Kakav borac, bez mane i straha. Kakvo srce i još jednom dokazano igrač bez kojeg Hrvatska ne može. Ne priča taj puno, ne plače nikad, a u petak smo vidjeli što znači kada jedan takav igrač nije u timu na Olimpijskim Igrama u Parizu. Hrvatska je bez Davida Mandića bila mekana, dostupna svima, a s njim je to jedna sasvim drugačija momčad.
On i Srna dva halfa u obrani. Nema te sile koja to može probiti, a kada Kuzmanović brani kako je branio to izgleda savršeno. Počinje utakmica, Viggo Sigurdsson je najefikasniji igrač Islanda na ovom Svjetskom prvenstvu. Odmah samo nakon 20 sekundi ‘Manda‘ ulijeće u njega i šalje poruku ‘neće moći‘. Dobri naš Viggo skoro da više nije pogledao na gol 60 minuta. A ne pozna taj Manda nikoga, čak ni suigrače kada ga ponese. Dođe Mamić, stane na dvojku, Manda ga preseli na kraj obrane bolje nego Sigurdssona i nema tu potpitanja. E takav igrač se mora čuti, takav igrač se ne može zamijeniti. Takav igrač nikad nije najefikasniji, ali svaka njegova akcija je nekad i puno više od gola.
Puno nam je falio
A David Mandić nije trenirao puna dva tjedna, David Mandić dugo nije bio na velikom natjecanju, jer su ga nakon odlaska u Njemačku počele stizati ozljede. Znali smo koliko nam fali, a to se baš protiv Islanda vidjelo, ako baš hoćete i protiv Egipta, jer ne bi Omar Yahia baš onako skakutao kako je doskakutao do kraja utakmice.
A onda još nakon svake te obrane istrči napad, zabije poneki gol. Kada je umoran, a trener ga ne zamijeni nikad neće izaći a da barem nije srušio protivnika prije toga i zaradio dvije minute. Strašna energija, energija koja se sluša, vuče za sobom, energija koja se mora čuti uvijek, jer s tom energijom Hrvatska je uvijek jača. To su ključni igrači ove selekcije, kao Kuzma za obrane, Marta za golove...
Mandić igra odličnu sezonu u Melsungenu. Taj Melsungen je vodeći sastav Bundeslige, a Mandić je krilo broj 1 kod Roberta Gacije Parronda koji je svojedobno Vardar vodio do europskog naslova, koji je bio dio onog velikog Ciudad Reala koji je gospodario Europom. Ti Nijemci su vrlo zahtjevni, jer dobro plaćaju igrače i nije im lako kada im se vrate ozlijeđeni, pa je dolaskom u Njemačku Mandić došao u jedne nove okolnosti u kojima se isto morao snalaziti kako najbolje može. Danas je to novi Manda, tata koji će kćer ‘malu Mandu‘ pronosati terenom na rukama nakon utakmice s Islandom, koji će uživati u svakom detalju. Na terenu i u svlačionici je to Manda koji će i svoje igrače uloviti za vrat ako treba, jer ne daju maksimum. Tu nema pardona. I puno puta nije mu se svidio govor tijela koji smo pokazivali, a bio je silno mekan.
Neprocjenjiva vrijednost
S Mandom i Srnom on je beton dugoročno. Ti igrači su neprocjenjiva vrijednost ove Hrvatske. Marin Jelinić koji je zbog Mandićevog srca odigrao samo momente protiv Islanda također je neprocjenjiva vrijednost ovog sastava, a sjetite se ni Mandića, ni Jelinića nismo imali u Parizu. Ti nekog možeš voljeti ili ne voljeti, taj netko može biti tvrd u komunikaciji, ali takvog nekog u korist općeg dobra nikad ni u snu ne smiješ isključiti iz šanse da bude dio tima. Pitajte Vigga Sigurdssona što misli o tome, čovjek igra u Bundesligi, bio je siguran da je dobar. Možda i jest, ali protiv Mandića nije imao šanse.
E sad, vidite, ovako Šušnja – Mamić – Srna – Mandić. U Parizu je bio samo Srna, premalo, i sada će se Dagur Sigurdsson sigurno složiti da je obrana bila najveći problem, a ne tranzicija iz te obrane prema naprijed kako je tvrdio, jer kada nema obrane, nema ni tranzicije - jednostavno. Trče i njegovi Islanđani, možda igraju i ponajbolji rukomet na svijetu, lijepo, pa što... Ne znamo postoji li na Islandu ona ‘tko leži, ne bježi‘. Prije će Dagur postati naš, nego što ćemo mi biti Islanđani. I on je bio oduševljen, bilo ga je lijepo vidjeti.
I treba biti pošten i reći, Mamić je njegova ideja, a ideje su uvijek te koje su određivale budućnost. No, nema ideje bez Mande. Kamen, krš i maslina, e to je to.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....