Hrvatski su rukometaši u srijedu u Varaždinu rutinski odradili prvu utakmicu kvalifikacija za Euro 2024. u Njemačkoj, Grci su odigrali rolu dostojnog "sparing partnera" u utakmici u kojoj je konačni ishod bio unaprijed znan. Bilo je samo pitanje s kolikom će razlikom Hrvati slaviti (33-25). Duvnjak, Karačić i Cindrić sami su po sebi sposobni pobijediti takvog protivnika, no u ovoj su utakmici egzekuciju odradili mlađi igrači (Glavaš 6 golova, Mandić i Martinović po 5, Jelinić 4, Lučin 3...).
Domagoj Duvnjak je nakon pobjede bio uobičajeno dobro raspoložen, imao je za to valjane razloge.
- Utakmica je bila pod kontrolom iako ne idealna. Poveli smo kako i treba, a onda su Grci došli na 13-13, a to nije ugodno kad ti doma takav uvjetno rečeno slabiji protivnik zaprijeti. Ostali smo hladnih glava i do poluvremena povratili potpunu kontrolu. Tu nismo zakazali i tu smo osigurali objedu. Moglo je bolje i u dugom poluvremenu, ali smo i tu dionicu odradili s plusom od tri gola. Ponavljam, nije savršeno, ali ne može niti biti na početku svakog ciklusa.
U momčadi je bilo promjena u odnosu na zadnji ciklus, ali se većina igrača dobro poznaje.
- U tom je smislu teško uvijek na prvom okupljanju, nismo se vidjeli šest mjeseci, treba uvijek iznova pohvatati konce igre. Kretnje u ubrani, kretnje u napadu, treba se to uvijek preslagivati i ponovno uigravati. Imali smo samo dva zajednička treninga prije utakmice i to je sasvim normalna stvar, bit će to sve puno bolje. Nismo morali igrati punim gasom, rutinski smo to odradili i zadovoljni smo što se nitko nije ozlijedio.
Prije odlaska na SP u Švedskoj (i Poljskoj) slijedi još jedna obaveza...
- Očekuje nas druga utakmica u Belgiji, idemo i tamo po pobjedu da bismo što mirniji dočekali siječanj i SP.
S Duvnjakom je uvijek bilo teško - na velike turnire u siječnju dolazio bi poprilično izmožden ritmom u Bundesligi. I takav je uvijek davao maksimum, makar umirao na terenu...
- Sad je situacija malo drugačija, malo bolja. I nemam neku preveliku minutažu u Kielu, ne igram po 60 minuta u oba pravca kao nekad. Mlađi igraju više. Iskreno, zaželio sam se rukometa. Zato sam presretan zbog ovog kratkog okupljanja. S reprezentacijom je uvijek nekako drugačije, to je posebna priča i to ne treba više isticati.
Unatoč slabijoj minutaži, a možda baš zbog toga, Duvnjak je u Varaždinu navijestio da će i na SP-u biti "lokomotiva" reprezentacije.
- Zadovoljan sam, ali ne volim o tome, ne volim o svojoj igri. Rukomet je kolektivan sport, momčad je ta koja ti omogući neki dobar potez. Ne bih ukrao one neke lopte, ne bih iskočio s nekim dobrim potezom da mi to nije omogućila naša uigrana obrana.
Duvnjaka pitamo kakva će biti ta obrana, kakva će biti reprezentacija na SP-u nakon lošijih nastupa na SP-u u Egiptu, na EP-u u Mađarskoj i gledanja olimpijskog turnira u Tokiju na TV ekranima.
- Rano je o tome, čeka nas najprije Belgija, no vjerujem u ovu odličnu kombinaciju nas iskusnijih i nekih mlađih igrača. U Mađarskoj je bilo jako kaotično, korona je diktirala ritam. Dobro smo se pripremili, posložili i uigrali, sve je bilo pod kontrolom i onda uoči utakmice saznaš da netko ne smije igrati jer ima koronu. I tako svaki dan...
Na SP-u je skupina "prihvatljiva", raspored nije loš, ali može biti "zaguljeno" iako nemamo protivnike iz Europe.
- Krećemo s najjačim u skupini, s Egiptom i ta će utakmica dosta toga pokazati i otvoriti put ka četvrtfinalu. Pobijedimo li Egipat, sve će biti idealno. Izgubimo li, borba za četvrtfinale mogla bi biti jako neizvjesna. Marokanci su nedavnom pobjedom nad Tunisom pokazali da su jako opasni. Tu je i SAD, no mi i moramo biti vrlo koncentrirani na startu protiv Egipta jer nam ta utakmica donosi ili uzima jako puno, ona nam je kao finale SP-a. Važna je jer u drugom krugu križamo sa skupinom u kojoj su Danska, Bahrein, Tunis (Belgija). Prva dva mjesta iz tog drugog kruga vode u četvrtfinale i morat ćemo imati i malu pomoć sreće...