Da, mi smo s pobjedom protiv Islanda mogli s Njemačkom igrati za polufinale. Kakav šteta, nazvali bismo to čak glupost za koju nijedan razlog nije dovoljan, a vjerojatna svaki od onih koji su bili tamo ima neki razlog. Nebitno, propustili smo šansu i nećemo prihvatiti činjenicu da mi to nismo mogli. Mogli smo, a sada moramo odgovoriti zašto to nismo i napravili.
Pokušali smo napraviti deset stvari koje moramo popraviti, doraditi, da bi takve stvari zauvijek postale prošlost. Kao i u ovoj situaciji to nosi neke rizike, ali bolje i rizike, nego mlitavost koju smo vidjeli kada se turnir lomio. Svako natjecanje je iskustvo plus za svakog mladog igrača i ključno je uvoditi ih na vrijeme, a mi to baš i nismo radili posljednjih godina, pa sad moramo više, a morat ćemo očito i još više. Dakle, evo deset stvari koje nam trebaju:
1. Popraviti obranu
Naša obrana na ovom Euru nije bila dobra. Ona je imala samo dobre momente, ali ne i kontinuitet. U Srni i Načinoviću smo našli neku sredinu, ali nismo imali prave osigurače za njih dvojicu koji su prvi puta na ovom Euru bili u takvim rolama. Ne bismo sugerirali rješenja, ali imamo ih i nema razloga da ih ne pokušamo pretvoriti u svoj adut.
2. Vratiti 5-1
Moramo vratiti 5-1 obranu. Možda ona jest pročitana, možda je igra 7 na 6 način da se riješi, ali s tom obranom koja je agresivna možemo biti u stanju natjerati protivnika na promjenu ritma u situacijama kada nam baš ne ide. Mi to nažalost na Euru u Njemačkoj nismo imali. Nismo riješili ni pitanje što ako su nam u igri Martinović, Cindrić i Šipić istovremeno koji obranu ne igraju kao ostali. A to pitanje ne traje od jučer.
3. Kontrola napada
Kontrola napada bila nam je katastrofalna. Zbog nje smo izgubili sve što smo izgubili, a tu su nam najiskusniji igrači. Treba li ih razdvojiti, treba li naći nekog novog, trebali li nešto pokušati, jer s tim problem ne uspijemo riješiti pitanje je za one koji odlučuju. Ne može nam se dogoditi da izgubimo +3 od Austrije ne može se dogoditi da zbog dvije lopte izgubimo od Francuske, ne može nam se dogoditi da lopte učestalo ostavljamo u križanjima iz leđa protiv Islanda. Ne može se dogoditi da s igračem više i s dva igrača više ne znamo što radimo, a da nam se to ponavlja. Trebamo odgovore.
4. Prazni hod
Imali smo igrača s kojima nismo znali što želimo. Recimo, Mamić je došao biti pojačanje za obranu, pa nije bio, Mihić je mogao pomoći u 5-1, a mi 5-1 nismo imali, Šipić nije igrao zbog svoje obrane, a mogao ja napadački pomoći. Svaki igrač od 16 pozvanih i mora imati svoju rolu, svaki igrač je važan i svaki u svakom trenutku mora znati što mu je činiti. Mi nismo znali.
5. Lučin upitnik?
Ljevaci su nam bili ok, Srna je bio OK, ali više smo očekivali do Tina Lučina. Što se tu dogodilo, ostaje nepoznato, ali on je samo prvu utakmicu protiv Španjolske odigrao na potrebnoj razini i nije bio ni blizu onom izdanju kada je kao slučajni prolaznih postao heroj dvije godine prije u Mađarskoj. Lučin je mlad, Lučin nam treba, Lučin igra dobro u Wisli Ligu prvaka, ali bez da to radi kontinuirano nećemo naći rješenje i ponavljati iz natjecanja u natjecanje priču postalo bi problem. Zato, trebamo odgovor, jer se radi o relativno dugoj budućnosti.
6. Uigranost
Uigranost nam je bila problem, to će se složiti svi. A za uigranost, kako bi rekao Grunf, osnovna stvar se uigravati. Mi se nismo imali vremena uigravati. Vjerojatno se izbornik Perkovac neće složiti, ali pripreme za 36 igrača u listopadu i sa 23 igrača u siječnju nisu bile dobro rješenje za uigravanje. To još nikad nikom nije pošlo za rukom i zato svaku priliku, a nema ih puno realno, moramo koristiti da bi uigrali mnoge stvari od igrača više, igre na crtu, igre za krila koja smo mogli i više iskoristiti kada nam je vanjska linija bila pod pritiskom. A ne možeš kada nisi uigran.
7. Ritam
Ritam igre, intenzitet, danas je ključ rukometa. Bez njega ne može nitko do vrhunskih stvari. Savršen promjer za to su polufinalisti. Francuska za to ima Remilija i Mahea, Švedska Gottfridssona i Claara, Danska Laugea i Mikkela Hansena, a Njemačka recimo samo Knorra zasad, pa njegove sjajne izvedbe kako utakmice ide dalje padaju u drugi plan, jer čovjek nije svemoguć. Mi moramo naći tko to može, bez potpitanja.
8. Transparentnost
Moramo biti otvoreniji, komunicirati probleme, jer je to način da ih se lakše riješi. Magarac i čovjek su uvijek pametniji od samog čovjeka. Ako imamo problem, moramo ga tako nazvati i predstaviti i staviti određene stvari pod pritisak, jer ako svi pričaju samo o sjajnoj atmosferi, to neće biti dobro. Prozovimo stvari koje nisu dobre, to nije udar ni na koga, to je dobro za Hrvatsku.
9. Mediji
Mediji su žestoki, proziva ih se, ali mediji nisu krivi za probleme koje je reprezentacija imala. Odnos prema medijima je loš. Sramota je prije zadnje utakmice medijima poslati samo jednog igrača na press i to bez uvrede Glavašu, možda trenutno drugo krilo reprezentacije. Ti mediji su zbog njih došli u Koln čak, ti mediji su se cijeli dan vozili kući zbog njihovog ispadanja, dok su oni sjeli u avion i došli doma. Takav odnos je sramota.
10. Na terenu sve piše
Teren je taj na kojem sve piše i koji je dostupan svima. Na njemu se pokazuje tko, kako i koliko igra i koliko se od njega može očekivati. To se vidi cijele godine, ne samo u siječnju. Zato često dolazi do nesrazmjera u očekivanjima u usporedbi sa samom situacijom. To nam ne treba. To što mi mislimo da bi trebalo, da bi moralo, to je nešto sasvim drugo od onog što tko stvarno može u datom trenutku. Što od koga očekujemo je ključ. A na terenu ako ga gledaš sve piše. I nema loše krvi u onog s Hrvatskom ligom, ona je nama najdraža i vrijedna, ali za ovu razinu nažalost dovoljno nejaka, makar bismo mi htjeli drugačije. To nije problem rukometa i neće udaljiti djecu od rukometa, ali će je dobar rezultat zato jako približiti. To je istina.