‘Što, kuda i kako dalje?! Hrvatski je rukomet na velikoj raskrsnici i čini se da nitko ne zna kojim pravcem treba krenuti. Pitanja je toliko, odgovori se niti ne naziru, iza nas je dugi period "lutanja", period za koji su snivani velebni snovi, a gotovo ništa od svega toga nije ostvareno.
Pamtimo dobro, vodstvo HRS-a je prije desetak godina ničim izazvano "nasilno" naumilo podmladiti tada još uvijek potentnu zlatnu generaciju. Ima tome točno 10 godina, s popisa tadašnjeg izbornika Goluže za SP u Španjolskoj "amputiran" je Ivano Balić. Goluža je na tom SP-u ipak osvojio novu broncu, treću u nizu nakon EP-a u Srbiji i olimpijskog turnira u Londonu 2012. Nestali su nakon toga sa scene svi veliki igrači koji su donijeli svjetsko i olimpijsko zlato u Portugalu 2003. i Ateni 2004.; podmlađivanje je nastavljeno te su od spomenute Španjolske 2013. do danas, na velikim natjecanjima osvojeni tek europska bronca u Poljskoj 2016. i europsko srebro 2020. u Švedskoj.
Deset godina, 12 velikih natjecanja, samo dva odličja... Premalo za ono na što je rukometna javnost navikla. Usput su "nestajali" i izbornici - Goluža, Željko Babić pa povratnik Lino Červar, da bi prije tri godine bio ustoličen Hrvoje Horvat.
Za svako veliko natjecanje mijenjao se roster, igrači su olako upadali i ispadali iz reprezentacije, mijenjali su se i izbornici. Upravo suprotno onome kako istom problemu pristupaju oni trenutačno najbolji - Francuska, Danska, Španjolska...Za domaći EP u Hrvatskoj 2018. najavljivale su se velike stvari - baš kao i svako od natjecanja prije i nakon toga, a malo toga se i ostvarilo.
Nastavimo li na isti način, malo će se toga ostvariti i na SP-u koji 2025. Hrvatska organizira zajedno s Norveškom i Danskom.
Nastavi li se ovako, nastavit će se rasprodaja ugleda hrvatskog rukometa. Jer, budimo realni, ovdje se baš o tome radi. Dok je Červar bio izbornik, prigovarali smo mu na osvojenim srebrima, kad je na njegovom mjestu bio Goluža, mrcvarili smo ga zbog mizernih bronci, a sada već četiri velika natjecanja u nizu, Hrvata i hrvatskog rukometa nema nigdje.
Na SP-u u Egiptu 2021. bili smo nikad gori 15., na EP-u u Mađarskoj osmi, sada u Švedskoj deveti. U međuvremenu, na olimpijski turnir u Tokiju nije se niti išlo; bilo je to tek drugo veliko natjecanje u puna tri desetljeća (nakon Sydneyja 2000.) na kojem nije bilo hrvatskih rukometaša. Hrvoje Horvat "potpisao" je te neuspjehe, on je već sada vjerojatno bivši, no niti njegovom nasljedniku - ma tko to bio - neće biti lakše. Nitko ne zna - što, kuda i kako dalje?! q