Bez Ivana Čupića Zagreb nije ista momčad kao s njim. Silno nedostaje Čupićev duh na terenu i to nije stvar samo golova, to je za klub znatno više. I osjetilo se u posljednjim utakmicama kada je Zagreb bio blizu, ali nije uspio dotaknuti ono što je želio u Ligi prvaka. Sada se Čupić pomalo uključuje u rad, i to u rad s novim trenerom, njemu jako dobro poznatom - kao što je to bio i prethodnik Ivica Obrvan - Slavkom Golužom. Ali krenimo po redu...
Što je s koljenom?
- Napatio sam se s time, to valjda ide u radni staž. Navikao sam da je tako u karijeri, svašta sam prošao. Nisam dugo bio ozlijeđen, a sada šest tjedana nisam smio uopće trčati, nisam smio ni hodati skoro, da ne opterećujem koljeno. I godine, i dotrajalost, sve to se skupilo. I nakon šest tjedana mirovanja doktor je zadovoljan napretkom i dobio sam zeleno svjetlo da se vratim na teren. Malo finte, rukometne vježbe, ali sve pomalo, ništa naglo…
Prestao sam piti tablete
Kakva je reakcija nakon povratka?
- Ne boli, nije ni oteklo, prestao sam piti i tablete protiv bolova. Malo hrskavica, malo menisk, malo istrošenost...
Hoće li do okupljanja reprezentacije koljeno biti u maksimalnoj funkciji?
- Pa ne znam, ja imam uvijek isti stav i znam da sam 300 posto spreman pomoći momčadi, a da drugo nema smisla. U ovom trenutku mi je teško prognozirati i davati sud što će biti. Taj dan se bliži, utakmica na SP je puno, ali moram biti pošten prema sebi i reprezentaciji. Ako srce hoće, a tijelo ne može, to nema smisla... Da se vucaram, da ne mogu, da se šlepam, to nije pošteno ni prema kome. Zato ćemo kada dođe vrijeme uskoro donijeti najbolju odluku za Hrvatsku. To je jedino važno.
Prognoza?
- Teško, sedam do osam godina nisam imao takvu stanku. Vidjet ćemo. Volio bih ja, ali moram biti realan i spreman na sve.
Kako je bilo gledati Zagreb s tribine?
- Ove dvije posljednje utakmice su mi bile jako teške. Živčan, nervozan, teško mi je bilo zaspati, znam koliko su ljudi u klubu uložili da uspijemo, ali na kraju smo izgubili. Sport je nekad okrutan. I moraš se nositi s njim.
Je li priključak izgubljen definitivno kada je u pitanju prolaz u osminu finala?
- Pa je, realno, pet bodova doma je puno, a tri su pobjegla za jako malo. Bez obzira na to, nije gotovo, barem je tako kod mene uvijek nije bilo. Igraju dvomeč i Wisla i Bukurešt, tako da nam neće pobjeći. Realnost kaže da ćemo morati tražiti bodove negdje. Vidjet ćemo. Mislim da imamo karakter za ići po bodove i u Poljsku i u Rumunjsku. Samo da ostanemo zdravi.
Povratak je jako blizu
U međuvremenu ste dobili novog trenera u klubu, još jednog “vašeg”. Čupić je naime igrao s Golužom, koji mu je kasnije bio trener i trener u reprezentaciji, prvo pomoćnik pa nekoliko godina izbornik...
- Linci (Obrvan) i Keta (Goluža) su cijeli svoj život uz moju karijeru. Linci u klubu, Keta u reprezentaciji. Sada je došao Keta s kojim nikad nisam na klupskoj razini surađivao, makar to zvuči nevjerojatno. Svi znamo kakav rukomet voli i mislim da će biti pozitivna reakcija i da će nas dignuti. Malo mu Veszprem mora biti da polovi konce, pa da onda pokušamo poloviti nešto više za Poljsku i Rumunjsku.
Možete li usporediti trenere i kakav Zagreb možemo očekivati s Golužom?
- Mislim da su nijanse u pitanju, da su obojica odlični treneri koji su trenirali i veće igrače nego što smo sada mi u Zagrebu. Keta ide na veću dozu adrenalina, samopouzdanja, daje manje respekta za protivnika. On je takav, za neke sportski bahat bio je i kao igrač, a znamo kakav je bio igrač i što je sve napravio. Kako će doprijeti do mladih, vidjet ćemo. No, sve u svemu moramo biti pozitivni i pokušati sve da se izvučemo iz ove teške situacije. Svaki bod je tu dobar, to nas treba voditi - zaključio je Ivan Čupić.
Možda ga ne treba očekivati u Veszpremu u četvrtak jer bi bilo prerano nakon duge stanke, ali u uzvratu s Veszpremom tjedan kasnije svakako bi se Čupko trebao vratiti na teren. Možda dočekamo ove sezone barem jednom da Zagreb odigra utakmicu u kompletnom sastavu. To se još nije dogodilo...