Hrvatska je ispala sa Eura. Nakon što se nismo uspjeli plasirati ni u kvalifikacije za Olimpijske Igre, što je bio osnovni cilj prije nekog vremena, sada smo 14. na svijetu, 18. u Europi od 24 selekcije ili 10. od 16 koliko ih je bilo prošli puta. Možda je to nekom dobro, no nećemo prihvatiti takvu istinu, jer kada padaš to nikako nije dobro. Hrvatska i s ovim što ima treba i mora bolje, a pada od Eura 2020. kada je osvojena bronca. Kako to, kako to? To u Baselu očito nije ni bilo sve najbolje što imamo u ovom trenutku. Pad je i iz razloga što smo prošli puta prošli prvi krug, pobijedivši baš tu Švicarsku, pa čak i Mađarsku koja je pobijedila sve tri utakmice na ovom Euru u prvom krugu. Za dvije godine, od 4 boda, došli smo do 1.
Apsolutno je pravo izbornika Ivice Obrvana da bira i izabere igračice s kojima će ići na veliko natjecanje, apsolutno stoji da smo na početku novog olimpijskog ciklusa, ali stoji i ona da nije dovoljno reći ‘ja sam tako odlučio‘, već to treba obrazložiti na način da razumije sva javnost koja se možda ne razumije u rukomet, ali zbog novca poreznih obveznika (samih sebe) treba znati neke stvari, jer ne radi se o klubu, već o nacionalnom timu. To se nikad ne smije gurnuti u drugi plan. Obrvanovo pravo je bilo da izabere, a mi ćemo reći da mislimo da nije izabrao najbolje u ovom trenutku. Prvo, pomlađivanje stoji, ali i tu je bilo igračica od 30 plus, što je za novi olimpijski ciklus dosta upitno. No, dobro, to je stvar izbora i načina izražavanja. Mi tako veliki izbor igračica nemamo, realno, i nemamo previše mjesta iz kojih možemo birati najbolje po mlađem godištu, pa to treba tako i reći, a ne se kriti iza pomlađivanja. Nepotrebno. A ono što smo imali, nismo iskoristili. Ako smo se i odlučili za mlade, to smo odlučili preko koljena, a toga u reprezentaciji – nema.
Izgubili smo puno
Usuđujemo se reći da je razbijen sjajni tandem vratarki Pijević – Bešen bez ikakvog razloga, da je na lijevom vanjskom startala Prkačin, nastavljala Barišić, a završavala Petika. Prvo, krivi je bio red, druga je tek izašla iz ozljede, treća je bila u situaciji da ne smije pogriješiti zadnjih 10 minuta, a to ipak nije realno s obzirom da one kao i sve ostale nemaju rutinu igranja u nacionalnom dresu i biti stalno tu, biti najvažnije. Petike recimo dugo nije bilo, a cura od 190cm, igra u Francuskoj ima 24 godine i logično se pitaš zašto? Drugo, Podravku na toj poziciji nosi Ana Pandža, a ona igra za Austriju. I treće, ako nije bilo Mičijević, onda je tu trebalo biti mjesta za Ivanu Fratnik koja je veliki talent, kada smo se već ulovili za pomlađivanje, pa Bule, Fratnik, Zrilić, možda Renić, Babara, dalo bi se... Ali, realno, rano je, to treba drugačije pripremiti, a ne kroz reprezentaciju.
Izgubili smo sredinu bez razloga. Dejana Milosavljević nije prava srednja vanjska, a bila je prva, što je i njoj samoj bilo jako teško, jer u nekoj drugoj igri može dati više. Stela Posavec koja se smatra nasljednicom Valentine Blažević ulazila je kada treba, a logično je bilo… Podravku sa sredine nosi Mateja Pletikosić koja igra za Crnu Goru. Zrilić je ostala na tribinama. Iskustvo Valentine Blažević u takvoj situaciji sigurno ne bi loše došlo.
Imali smo i situaciju na desnom krilu s kojeg je prekrižena Lara Burić, jedan od većih talenata koje smo imali u zadnje vrijeme. A Lari je tek 21 godina. Pa kada nema rezultata može se s pravom misliti da bi sa svima njima bilo bolje. Koliko bolje, to je već drugo pitanje, no uostalom ako nije dobro to smo u ovakvoj situaciji kada se ‘svađamo‘ mogli riješiti dugoročno. Ovako, opet ne znamo gdje smo, ne znamo način kako ćemo riješiti probleme i te probleme neće riješiti samo zajednički treninzi, jer ako igračice ne igraju u klubovima bitne role, teško ta priča uopće može napredovati.
Trebat će nam puno sreće u ždrijebu
Istina jako su nam falile Debelić i Šimara, dobro je bilo vidjeti dionice Vuković, Birtić, Bešen, ali to je bilo premalo da bismo napravili pozitivan rezultat u Švicarskoj. Tri utakmice, samo jedan egal i dva poraza su jako malo. Da je to bila pobjeda nad Farskim otocima, pa egal sa Švicarskom, opet bi bilo malo drugačije, bolje. Ali ne puno bolje i nešto s čime bismo bili zadovoljni. Farski otoci su protiv nas osvojili prvi bod u povijesti na velikom natjecanju, a Švicarska je prvi put prošla u drugi krug velikog natjecanje baš protiv nas. A niti jedni od njih nisu bili nedodirljivi. Čak ni Švicarska koja je bila domaćin. Pa šta? Austrija je kao domaćin već ispala, mogla je i Švicarska. E, to je šteta.
I što će se dogoditi? Ništa. Tek smo počeli. Ići ćemo dalje, u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo koje će dogodine biti u Njemačkoj i Nizozemskoj. 18 smo u Europi, a sa Eura na SP idu tri najbolje plus Francuska koja je svjetski prvak. Dakle, sljedećih 11 bit će nositelji play-offa, a kako stvari stoje mi nećemo biti u tom krugu i trebat će nam puno sreće u ždrijebu da bismo održali kontinuitet na velikoj sceni. I stvarno ćemo doći, nastavimo li ovako, u situaciju da se veselimo plasmanu na veliko natjecanje. I onda to ide prema priči koja više nikog ne zanima. A kada više nikog ne zanima…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....