valjati se. E tako se to radi, bravo Domagoj Duvnjak i bravo Kiel, posebno Patrik Wiencek i Petter Overby koji su malog Gidsela sakrili da se nije vidio. A taj mali Danac je trebao biti nositelj igre Füchsea. E, tako treba s njim, tako je u siječnju trebala i Hrvatska. No, nažalost mi u siječnju nismo bili ti koji opet moramo postati i sada se najveća borba vodi oko toga.
Stvari treba oprostiti, ali ne treba zaboravljati, jer takve stvari pravima su uvijek motiv, a Domagoj Duvnjak je još i te kako pravi. Letio je po terenu, sakrio ljevake Berlina, Gidsela se u svojoj sportskoj kulturi vjerojatno nije ni sjetio, jer za njega je takav bezobrazluk iz siječnja nezamisliv. No, eto, i to je naučio. Nikad nije kasno. I tako kako je Kiel u nedjelju dočekao Gidsela, tako ga ubuduće treba dočekati i Hrvatska, jer taj dečko mora saznati što je napravio i s kim ima posla.
I da ne mislite da imamo nešto protiv Danaca i da generaliziramo stvari, da sramotne pojedince povezujemo s cijelim danskim rukometom koji je sjajan i jako ga poštujemo, reći ćemo dva primjera od prošlog tjedna. Prvi je apsolutno Niklas Landin, vratar Kiela koji je u derbiju njemačkog prvenstva obranio igračima iz Berlina čak 23 lopte. On je danas sigurno najbolji vratar na svijetu, lider momčad u svakom pogledu. Može se naljutiti, ali nikad, nikad neće izgubiti živce i napraviti skandal poput Gidsela. Taj Niklas Landin ima poštovanje svih poklonika rukometa u Hrvatskoj. A u nedjelju su mu još jednom skinuli kapu do pada.
U četvrtak je Marinus Munk bio junak Aalborga. Taj mladi Danac ima samo 19 godina, da su svi zdravi on ne bi bio ni u sastavu za Ligu prvaka protiv GOG-a, a taj mali ne da je bio u sastavu, nego je zabio 6/6 s kojima je Aalborg u prepolovljenom izdanju poletio do pobjede protiv GOG-a u prvoj utakmici osmine finala. Takav talent zaslužuje pljesak i ogroman je plus za danski rukomet u cjelini, dokaz da sve što rade i te kako ima smisla.
‘Hrvat’ Wiencek
Može Gidsel biti nepristojan, mogu mediji lagati o sucima, mogu postojati Boye - Jensen nekada ili Olesen - Pedersen ili Gjeding - Hansen, ali mora postojati netko u Danskoj tko takvim potezima koji narušavaju imidž danskog rukometa može stati u kraj i ograditi se od njih. Valjda netko u Danskoj to može. A nitko to u siječnju nije učinio, ni 2004. godine, ni 2019. godine, ni onda protiv Barce...
Dapače. To je najveća sramota koju nećemo zaboraviti. I kada smo u siječnju napisali “sram vas bilo Danci”, samo smo željeli naglasiti da makar su na vrhu, nikad ne smiju izgubiti poštovanje za bilo kojeg protivnika. Mogu nas ne voljeti, ali ne smiju nas poniziti. I to nikad više ne smiju zaboraviti. A Hrvatskoj to uvijek mora biti motiv. Makar “Hrvat” bio Wiencek...