Mislio smo da je prigodno napisati nešto o Euru rukometašica, a onda sam zaključio da je i tako malo pravih poznavatelja rukometa, da malo tko to uopće prati i da je možda bolje okrenuti se Svjetskom prvenstvu rukometaša koje nas čeka u siječnju. Tko zna koliko to pravih znalaca prati, ali je doma, zanimljivo je, ložimo se na uspjeh, sanjamo medalju, ajde, nešto se ipak događa.
Nije idealno bilo u zadnje vrijeme, loš Euro, loše Svjetsko prvenstvo, loše Olimpijske Igre. na sreću nemamo prvake Farskih otoka i Švicarske za protivnike u Ligi prvaka, ali eto pobijede se Aalborg, Magdeburg koji su igrali finala posljednjih godina u Kolnu. Igraju svi nešto, jedan je najbolji strijelac Lige prvaka, dvojica igraju u najuspješnijem klubu europske polusezone, gotovo svi igraju u Europi ili u Ligi prvaka ili u Europskoj ligi, zanimljivo samo ne Martinović koji nam je možda i najveći adut u ovom trenutku.
No, kako god, nešto se događa, nešto se pokušava, radi se. Favoriti smo protiv Bahreina i Argentine, ali nismo protiv Egipta kao što je bila Švicarska protiv nas na ženskom Euru koji još traje. Sanjamo drugi krug u koji bi nam trebali u borbi za polufinale doći Slovenija i Island. Najbolji susjed nas je već jednom šokirao u Zagrebu, 2000. nikad nećemo zaboraviti, a Island valjda znamo bolje nego ijednu drugu reprezentaciju u ovom trenutku.
Treba biti optimist, jer pesimizam se i tako previše u sve pore uvukao u posljednje vrijeme. Važno je Švicarska u drugom dijelu ždrijeba, a da su Farski otoci izgubili kvalifikacije od Makedonije, pa nema drame.
No, Svjetsko prvenstvo makar se približava iz dana u dan, ipak je još poprilično daleko i osnovno je pitanje u kakvom će stanju na njega u ovom paklenom ritmu doći reprezentacije. Evo recimo samo što se dogodilo Mateju Mandiću u trenutku koji baš nitko nije mogao pretpostaviti. A takve stvari se događaju svima. I nitko zbog toga danas nije savršen i nepobjediv, kako god da se zvao.
Evo recimo. El Masry koji nosi egipatsku obranu koja je najjači dio tima ima 36 godina i sigurno mu nije jednostavno igrati turnir od 9 utakmica u nizu. Nijemcima je ozlijeđen Tim Hornke, Šveđanima b, nema više Niclasa Ekberga, Francuska je ostala bez Nikole Karabatića, pa su se ozlijedili Dika Mem, Elohim Prandi, Kantin Mahe i Kyllian Villeminot. Danska će biti prvi put bez Mikkela Hansena, ozlijedio se Mads Hoxer, preko 40 godina je Hansu Lindbergu i Henriku Molgaardu.
Što se naših potencijalnih protivnika tiče, jedan Island koji je sjajna reprezentacija ostao je posljednjih dana bez Omar Ingija Magnussona svog najboljeg strijelca koji je ozlijedio u dresu Magdeburga i neće ga biti na SP. Slovenija je dobila Domena Makuca nazad, vidjeli ste u Barceloni, ali je izgubila jako važnog Mateja Gabera koji je uz Blaža Blagotišeka i Boruta Mačkovšeka bio temelj obrane na OI kada su nedavno igrali polufinale.
Ozljede će odrediti jako puno toga u siječnju i početkom veljače i zato je možda najvažnija stvar do Svjetskog prvenstva doći zdrav i spreman. A mi imamo dosta dobru situaciju, makar se to po našoj igri u posljednje vrijeme nije dalo reći. Dominik Kuzmanović i Ivan Martinović odlični u Bundesligi, Domagoj Duvnjak kao u najboljim danima u dresu Kiela, Mario Šoštarić prvi strijelac Lige prvaka, David Mandić na visokoj razini u vodećem timu Bundeslige Melsungenu, Luka Cindrić i Nikola Grahovac u najboljem timu europske polusezone Veszpremu.
I sada je to najvažnije iskoristi na najbolji način, a ostatak tima dovesti na razinu potrebnu za nastup na Svjetskom prvenstvu. Malo smo vremena izgubili bez veze, ali još uvijek stignemo, igramo doma, nikom protiv nas neće biti lako u Areni, pa ćemo vidjeti. Samo da Argentina i Bahrein u međuvremenu ne postanu nepobjedivi. A dobri poznavatelji rukometa, kojih je jako malo, dobro znaju da je to lako moguće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....