ANTE CIZMIC Cropix
‘O TOME SMO MAŠTALI‘

Čovjek koji je nosio Hrvatsku do srebra: ‘Jedva sam prošao svojom ulicom, djeca igraju rukomet‘

‘Kada smo izgubili od Egipta bili smo poljuljani i sami si rekli - to više tako neće ići‘
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 09. veljača 2025. 19:20

Marin Jelinić odigrao je briljantno Svjetsko prvenstvo, bio je jedan od junaka Hrvatske za srebro koje smo osvojili. Odličan u obrani, skoro nepogrešiv u napadu, onaj njegov školski skok, naizgled spor, ali pun siline, njegov trk u kontru kao onaj s početka protiv Francuske. Vrhunski. On, Srna i Mandić su duša ove reprezentacije, oni daju ton našoj igri, našem rukometu i moramo to naglasiti.

Silno nam je nedostajao u Parizu na Olimpijskim Igrama, posebno u situaciji kada nije bilo Mandića. Lovro Mihić je svoju rolu odradio jako dobro, Lovro je dio te reprezentacije bez dvojbe, ali jednostavno nam je taj stil Jelinića i Mandića falio da bi obrana bila bolja, a obrana nam je u Parizu bila ogroman i najveći problem. I sad gledajte, nismo imali tamo Mandića, Jelinića, Mamića, Šušnje, Maraša i to je očito bila ključna pogreška da smo se iz Pariza vratili razočarani.

Osim što sjajno igra, što to potvrđuje cijelu sezonu u dresu Szegeda, Jelinić i sjajno pjeva što je već stara metkovska tradicija koju je nacionalnom dresu postavio Davor Dominiković, prvi metkovski rukometni tenor.

image
TOMISLAV KRISTO Cropix

Fešta je završena, život ide dalje. Jelinić je već u Szegedu na raspolaganju treneru Apelgrenu.

- Bilo je fenomenalno, nezaboravno. Bila je luda fešta, uživali smo u svemu i hvala ljudima koji su nas počastili takvim odnosom. To su stvari koje se ne zaboravljaju. Ali, život ide dalje, u petak smo se Šoštarić i ja priključiti treninzima Szegeda. Moram zahvaliti treneru Apelgrenu koji je imao silno razumijevanje, čak je želio da odmorimo još, ali smo odlučili biti na raspolaganju za utakmicu u Tatabanyji. Bilo je puno izostanaka zbog reprezentacija – Thulin u Švedskoj, Frimmel u Austriji, Mačkovšek za Sloveniju, Smarasson za Island, Garciandia za Španjolsku, Rod za Norvešku, Bodo, Banhidi za Mađarsku, nas dvojica za Hrvatsku. Moramo se malo postaviti, jer već u srijedu dolazi nam Zagreb u Ligi prvaka, a to je jako bitna utakmica za nas.

Vratimo se na slavlje?

- Ludo i nezaboravno. Nisam ni slutio da bi to moglo tako izgledati. Nisam ni slutio da bi mene i Srnu u našem Metkoviću moglo dočekati toliko ljudi, da ćemo ići po školama, da će nas toliko djece oduševljeno dočekati. Kod nas se stvarno voli taj rukomet. To je san nekad kada počinješ igrati. A slika koja mi se urezala u pamćenje je, krećem iz svoje ulice u Szeged i na cesti klinci igraju rukomet, tako da sam morao zastati da bi uopće nekako prošao. E to je, mislim, nešto na što sam jako ponosan i tek sam u tom trenutku počeo shvaćati koliko smo i što smo ustvari napravili.

image

Doček Srne i Jelinića u Metkoviću

MARIN VERAJA

Bilo je uzbudljivo prvenstvo.

- Bilo je u uzbudljivo i na momente jako teško. Kada smo izgubili od Egipta bili smo poljuljani i sami si rekli - to više tako neće ići. Mi jednostavno nismo momčad koja može igrati rukomet bez emocija. Mislim da smo u utakmici protiv Islanda prvi puta dosegnuli tu emociju, a da je utakmica protiv Mađarske bila ključ za totalno ludilo koje nam se dogodilo u utakmici protiv Francuske. To smo mi i nikad nećemo biti drugačiji. Digli smo sve na noge i to je ta Hrvatska koju smo svi znali, ali koju smo tek kroz prvenstvo uspjeli probuditi. I onda na krilima toga smo pokazali da imamo potencijal i sada vjerujem da ćemo na tome ustrajati. Ne, nije mi žao finala, Danci su bili bolji, ali ja mislim da se uz određene stvari može i s njima. Mislim da za onakvu Hrvatsku kao prethodnih dana nema prepreka.

Koliko je vama bilo teško nakon Pariza?

- A bilo mi je teško, što da kažem, ali to je stvar na koju nisam mogao utjecati. Bilo mi je uvijek važno da sam na raspolaganju i da kada dobijem priliku pokažem najboljeg sebe. U životu nije uvijek sve lako i jednostavno, ali moraš se naučiti nositi sa svim tim situacijama. Meni je stvarno uvijek čast biti dio reprezentacije, to je ostvarenje sna, onoga o čemu smo maštali kada smo počinjali igrati rukomet.

image
ANNE-CHRISTINE POUJOULAT Afp

Marin Jelinić se rodio 1996. nakon što je Hrvatska u Atlanti osvojila zlato. Sedam godina imao je kada je osvojeno zlato u Portugalu, a evo sada ima i svoju prvu veliku medalju u 29. godini.

Szeged je tema koja se nameće nakon ove reprezentativne.

- Dobri smo ove godine, dolaskom Šveđanina Apelgrena ostvarili smo pomak, djelujemo sigurnije. Imali smo kiks u Ligi prvaka doma protiv Kolstada i da nam se to nije dogodilo bili bismo drugi ispred Nantesa i Aalborga koje sada pokušavamo dostići u borbi za broj 2 koji vodi direktno u četvrtfinale Lige prvaka. Zato je jako važna utakmica protiv Zagreba doma u srijedu. Imamo težak raspored do kraja, gostujemo u Nantesu i Magdeburgu, dolazi nam Barcelona, ali mislim da smo pokazali da možemo protiv svakoga – zaključio je Marin Jelinić.

09. veljača 2025 19:20