Desna krila uvijek su bila posebna kvaliteta Hrvatske. Imali smo proteklih godina doista izbor za koji se može reći da je bio najbolji iu Europi. I to u kontinuitetu. Na počecima je dominirao Irfan Smajlagić, onda je došao Mirza Džomba u pratnji Vedrana Zrnića, a nakon njih dvojac ‘Mali i Manji’ - Zlatko Horvat i Ivan Čupić. Ono što je bilo neupitno kod svih je da se radi o igračima koji su u svakom trenutku mogli odlučiti utakmicu. Izuzetni realizatori, Smajlagić i više od toga u svoje vrijeme zbog čega je vjerojatno i primljen u Kuću slavnih europskog rukometa.
I drugi su imali jaka desna krila, reci Francuska Gregoryja Anquetila i Luca Abaloa koji su bili briljantni igrači, Danska Hansa Lindberga, Španjolska, Victora Tomasa, Carlosa Ortegu, Danci Sorena Strygera i Hansa Lindberga, Šveđani Pierra Thorssona, Rusi Dmitrija Kovaljeva… Šveđani još i danas imaju Niklasa Ekberga, ali danas uz Ekberga i možda Španjolca Gomeza Abella iz Barcelone nema desnih krila ekstra klase u europskom rukometu. Puno je dobrih kao Norvežanin Bjornssen, Poljak Moryto, Bjelorus Vajlupov, Slovenac Marguč, Španjolac Ferran Sole… To su igrači koji imaju klasu, ali ne role kao nekadašnje zvijezde u najjačim reprezentacijama.
Dvojac koji obećava
Mi u ovom trenutku imamo dvojicu koja izgleda obećavajuće i to može biti jaka karika ove reprezentacije. Zanimljivo je da su obojica ove godine napravila iskorak. Filip Glavaš koji se u eri Hrvoja Horvata nametnuo kao prvo desno krilo, malo Trebnje je promijenio za Zagreb što je sigurno korak naprijed, dok je Mario Šoštarić prihvatio novi izazov, dres Slovenije promijenio u dres Hrvatske, zemlje iz koje potječe i učvrstio svoju poziciju u jakom mađarskom Szegedu koji će i ove sezone igrati zapaženu ulogu u najjačem europskom klupskom natjecanju. Uz spomenuto, Šoštarić je igrač koji nam može donijeti i igrači plus u smislu da je krilo koje može odigrati halfa u obrani, što je dragocjenost u situaciji kada desnom vanjskom treba pomoć na obrambenoj poziciji. Šoštarić to radi i u Szegedu i zato je tandem njih dvojice apsolutno u prvom planu izbornika Perkovca. Očekuje se da oni budu prvi izbori svojih klubova, da se za to izbore i nametnu.
Ivan Čupić je još živ, ne predaje se, njegova statistika u velikim utakmicama i danas je vrlo impresivna, kao i njegova savršenoi rukometno znanje. Ali Čupića sve više muče godine, ozljede i sve mu je teže u kontinuitetu biti od pomoći. No, njegova kvaliteta i znanje je nešto što je vrlo važno znati i imati u svom okruženju i zato koliko god se u ovim okolnostima čini prekrižen, to nikako nije slučaj. O samom Čupiću tu ovisi najviše, hoće li naći novi zamah u svojoj karijeri i želju koju je pokazao kada je vraćen u dres reprezentacije. Liga prvaka u kojoj će dijeliti minute sa mlađim Glavašem će sigurno pokazati kako će to funkcionirati.
Imamo mi još desnih krila, koja se razvijaju svaki na svoj način. Recimo, Vladu Matanovića zastavila je ozljeda, Filipa Perića iste su potpuno slomile, Ivan Vida krenuo je svojim putem, Paolo Kraljević je bio dio tima na posljednjem SP u Švedskoj i svaku priliku koju je dobio u Zagrebu i reprezentaciji jako je dobro koristio. On je u prvi plan iskočio ‘preko reda’, sada se u taj red vraća i koliko će se kroz njega uspjeti izboriti za mjesto pokazat će vrijeme. Uz Glavaša i Čupića u Zagrebu, bit će mu to veliki izazov. Puno se očekivalo od Frana Milete, no njega je zaustavila ozljeda, a pokraj Melića u Nexeu nije uspio doći u prvi plan. Stagnirao je i sada će u Njemačkoj drugoj ligi pokušati mnogo toga nadoknaditi. Za vrhunsku razinu druga liga nikad nije savršen izbor, ali Mileti svakako treba novi zalet za priču. Dovoljno je mlad da stigne vratiti sve na svoje mjesto.
Dva mladića
Imamo i dva mladića sa posljednjeg juniorskog Eura u Njemačkoj. Zanimljive stvari pokazao je Riječanin Matija Car koji nastupa u Poreču, a broj 1 u tom mladom timu bio je Marin Božičević koji nastupa za vinkovačku Spačvu koja će od iduće sezone opet biti u Premijer ligi. Osnovno za njih dvojicu je da pokažu kontinuitet kvalitete i realizacije u sezoni koja dolazi, jer boljeg izlaza prema većim destinacijama - nema.
Desno krilo je pozicija na kojoj ne bismo trebali imati problema, ali moramo svaki puta pokazati napredak da bismo sačuvali vrhunsku razinu kakvu na toj poziciji imamo godinama.