Hrvatske su rukometašice pobijedile Finsku 25:17, uvjerljivih 8 golova razlike. Bilo je dovoljno 7 dobrih minuta da napravimo tu prednost protiv jedne skromne reprezentacije čiji je cilj bio izgubiti što manje u Sisku. Nismo izgledali dobro. Onih sedam minuta rukometa koje smo spomenuli idu na račun dvije najiskusnije igračice ovog sastava, Ana Debelić i Dejana Milosavljević. A one su najmanje trebale u takvom susretu imati bilo kakav utjecaj, jer savršenija prilika za sve ostale igračice koje se trebaju dokazivati nije mogla postojati. A nije se dokazao – nitko. I to je zabrinjavajuće. Znali smo koliko mogu Debelić i Milosavljević, ali željeli smo saznati koliko mogu one koje trebaju vući tim u budućnosti. Nismo saznali ništa, čak ni naznake.
Ana je polupala Finkinje u obrani za pet minuta, i neviđena Aarnio koja je igrala utakmicu života ugasila se u sekundi. Onda je još pokazno istrčala polukontru, iz dva kontakta donijela loptu na zicer Katji Vuković, pokazavši kako to treba raditi, da nije priupitala bola koljena kako je njima. To je bio apsolutno najbolji potez utakmice. Onda je Dejana Milosavljević uzela loptu kada je osjetila da bi moglo biti problema i zabila četiri gola u nizu, ništa joj nisu mogle Finkinje. Nije problem, mogla je i deset, ali čemu protiv Finske ‘poginuti‘ kada za tako nešto nema potrebe. Mogla je i Ana lupati od prve minute, ali…
Ostalo je bilo jako loše. Obrana je najveći dio utakmice igrala bez kontakta, a nije se, uz sve filozofije, pojavila obrana koja može igrati bez kontakta protiv bilo koga. Pa je Finska imala duge napade, kada si spor, manje griješiš, onda nešto opališ, nešto zabiješ i tako se ni kriva ni dužna dobro držala, naizgled prijetila, ali samo naizgled. Nisu imale šanse. S takvom lošom obranom ni vratarke nisu bile dobre, makar su mogle i to bolje. Falila je Bešen, možda ne samo ona…
Napad spor, imaš dojam da je Finska dobra u obrani, ali to je bilo jako tanko. Kosonen je izgledala kao Katrine Lunde u najboljim danima na momente. Pa izlazak u polukontru – katastrofa. Lopte lete krivo, ispadaju iz ruku, bacaju se pod noge, na krivu stranu. To su stvari na koje Ivica Obrvan u reprezentaciji uopće ne bi trebao upozoravati. To su stvari koje reprezentativke moraju znati. Nevjerojatna je količina pogrešaka koju su naše igračice napravile. Pa, promašeni ziceri, Kosonen je branila samo to. Nevjerojatnom upornošću naše su cure pucale poluvisoko, a što vratar radi u situacijama jedan na jedan – otvara se i poluvisoko je jedino zabranjeno. Nije zabranjeno pogledati vratarku, izabrati kut. I to su stvari koje se ne uče u reprezentaciji. Mnoge će mlade igračice pričati o tome kako nemaju dovoljno prilike, ali sada su je imale puno više nego što su zaslužile, pa nisu pokazale ništa. I hitno se moraju osvijestiti, ako su to u stanju. I same dobiti Kosovo.
Sva sreća da su nam u kvalifikacijama Finska i Kosovo, jer da smo morali krenuti s Francuskom to bi izgledalo ružno. Obrvan će reći da je Kosovo jače od Finske, ali nije. To je normalno, jer s tim želi očuvati koncentraciju na utakmicu, ali takve stvari za one koje se moraju dokazati su nepotrebne. Francuska je dobila Kosovo 30 golova razlike, nas bi u izdanju iz Siska dobila barem 20, ali srećom te srijede su nam bile daleko. Moramo se jako ‘ispljuskati‘, prestati pričati ‘kako je važno i lijepo biti tu‘ i početi raditi i koncentrirati se na utakmice.
Imamo jako lošu situaciju prije SP. Neke stvari nam ne idu u prilog, za neke smo sami krivi, ali kako je tako je, razlog za brukanje ne postoji – niti jedan. Hrvatska je danas daleko od europskog vrha i samo o njoj ovisi hoće li mu se opet uspjeti približiti. Ovako kako su izgledale u Sisku – neće. Mlade su trebale pobijediti Finsku, a ne Milosavljević i Debelić. Da, na tribini su bile Petika, Mihoci, Penezić… Šta mislite kako bi Finska prošla s njima?










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....