Dagur Sigurdsson, 52-godišnji Islanđanin, je prvi stranac na listi najboljih trenera u Hrvatskoj u povijesti ankete Sportske novosti. Nije baš bio omiljen lani nakon Eura u Njemačkoj, ali je reprezentaciji donio profesionalnost i pokazao koliko nam je tako nešto bilo potrebno da bismo se riješili stalnih tema. Čovjek radi svoj posao, jednostavno, ozbiljno, sjajno je to činio u Njemačkoj kao klupski trener, s njihovom reprezentacijom osvojio europsko zlato, sada je na listi s našim velikanima sa svjetskim srebrom od početka ove godine.

Dagur Sigurdsson ostvario je cilj prošlog siječnja, vratio nas je u zonu medalja i osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu rukometaša. Nitko to nije imao pravo očekivati nakon silnih turbulencija koje su tome prethodile. Ali, Hrvatska je mačka s devet života, koju nikad ne smiješ prekrižiti i zanemariti. Ne, nije bilo nimalo jednostavno.

U Parizu 2024., nakon mjesec dana priprema, nismo imali momčad, nismo igrali dobro, ispali smo nakon prvog kruga olimpijskog turnira. Na prvom sljedećem okupljanju nije bilo nimalo drugačije, makar su protivnici na sreću bili loši. Nismo napravili ništa u godinu dana, da bismo onda se majstorski – kako mi uvijek najbolje znamo – priklonili improvizaciji za nekoliko dana. Čak je i Sigurdsson, nesklon takvom radu, shvatio da drugačije ne može.

Arena je gorjela

Dagur je čak zakasnio na pripreme za SP, što se ne smije dogoditi da je bio “na Mjesecu”, a ne na Islandu. Imali smo puno ozljeda. Međutim, zatvorili su se u Prelog i počeli smišljati. Smislili su 5-1 s Mamićem, počelo je SP, nismo ga ni koristili u prvom krugu. Izgubili smo od Egipta, možda ne bismo da smo se tada pokazali.

I onda su došle one utakmice kada moraš, a ozlijeđeni Duvnjak, Cindrić, pa Mandić brzo slomi šaku, pa Martinović zaradi ozljedu gležnja, Srna se uhvati za aduktor... I onda odjednom treba dobiti Island četiri razlike, mi dobijemo više momčad koja do tada nije izgubila ni boda. Treba pobijediti Sloveniju, krećemo s 0:5, pobijedimo i Sloveniju. Treba proći Mađarsku, visimo “k’o lusteri”, gubimo -4, pet minuta do kraja i pobijedimo Mađarsku golom Šipića u posljednjoj sekundi. Dođe nam Francuska koja do tada nije pogriješila i svi misle “teško ćemo”, kad ono poluvrijeme +9, imamo dvije lopte za +10, nevjerojatno, nešto najbolje što smo gledali od Hrvatske uopće ikad.

Proglašenje rukometaša godine: naš novinar Dražen Pinević, Dominik Kuzmanović, Lucija Bešen, Dagur Sigurdsson i Loris Peršurić

VANESA PANDZIC Cropix

Arena je gorjela, kakva je to ludnica bila, kakva energija... I nije bez vraga ona da bismo Dansku, da se igralo u Zagrebu, sigurno ozbiljnije napali. Ali nismo igrali u Zagrebu, Danska je bila bolja u Oslu, nismo više bili u stanju ponoviti savršenu utakmicu, a s Danskom danas ako ne igraš savršeno – zaboravi.

Rukomet je danas Danska, puno dobrih izjednačenih selekcija i jako malo slabih. Mi smo prvi u ovom drugom dijelu i to je super. Najbolje od svega je da nam je to šansa da na temeljima tog uspjeha sada sagradimo selekciju za budućnost, temeljenu na mladima, na svjetskoj klasi Martinovića, Kuzmanovića, Srne, Mandića i još nekolicine, ali i Mandića koji će se vratiti na gol. To je jako težak posao, jer temelji su otišli s Duvnjakom, Karačićem i Pešićem i sada treba učvrstiti nove. Novi veliki posao za Dagura Sigurdssona.

Još bi puno toga mogao saznati

Ne smijemo letjeti. Još puno volje trebamo uložiti da se vratimo u vrh i da tamo ne pravimo stanke od pet godina kao sada. Ovako, otprilike. Sljedeći veliki cilj je plasman na OI u Los Angeles. Imamo dvije godine za formirati novu momčad da bismo spremno dočekali SP u Njemačkoj, koje će biti kvalifikacijsko za LA. Tu treba biti među osam da nam se više nikad ne ponovi kao prije Pariza. Možemo li do medalja? Uvijek tako treba gledati, ali treba biti realan i imati malo više strpljenja u ovom slučaju Eura. Vidjet ćemo što možemo.

Dagur je zavolio Hrvatsku, Hrvatska je zavoljela Dagura. U Zadru se udomaćio, pjeva, fešta, ni traga islandskoj hladnoći. Ali uvijek odmjeren i dobro zna o čemu i kako priča. Tako bitna sitnica. I još je nepogrešivo rekao: “You are totally crazy people”. Kakav savršen pogodak. A ne zna još sve, bude li strpljiv, još bi puno toga mogao saznati...