Da će mu biti teško, uopće nismo sumnjali. Još nakon prve utakmice u Eindhovenu za koju smo očekivali da će biti problematična, rekli smo da nas čeka pakleno težak uzvrat protiv jedne jako dobre reprezentacije, no optimizam se širio znatno više. No, tako je to kada je o rukometu kod nas riječ… A nedjelja je pokazala razloge za zabrinutost, jer Hrvatska prvi puta u povijesti u jednim kvalifikacijama na domaćem terenu nije zabilježila pobjedu. I naravno, nitko ne može reći da je to bilo dobro.
Kriza je velika, Goran Perkovac je prihvatio jednog teškog posla, ali već nakon 7 dana konture jedne nove Hrvatske već se naziru. Naravno da će mu do kraja tog posla trebati još puno vremena i malo više sreće nego što je imao prethodnih dana protiv Nizozemske u Eindhovenu i Osijeku. No, bio je spreman na to, svjestan situacije koju samo netko tko se pravi da ne vidi ništa može ignorirati. Ali, svatko ima pravo, ima pravo misliti kako želi, jer Hrvatska je sve navikla na vrhunske rukometne dosege. Malo nam ja falilo da pobijedimo u Osijeku, ali isto tako mogli smo glatko izgubiti. Imali smo -7, -2 deset minuta prije kraja, ali imali smo zadnju loptu koju je Ravensbergen i spretno i sretno ukrotio i pokazao Hrvatskoj da će se morati pomučiti do kraja kvalifikacija.
Ali ti dečki u nedjelju su u Osijeku pokazali kako treba izgledati Hrvatska, definitivno. Jer, nismo izgubili, opet nećemo slaviti zbog toga, ali u sastavu u kojem smo igrali, igrali smo valjda jedini put u životu do tada. Nije problem u kvaliteti onih koji su bili prije, koju su sve dali za tu reprezentaciju, ali jednostavno, neke stvari ne idu vječno. Mi smo propustili prilike za nadograditi ih na vrijeme i sada se moramo pokriti po glavi i odraditi taj rudarski posao. Inače nas nitko na putu prema dole zaustaviti neće.
Goran Perkovac bio je pomiješanih osjećaja nakon utakmice, no koliko god bio uzdrman činjenicom da je Nizozemska u dva ogleda bila bolja, našao je razloga za optimizam. I bilo ga je.
- Naravno da nećemo biti zadovoljni s činjenicom da smo osvojili samo bod, naravno da ostaje žal da nismo pobijedili, ali isto tako moramo biti pošteni i reći da smo u dva tri navrata bili na konopcima, da nas je izvukla borbenost i karakter ovih igrača koje imamo. Imali smo priliku za zabiti na kraju, nismo uspjeli, šteta, ali je tako. No, nisam zabrinut prvi ili drugi u kvalifikacijama ne mijenja na stvari, najvažnije je da se mi plasiramo dalje na Euro i gradimo svoj put. Budemo bolji na Euru.
Vratimo se na zadnji napad, bili smo jako oprezni…
- Iskreno, sugerirao sam tako nešto s klupe odmah kada smo došli do lopte. Imali smo dogovore, ali je cilj bio ne izgubiti loptu, ne promašiti da im ostavimo vremena, jer njima trebaju tri sekunde za realizaciju. Plan je bio odigrati do krila, ali jednostavno nije se ostvario, logično je da najstariji i najiskusniji, u ovom slučaju Duvnjak, završavaju takvu zadnju akciju. Bio je blizu, ali nije ušla. Ništa, idemo dalje.
Bio je jako zadovoljan mladim igračima.
- Pokazali su da imaju silan potencijal, vjerovao sam da je to tako i nitko sretniji od mene da oni to nastave ponavljati i u vremenu koje nam dolazi. Mladići poput Kuzmanovića, Maraša, Klarice, Lučina i Načinovića nosili su ovaj tim i to je svakako velika stvar za sve nas. Rekao sam na početku da ćemo biti prisiljeni neke stvari istrpjeti da bismo se ponovo kroz dogledno vrijeme vratili svjetskom vrhu kojem pripadamo. Zapustili smo se, sport i rukomet koji smo igrali više ne prolazi, morali smo graditi nešto novo, pokušati, ali sa dva – tri treninga ne može se takva situacija rješavati. To nikad nikom nije pošlo za rukom.
Jeste li zabrinuti za ishod kvalifikacija?
- Nisam, uvjeren sam da ćemo to završiti s dvije pobjede, makar nas u Grčkoj koja je trenutno broj 1 na tablici čeka težak posao krajem travnja. Ovi su dečki pokazali kako želimo da izgleda Hrvatska ubuduće i ja sad ponavljam dok sam tu izgraditi ćemo tim za sljedećih deset godina da bismo ostali dio svjetskog vrha. Pomake možemo očekivati iz akcije u akciju, to mora očekivati i momčad sama od sebe.
Imate bolju sliku nakon Nizozemske, sedam dana ste bili na okupu i kako procjenjujete situaciju?
- Rekao sam da nam trebaju odgovori, a ne pitanja, njih je u posljednje vrijeme bilo i previše. Rekao sam da tražimo momčad koja će biti u stanju fizički zadržati svaki napad i igrom jedan na jedan dignuti i ubrzati kvalitetu koju imamo. Dosta sam toga vidio, i dobrog i lošeg. Promjena će biti, sigurno, jer ima igrača koji ne mogu zadovoljiti potrebe modernog rukometa koji je brz, agresivan. U tom smislu će sigurno biti definiranja i promjena, ali ne treba to očekivati do kraja ovih kvalifikacija. Realnost je da mi to odradimo do kraja, pa da nakon toga sjednemo, stavimo karte na stol i odlučimo konkretno što dalje. Ovo je nešto što je uletjelo između, moramo se snalaziti kako možemo, imali smo uz sve to hendikep da nam nema Cindrića, Martinovića i Šipića s kojim bi, uvjeren sam, i rezultati utakmica protiv Nizozemske bili drugačiji. Ali, to je tako, mi moramo napraviti tim koji ne ovisi o jednom igraču, moramo biti spremni za takve situacije uvijek.
Puno je bilo novih imena?
- Rekao sam prije da ćemo nastojati oko jezgre graditi tim za budućnost, mislim da smo i nakon akcije s Nizozemskom na tom putu. Neće se lako ulaziti u tim, ali ni iz njega ispadati ako se poštuju zakonitosti modernog rukometa, a to su igra u obrani i mogućnost igre 1 na 1 u napadu. I ne samo to nego i odnos i ponašanje prema reprezentaciji bit će jako važni. Ja ih za to moram pohvaliti u zadnjih tjedan dana. Karpo Sirotić je recimo pokazao da je igrač za budućnost, da je izuzetno brz, inteligentan, da igra rukomet koji je evoluirao, a vidjeli ste da su sve oko nas mali niski igrači, izuzetno brzi, vižljasti, vidjeli ste da Dansku nose Pytlick i Gidsel, da Švedsku nose Claar, Lagergren, Carlsbogard, da u Francuskoj Mahe može biti i srednji i lijevo krilo, da Prandi nije previsok, da su u Nizozemskoj Smits i Steins glavni igrači, a nemaju visinu. Rukomet je evoluirao, brzina je trend koji je nametnut i mi se u to moramo moći uklopiti. Poštovati trendove ako ih sami ne diktiramo. A pri tome opet moramo ostati svoji. To je jako zahtjevan posao, ali ja sam uvjeren da ćemo uspjeti. Osijek mi je dao za pravo, makar sam svjestan da nitko zbog egala nije sretan.
Da ste nešto mogli promijeniti, što biste promijenili u Osijeku?
- Uvijek u svemu postoji i moja greška i nikad neću pobjeći od toga. Možda sam mogao pozvati Marića kada nismo imali Šipića, razgovarao sam s njim dok sam bio u Njemačkoj, ali opet Marić je iskusan igrač, ima puno godina da bi bio važan samo za krpanje nekih situacija i to želim uvijek respektirati. S malom boljom realizacijom s pivota mogli smo poletjeti više, a i to što je bilo rezultat je prekratkog vremena za neku uigranost – zaključio je Goran Perkovac.