Hrvatske rukometašice izborile su plasman na još jedno veliko natjecanje, krajem godine sudjelovat će na Svjetskom prvenstvu koje će se održati u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. U obje kvalifikacijske utakmice Kraljice šoka bile su bolje od Slovačke (25:23 i 31:18), a po završetku uzvrata u Slavonskom Brodu nisu skrivale oduševljenje.
Dakako, jako zadovoljan bio je i njihovi izbornik Nenad Šoštarić.
- Apsolutno! Treba pritom napomenuti da smo ove kvalifikacijske utakmice igrali bez tri stožerne igračice. Izvucite tri najbolje igračice iz bilo koje reprezentacije, to više nije ista ekipa - kazao je Šoštarić misleći na ozlijeđenu Ivanu Kapitanović, nedovoljno oporavljenu Ćamilu Mičijević te trudnu Anu Debelić.
- Cure su zaista maksimalno odradile priču. Imali smo relativno kratko vrijeme za pripreme, našli smo se u ponedjeljak, a već u srijedu smo putovali u Slovačku. U petak smo tamo odigrali utakmicu, pa smo odmah krenuli za Slavonski Brod, tamo smo proveli i Uskrs, i spremili se za uzvratni susret.
Sad možemo odahnuti
Nije samo rezultat u pitanju, i igra je učinila izbornika sretnim.
- Moram priznati da sam jako zadovoljan, prije svega plasmanom, to je prva i osnovna priča. S druge strane, opet smo odradili odličnu obranu, po kojoj smo poznati i najbolji, pogotovo u prvom poluvremenu u Slovačkoj te u oba poluvremena u Brodu. I golmanice su odlično branile, nakon toga nastojali smo povući kontru i polukontru što više, jer to je tendencija u današnjem muškom, ali i ženskom rukometu. Zbilja jedno veliko zadovoljstvo, sad možemo malo odahnuti i pričekati sljedeće izazove.
Jeste li mirno spavali uoči uzvrata nakon što ste u Slovačkoj pobijedili 25:23, ili je oprez ipak bio izražen?
- Uvijek pušem na hladno. Ljudi imaju krivu percepciju Slovačke, to je reprezentacija sastavljena od kvalitetnih i iskusnih igračica od kojih je većina prošla jaku mađarsku ligu, neke igraju u Španjolskoj, Poljskoj, Francuskoj, Rumunjskoj... Imaju vrlo respektabilno iskustvo s velikog broja reprezentativnih i klupskih međunarodnih utakmica, a Španjolac Jorge Duenas, vrhunski stručnjak, radi s njima već tri godine i stilski je izmijenio način igre. Takvu ekipu bilo bi katastrofalno podcijeniti, stoga smo mi zahvaljujući našim prijateljima prikupili dosta materijala i vidjeli sve detalje.
Uvijek ista filozofija
Što ste tražili od svojih igračica uoči uzvrata?
- Filozofija je bila apsolutno ista. Jedan od osnovnih elemenata bila je agresivnost u svim smjerovima. Unutar devet metara nismo smjeli dozvoljavati šut, a trebalo je i maksimalno čvrsto ići na Lancz koja često puca iz poluprekršaja i postiže najviše pogodaka. Morali smo stajati dijagonalno u obrani kako bismo im spriječili protok lopte, trebali smo biti gusti i agresivni. To smo odradili odlično, Tea (Pijević) i Luce (Bešen) su odlično branile, što nam je pružilo velike mogućnosti za kontranapade. Na tome smo ustrajali, to je bilo bitno. Osim toga, za razliku od drugog poluvremena u Slovačkoj, vanjska linija bila je agresivnija prema golu, polukružno smo napadali prostor...
O ždrijebu skupina za svjetsku smotru Šoštarić još nije razmišljao.
- Vidjet ćemo kako će IHF postaviti jakosne skupine kad završe sve kvalifikacije.
No, zna se da već sad postoji jasno zacrtan cilj za turnir u Skandinaviji.
- Uvijek u svom poimanju sporta i života postavljam maksimalističke ciljeve. A oni su usko vezani uz veliku količinu rada, upornosti i vjerovanja, u ono što radiš i u ljude s kojima radiš. Na Svjetskom prvenstvu želimo se plasirati među prvih osam, ako je to ikako moguće, kako bismo onda kroz kvalifikacije pokušali izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Parizu sljedeće godine.
Gradi se i širina
Iako je bila bez tri važne, glavne igračice, reprezentacija je pokazala da postoji i određena širina.
- Velik je dobitak s Klarom Birtić na desnom vanjskom, obje utakmice odigrala je odlično. Potom i Tena Petika koja je odigrala vrlo korektno kao zamjena za Dejanu Milosavljević u jednom dijelu utakmice u Slovačkoj, odnosno u odlučujućim trenucima. Mi smo u kvalifikacijske utakmice krenuli s desnim krilom koje je 2003. godište (Lara Burić) i desnom vanjskom (Birtić) 2002. godišta, dakle s mladim igračicama. Ima još mladih koje dolaze, ne treba zaboraviti da smo igrali bez tri stožerne igračice, nominalno najjače, te da su Ćamila i Ana bile oslonac naše obrane. I tu priču trebalo je slagati ispočetka, a kombinacija s Katarinom Ježić i Kristinom Prkačin to je odlično odradila. Imamo zamjene i za njih, varijantu s visokim igračicama Petikom i Sarom Šenvald...