Hrvatska nikad do lani na Euru nije na velikim natjecanjima izgubila od Islanda. U Njemačkoj su nas Islanđani dobili u drugom krugu, što je bilo presudno da ne nastavimo natjecanje za najviši plasman. A u devet utakmica koje smo odigrali prije toga našao se i jedan poraz, i to na samim počecima, u kvalifikacijama. Nikad se nismo sudarili u samim završnicama, makar smo bili skupa u polufinalima OI u Pekingu 2008. i Eura u Austriji 2010.
Možda je za nas najbitniji susret stoga bio onaj davni u kvalifikacijama za prvi Euro u Portugalu kada smo u punoj Ledenoj dvorani dobili (26:18), ali smo prije toga u Hafnarfjorduru i izgubili (22:24), pa smo bili broj 1 u kvalifikacijskoj skupini. Zbog toga smo otišli do prve bronce ikada.
Od tada do Atene, kada smo se prvi puta sastali na OI, prošlo je dvadeset godina, pretposljednji susret bio je na Euru u Mađarskoj prije tri godine kada smo ih minimalno pobijedili. U Ateni na OI im je s osam golova presudio Pero Metličić, u Švicarskoj su ih dvije godine kasnije sa 9+9 golova pobijedili Balić i Lacković.
Četiri godine kasnije u Austriji jedini njihov egal, zbog kojeg smo u polufinale prošli oba. Čupić im je zabio pet komada.
Na SP u Švedskoj igrali smo važnu utakmicu za peto mjesto, pobjeda nam je donijela plasman u kvalifikacije za OI kao domaćinu turnira. Za nju je najzaslužniji s devet golova bio Buntić. U Vršcu na Euru 2012. teška pobjeda, briljantna završnica Balića, nezaboravna, najefikasniji Štrlek s osam komada.
Nakon toga smo im u olimpijskim kvalifikacijama za London koje smo izborili igrati kao domaćin baš tim petim mjestom u Švedskoj, nanijeli u Varaždinu najteži poraz ikad od čak 13 razlike. U konačnici vrijedilo je bronce u Londonu.
Na Euru u Poljskoj iznenađujuće laganih 37:28. Ovaj puta je osam komada zabio je Marić, na našem Euru 2018. slomili smo ih u završnici, najraspoloženiji bio je Cindrić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....