Nenad Šoštarić je bio vrlo emotivan nakon završetka utakmice protiv Španjolske, ali bio je i točno onakav kakav je uvijek. Izravan i konkretan, s jasnim stavom, bez podilaženja i razmišljanja kome će se svidjeti ili neće svidjeti ono što govori i hoće li se netko složiti ili neće. Povukla su ga za jezik nespretno postavljena pitanja ili konstatacije, bilo je i jednog i drugog, a ima još pitanja koja se čuju ovih dana, a kad se zna da šira javnost zapravo nema uvid niti zna što se događa u ženskom rukometu, iz jednostavnog razloga što on godinama i nije nikoga zanimao, evo još odgovora iz prve ruke...
Podbacili protiv Brazila
Uoči Svjetskog prvenstva najviše se pričalo o Brazilkama, uostalom i sami ste uoči završnih priprema rekli kako je fokus upravo na toj utakmici, da bi ju na kraju odigrali loše i to je usmjerilo cijelu priču našeg nastupa na SP i prije nego se pojavio koronavirus. Ako je sve bilo usmjereno na pobjedu u toj utakmici, ako se sve znalo i pripremilo, zašto smo ju odigrali na onakav način?
- Protiv Brazila smo zbilja podbacili, to nemamo što pričati. Šteta što je najvažnija utakmica došla kao prva jer vjerujem da će s njima kako odmiče SP biti sve lakše igrati. Pokazali su to i Japan, i Austrija, i Argentina. Nisam se još bavio detaljnim analizama te utakmice, napravit ću to nakon SP-a, pogledati snimku utakmice još nekoliko puta. Pukli smo u obrani i to nam je bio glavni problem. Osim toga i u toj smo utakmici profulali dosta otvorenih šansi, zicera.
Ali zašto se to dogodilo? I vi i igračice ste govorili da imate sve informacije o njima, da ste ih dobro “snimili” i da neće biti iznenađenja?
- Jesmo, znali smo sve o njima, pratili smo ih, gledali. Vjerojatno se skupilo svega pomalo, od pritiska prve utakmice, opterećenja, puno detalja koji kad se skupe na hrpu povuku ili u pozitivu ili negativu. Prerano su nam se odvojili, a onda pokušavaš jednim šutom zabiti tri gola. I kad smo došli smo na 3-4 razlike i imali loptu pogriješili smo u bacanju lopti preko cijelog terena, nastojali što brže doći do rješenja, a to nije bio pravi put. Činjenica je da niti jedna naša igračica osim Keti Ježić nikad nije igrala na SP za razliku od Brazilki koje imaju nekoliko igračica koje su sve to prošle. Taj Brazil, nemojmo zaboraviti, godinama u kontinuitetu igra sva velika natjecanja, uključujući i Olimpijske igre. Mi to iskustvo u ovoj ekipi nemamo.
Loš učinak golmanica
Biste li iz sadašnje perspektive, a pritom zanemarimo koronavirus jer to se nije moglo predvidjeti, drukčije rasporedili 16 dresova po pozicijama. Odnosno, biste li se sad odlučili za drukčiju varijantu od 3 golmanice, 2 lijeva krila, 3 desna krila, 2 pivotkinje i samo 6 vanjskih igračica?
- Jedino pitanje koje bih si postavio je oko tri desna krila, ali kad sam odlučivao išli smo s varijantom da je Ana Turk igrala sama cijelu sezonu u Podravci i da teško može izdržati cijelo prvenstvo u obrani i napadu. Josipa Mamić ima puno više iskustva, nego Lara Burić, ali Josipa se tek vratila nakon ozljede i zbog svega toga smo išli na tri desna krila.
Ponovo biste se odlučili i za tri golmanice?
- Apsolutno. Oko golmanica se uvijek konzultiram s trenerom golmanica, ali napravio bih isto. Što bismo da nam se dogodilo ono što se dogodilo Austriji i već su prvi dan ostale bez prve golmanice, bi li se i onda postavljalo pitanje zašto smo vodili tri?
Ali nije se dogodilo, a i Kapitanović i Bešen su imale malu minutažu pa nije nelogično misliti da su tri bile previše.
- Svjetsko prvenstvo nije mjesto gdje ćemo minutažu dijeliti kao na Crvenom križu pa da svaka isto brani, nego je mjesto gdje u datom trenuku brani onaj koji je u najboljoj formi. Nismo vodili igračice da bi sve dobile istu minutažu, to nije moj način razmišljanja u rukometu, nego da igraju najbolji u datom trenutku.
Jeste li zadovoljni onim što ste dobili od golmanica, pogotovo u odnosu na prošlogodišnji EP?
- U odnosu na EP ovo je slabije, a činjenica je da za velike rezultate moraju biti iznad 12, 13, 14 obrana.
Činjenica je i da ovise o obrani. Jesmo li i u tom dijelu, koji bi morao biti naš forte, mogli ili trebali bolje?
- Obrana je protiv Brazila bila loša, obrana u drugim utakmicama bila je ok i obrana je taj dio posla odradila korektno. Bilo je i grešaka i dobrih stvari, ali bila je korektna.
Manjak koncentracije
Jesu li dvije pivotkinje, Ana Debelić i Katarina Ježić, bile dovoljno s obzirom na to da su se obje puno trošile?
- Jesu, puno su se trošile, ali trošile su se i na EP gdje je i više utakmica, a na SP je i bolji ritam s danom odmora između utakmica. One dijele minutažu i u dva tjedna u ovakvom ritmu igranja sigurno to mogu izdržati. Imali smo malo slabiju realizaciju s linije nego što smo navikli, a njih dvije spadaju u najkvalitetnije igračice koje imamo i ta realizacija nije bila na nivou koji nam treba. Ali to ovisi i o formi, koja raste i pada, Ana u Vipersu igra cijelo vrijeme, ali ne igra obranu, a Keti je u Siofoku koji je bitno pomlađen i gdje ona mora vući u oba smjera. U kompletu smo profulali previše otvorenih šuteva s linije, ne samo s pivota, malo više preciznosti i koncentracije nam je nedostajalo.
Vodili ste samo šest vanjskih igračica jer su se dva tjedna prije SP ozlijedile Dejana Milosavljević i Dora Kalaus. Jasno nam je da bi one bile “unutra” da nije bilo ozljeda i ne bismo pričali o “samo šest vanjskih”, nego bismo ih imali osam. Ali kad su se dogodile ozljede, zašto niste vodili neku drugu vanjsku igračicu, odnosno imamo li mi uopće vanjskih koje su ostale doma, a mogle su konkretno pomoći?
- Vrlo jednostavno, trebaju li dvije više kao broj ili dvije više koje će igrati? Uzeo sam ovih šest za koje sam znao da će igrati. Sedma ili osma bi bile samo brojčani plus jer u krajnjoj liniji i ne vidim koju smo vanjsku mogli dodati u ovom trenutku da bismo bili jači nego što smo bili. Ema Guskić je bila u kombinacijama za reprezentaciju, ali ona je nažalost isto ozlijeđena, Ana Maria Gavrić od kad je otišla iz Lokomotive u Brest nije odigrala poštenu utakmicu, spominje se Kristina Prkačin, ali ja sam ju vodio na dva prvenstva, trenirao sam ju, ne znam što bih dodatno dobio s njom. Meni ne treba vanjski koji je na 9/18 ili 10/20 u šutu, trebaju mi one koje imaju selekciju šuta i znaju što i kako.
Je li mogla pomoći Katarina Pavlović koja igra u Španjolskoj i koja je na vašem širem spisku?
- Ne. Ona nije uopće mogla biti na SP jer nije bila cijepljena, a u trenutku kad su se ozlijedile Milosavljević i Dora Kalaus bilo je već prekasno da to stigne riješiti. Osim toga njoj bi završne pripreme za SP bile i prve s ovim igračicama, a sedam dana je malo da se pohvata sve.
Zapravo želite reći da mi u Hrvatskoj trenutačno nemamo igračica koje mogu adekvatno zamijeniti neku od sadašnjih reprezentativki?
- Nemamo. Izvan trenutačnog reprezentativnog kadra nemamo igračica koje mogu odraditi posao za jedno vrhunsko prvenstvo. Smiješno mi je kad mi neki počnu pričati o igračicama koje sam trenirao i jako dobro znam koliko i što mogu, one su dobre i kvalitetne igračice, ali ne bi donijele taj nivo koji je potreban za ovakvo natjecanje. Moramo biti svjesni vremena i prostora u kojem živimo i kakav izbor igračica imamo, a imamo minimalni. Svi mi u klubovima moramo još poboljšati rad, jer nemamo trenutačno vanjskih koje bismo mogli više koristiti. Problem je stanje po klubovima, nedostatak novca, borba za preživljavanje, ali ne treba plakati, neće nam ionako pomoći, nego treba raditi.
Puno je faktora
Svjesni ste da će neki nastup na SP nakon europske bronce tretirati kao veliki neuspjeh?
- Osvojena medalja na EP je bila nešto posebno, izuzetno, neću reći čudo, ali blizu baš toga, a svi oni koji misle da će se ponavljati ili se treba ponavljati su u velikoj zabludi. Ne ponavlja se to stalno, ne ponavljaju to ni Španjolska, koja je primjerice na zadnjem EP bila deveta, ili Mađarska koja je bila deseta, Nizozemska šesta... Puno je tu faktora, igračice dolaze nakon klupskih utakmica, nekome neke nedostaju radi ozljeda i stvari se brzo promijene. Postoji nekakva vrhuška koja je konstanta, a to svi znamo, uvijek je tu Norveška, Francuska, Rusija, Nizozemska je iskočila u jednom periodu, sad na ovom prvenstvu odlično igraju Švedska i Njemačka...
Zašto smo se mi u to društvo ugurali u Danskoj, a nismo u Španjolskoj?
- Vrlo jednostavno, ako smo u dobroj formi i svi zdravi, možemo svima poremetiti račune, ali za to se mora poklopiti tisuću stvari koje su se na našu sreću poklopile u Danskoj. Ja sam tip trenera koji će radije osvojiti jednu medalju pa dva puta ne uspjeti u tome, nego biti uvijek sretan s 10. ili 11. mjestima. Ove cure su u Španjolskoj dale sve od sebe, ostavile su srce na parketu i ne možemo im zamjeriti ništa, baš ništa, a i lošije odigrane utakmice su dio sporta. Moraju ljudi shvatiti da one jednostavno daju sve i ako to nije dovoljno onda ne znam u kojem svijetu mi svi živimo.
Za Austriju nije trebalo ni pitati...
- Idemo pobijediti, izdržat ćemo još to.