Nakon što je Hrvatska odigrala i posljednju utakmicu na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, svoje je dojmove o nastupu naših rukometaša iznio Hrvoje Horvat, prethodnik Gorana Perkovca na poziciji izbornika.
- Na temelju onoga što smo vidjeli, mogu reći da nismo odigrali turnir na razini na kojoj smo trebali i mogli. Kao bivšem izborniku, odnosno treneru koji je te dečke trenirao i vodio, nije mi bilo lako gledati i pratiti turnir kako je odmicao - rekao je Horvat na početku razgovora.
Krenuli smo uvjerljivom pobjedom protiv Španjolske, je li ona na neki način zavarala igrače i stožer?
- Svaka uvjerljiva pobjeda, poput pobjede protiv Španjolske, daje ekipi vjetar u leđa i veliko samopouzdanje. Iz takvih utakmica u pravilu ekipa izlazi jača. Žao mi je i neshvatljivo zašto se to nije dogodilo u našem slučaju.
U drugom krugu je momčad potpuno potonula. Zašto se to dogodilo?
- Ono što vam mogu sa stopostotnom sigurnošću reći je da svaki igrač na ovakvom prvenstvu, nošen nevjerojatnom podrškom publike, daje svoj maksimum, i tu nema nikakve suprotne misaone kalkulacije niti štednje. Svaki od njih će dati zadnji atom snage za pobjedu i to je jedina istina. Tim više mi je nerazumljivo što se dogodilo unutar svlačionice, a da je došlo do, kako vi to kažete, potonuća.
Aktualni izbornik Perkovac žestoko vas je ranije kritizirao, jeste li primijetili bilo kakve pomake u odnosu na ono što vam je zamjerao?
- Nije bilo nikakvih pomaka, dapače. Ono što se u prvoj utakmici činilo kao ubrzanje igre pokazalo se kao trčanje neorganizirane obrane prema neorganiziranom napadu, a što je rezultiralo velikim brojem tehničkih grešaka, dovelo do nesigurnosti igrača i to nam se na kraju obilo o glavu. Nismo uspjeli kapitalizirati jedan briljantan turnir Dominika Kuzmanovića o kojem priča cijela Europa, tako da nema govora ni o kakvom pomaku u igri. Imali smo individualca koji je odradio izvanserijsko prvenstvo, ne pamtim kad smo imali golmana koji je branio 22 lopte na utakmici. Zapravo, a što predstavlja apsurd, upravo je Kuzmanović taj koji je pod tepih gurnuo sve slabosti porozne obrane i neorganiziranog napada.
Smatrate li da Perkovac treba otići s izborničke pozicije?
- Nije na meni da ja smjenjujem izbornike niti da određujem tko bi trebao biti izbornik. Na Hrvatskom rukometnom savezu je zahtjevna i hrabra odluka, s obzirom na loš rezultat i predstojeće kvalifikacije. Možda im Perkovac tu odluku olakša, ako se bude držao onoga što je rekao kad je preuzimao reprezentaciju.
Mislite li da je Hrvatska na Euru imala mladu momčad?
- Hrvatska rukometna reprezentacija nije mlada momčad, radi se o reprezentativcima u najboljim godinama. Dapače, većina najmlađih igrača je uz moje vodstvo i selekciju odradila jedno ili oba prvenstva, a većini je ovo bilo i treće prvenstvo, tako da nema nikakvog govora o mladosti i neiskustvu kao isprici za loš rezultat. A u konačnici o potpunoj deplasiranosti takve tvrdnje govori činjenica da nam je najbolji igrač, Dominik Kuzmanović, bio najmlađi igrač u sustavu.
Je li problem bio u igračima iz hrvatske lige, kako je to sugerirao izbornik u svojim izjavama?
- Apsolutno ne. Izbornika treba podsjetiti da naša dva najjača pojedinca, Dominik Kuzmanović i Matej Mandić, dolaze iz hrvatske lige, iz dva hrvatska kluba koji imaju zapažene rezultate ove godine u Europi. Ostali reprezentativci igraju u jakim europskim klubovima i to značajne role tako da se radi o potpuno deplasiranoj tvrdnji i pokušaju otklanjanja odgovornosti od sebe na činjenicu koja ne postoji.
Je li Hrvatska uopće pokazala bilo što novo na ovom turniru?
- Nije. Čak bi rekao da smo na ovom prvenstvu izgubili naš zaštiti znak, granitnu obranu protiv koje su se svi naši protivnici mučili i nerado protiv nas igrali, a koja nas je držala u situacijama kad nismo imali fantastičnu podršku golmana kao na ovom prvenstvu. Ovakvu statičnu obranu koja dozvoljava šut kroz središnji dio zone nismo nikada imali.
Koje stvari su u igri naše reprezentacije bile najlošije?
- Što se tiče igre, najveće razočarenje je defenzivni dio; izgubili smo proaktivnu obranu u kojoj smo mi napadali napadače i unosili strah u protivnički napad. Imali smo uštimanu i kreativnu 5-1 obranu. Tjerali smo protivničke igrače u tehničke greške, a što se nažalost upravo obrnuto sada nama događalo. Uz današnje golmane, s proaktivnom i uigranom obranom kakvu smo imali, osvojili bismo medalju.
Što se napada tiče, nije bio organiziran, ovisili smo o individualnim akcijama 1 na 1 pojedinaca i na pojedinačne bljeskove. Neuigrana igra s čovjekom više bila je ispod nivoa, a najveći je hendikep predstavljao izostanak reakcije s klupe u situacijama kad nam je bilo teško i kad nismo imali rješenja; igrači tu nisu dobili nikakvu pomoć. Iako prisutan, šteta što Šipić zapravo nije bio pozvan u reprezentaciju jer bismo s njim imali potpune i učinkovite Cindrića i Karačića.
Zašto je igrač više bio problem?
- Pripreme služe za to da se uigraju dvije, tri akcije za čovjeka više i onda igrači imaju sigurnost u ono što se radi i što trebaju izvesti na terenu. Ne znam što se točno radilo na pripremama, pa ne mogu konkretnije detektirati problem.
Zašto se gubilo od protivnika poput Mađarske i Islanda?
- Danas svi puno ulažu u sport, pogotovo Mađarska. Znanje je svima dostupno i reprezentacije napreduju iz prvenstva u prvenstvo, meni je zato neshvatljivo da mi još dan danas omalovažavamo ekipe poput Nizozemske, Portugala, Farskih otoka i sličnih.
Kako vratiti reprezentaciju u svjetski i europski vrh?
- Prije svega, treba osnažiti struku na način da se ustroji sistematski i dugoročan sustav koji bi podupirao razvoj igrača od najmlađih dobnih kategorija naviše. U tom smo smislu napravili veliki korak unazad micanjem Line Červara i Ivana Balića koji su svojim zaslugama, znanjem, autoritetom i značajem trebali biti nositelji i predstavnici hrvatskog rukometa.
Tko je kriv za ovaj rezultat; izbornik, igrači ili vodstvo HRS-a?
- Izbornik je taj koji je odgovoran za rezultat. Ja sam bio isključivo odgovoran za rezultat u svom mandatu. Jedini sam odgovoran za poraz od Egipta i deveto mjesto reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj prošle godine, kao i za osmo mjesto na Europskom prvenstvu u Mađarskoj 2021. godine.
Izbornik je odgovoran za 11. mjesto na ovom turniru, za to nisu odgovorni bicikli, loša domaća liga te ni pod koju cijenu igrači. Odgovornost treba prihvatiti bez fige u džepu i ne govoriti da je 11. mjesto izvrstan rezultat.
Odličan potez je bio što je doveden Jakov Gojun u emisiju koja je pratila Europsko prvenstvo. On je svojim znanjem, objektivnošću, suportivnošću i potpunim izostankom bilo kakvih osobnih animoziteta ili niskih strasti doprinio pozitivnoj klimi u odnosu na reprezentaciju i time zasigurno dao vjetar u leđa našim reprezentativcima.
Kako sada s odmakom gledate na svoj mandat kao izbornika hrvatske rukometne reprezentacije?
- Kao što sam prethodno rekao, osmo i deveto mjesto ne mogu cijeniti kao rezultatski uspjeh. Žao mi je zbog okolnosti koje su do toga dovele, pritom mislim na covid u Mađarskoj zbog kojeg smo svaku utakmicu igrali u drugom sastavu. Deveto mjesto u Švedskoj nakon jednog poraza je razočaravajuće. Sustav natjecanja je bio takav da nakon jedinog poraza protiv Egipta i remija protiv moćne Danske nismo mogli više igrati za medalju, što je naravno isključivo moja odgovornost. No, stava sam da je igra bila puno bolja od konačnog rezultata, što u konačnici ne znači previše jer je rezultat taj koji te obilježava.
Ponosan sam što do samog kraja imao podršku igrača što je za mene kao trenera velika stvar. Ono što mi je bilo jako važno i na čemu sam danas jako zahvalan jest da sam imao privilegij imati i podršku dva najznačajnija čovjeka hrvatskog rukometa 21. stoljeća, Line Červara i Ivana Balića, što nešto govori o meni kao treneru.
Čime se trenutačno bavite?
- Danas sam okrenut svom klubu, Kadetten Schaffhausenu, prvi smo u Švicarskoj nacionalnoj ligi i odlično napredujemo u Europskom kupu. No, biti izbornik hrvatske rukometne reprezentacije je bila i uvijek će ostati najveća čast i privilegij - zaključio je Hrvoje Horvat.