Manje od mjesec dana ostalo je do okupljanja muške seniorske reprezentacije, prvog nakon europskih kvalifikacija protiv Grčke i Belgije u travnju. Ovaj put imat ćemo specifično okupljanje. Prvo - bez utakmica i drugo - bez službenih obveza u bilo kakvim kvalifikacijama. To su jako rijetke situacije, pa je plan da se okupljanje iskoristi na drugačiji način, jer vremena za rad i dodatno treniranje kada se okupe prvi puta poslije toga neće biti, već će to biti okupljanje za nastup na Euru koji će se u siječnju 2024. održati u Njemačkoj.
Do tada mnoge stvari moraju biti definirane, što dosad nisu bile na okupljanjima protiv Nizozemske i spomenutom travnju. Nije presudan (nije pila naopako, nego realnost), makar je važan, rezultat na Euru, ali je jako važno saznanje da nas nakon Eura mogu i vrlo vjerojatno čekaju olimpijske kvalifikacije za Pariz, nakon njih - nadajmo se - i olimpijski nastup propušten u Tokiju. I onda opet nakon toga, samo četiri mjeseca kasnije Svjetsko prvenstvo kojem ćemo, uz Dansku i Norvešku, biti domaćini. Za sve moramo imati reprezentaciju koja može to iznijeti, deset ljudi svakako taj teret izuzetno naporne sezone koja nas očekuje neće moći nositi sami...
Zato nam treba puno “testiranja”, sedam dana treninga koji će biti ‘kvalifikacijski’ za 2024. S tim saznanjima se onda treba izgraditi momčad koja bi vratila hrvatski rukomet u europski i svjetski vrh. Posljednja velika natjecanja - 15. na SP, 8. na EP i 9. na SP - sugeriraju da nam treba drugačija reprezentacija od one koju smo imali, koja je imala bljeskova kao protiv Danske na prošloj svjetskoj smotri, ali i saznanje da se od bljeskova ne živi. Tko su ti ljudi koji će nas nositi, saznat ćemo vrlo uskoro kada Goran Perkovac, Boris Dvoršek i Valter Matošević okupe reprezentaciju u studenom.
Što pak kaže dosadašnji tijek sezone? Kaže da je situacija dobra, da je perspektiva “opipljiva” i da se imamo pravo nadati boljim danima, ali da će oni doći sami od sebe, to sigurno neće. Uglavnom, tu je “ponuda” onoga na što može računati Goran Perkovac...
VRATARI
Blista Matej Mandić, s Dominikom Kuzmanovićem to je tandem na duge staze, pod uvjetom da se nastave razvijati kao do sada. Vratio se Ivan Pešić u jakom Nantesu u Francuskoj, Marin Šego brani Bundesligu, Dino Slavić odlično brani u Francuskoj za Limoges. Budu li dva mlada dobra kao dosad, tražit ćemo jednog iskusnog, po svemu sudeći između spomenute trojice.
LIJEVA KRILA
David Mandić briljira u dresu Melsungena u Bundesligi, Marin Jelinić igra Ligu prvaka u Szegedu, Manuel Štrlek je u Nexeu i čeka europske nastupe. Njih trojica su najbliže za rješenje problema, ali ne smije se zanemariti i odlični Lovro Mihić u dresu Wisle koja igra Ligu prvaka. Tu imamo i Davora Ćavara koji je uvijek više nego korektan. Uglavnom, ima se.
DESNA KRILA
Mario Šoštarić u Szegedu je prvi strijelac Lige prvaka, Filip Glavaš se vraća nakon ozljede u Zagrebu, oni su najrealnije opcije, makar Ivan Čupić još uvijek silno želi iigrati za reprezentaciju to nije zanemarivo kada je on u pitanju. Dakle, i tu se ima.
PIVOTI
Na crti sada čekamo rješenje. Dugoročno smo se opredijelili za tandem Veron Načinović - Marin Šipić. Prvi igra Ligu prvaka u Montpellieru, drugi igra dobro u Švicarskoj, makar mu silno nedostaje Andy Schmid u Kriensu. Trećeg tražimo i čini se da je Tomislav Kušan iz francuskog Limogesa najbliži tome, igra jaku Francusku ligu, drugačiji je pivot od spomenutih. Tu je još i Ilija Brozović koji igra Bundesligu u Hannoveru, ako... Tu nas čekaju odluke, s kim i kako dalje, definitivno. To više u pripremama za Euro kada krenu u prosincu ne smijemo tražiti. Moramo znati
LIJEVI VANJSKI
Josip Šarac je odličan u dresu Göppingena u Bundesligi, u rukometnom fantasyju ove lige on je prvi čak ispred Gisela, Pytlicka i sličnih zvijezda koje igraju u Njemačkoj, što puno govori. Igra u dva pravca, igra puno, igra dobro. To je to. Tu je Tin Lučin koji Ligu prvaka igra s Wislom, koji se vratio nakon operacije, te Zvonimir Srna koji Ligu prvaka igra u Zagrebu i jako je važan u obrambenom smislu u nekoj perspektivi. Nažalost, Halila Jaganjca još nema nakon obnovljene ozljede ramena, ali s njegovim povratkom imat ćemo dobar izbor na toj jako važnoj poziciji.
SREDNJI VANJSKI
Čini se da promjena u trojki Domagoj Duvnjak - Igor Karačić - Luka Cindrić zasad biti neće. Nitko se nije nametnuo kao taj koji bi kraj njih to mogao bolje. Duvnjak je jako važan za obranu, Karačić je odličan u Kielcu u Ligi prvaka, jedino je mali upitnik kraj Cindrića, ali ne zbog kvalitete, već kontinuiteta i činjenice da Dinamo Bukurešt ne igra Ligu prvaka, dok Rumunjska liga baš nije kao Francuska ili Njemačka. On mora biti spreman pokazati da nam to neće nedostajati. Karpo Sirotić tek treba proigrati, Filip Vistorop je dobar u Bundesligi, ali bez kontinuiteta kvalitete tu potvrdu nećemo dobiti. Naravno da tu mogu i Duvnjak i Lučin i Srna, ali ne treba miješati kruške i jabuke. Nije potrebno u našem slučaju.
DESNI VANJSKI
Ivan Martinović pokazuje da se vraća, dobar je u Melsungenu, što kraj Krištopansa nije lako, dok je nama jako važno. Uz njega se vraća i Luka Stepančić u dresu Szegeda, Luka Klarica igra Ligu prvaka za Zagreb, Mateo Maraš je igrač koji se od svih dosad u Perkovčevu mandatu najviše pokazao i na njega se najozbiljnije računa samo da ima kontinuitet u Tatabanyji, koji bi trebao dobiti s Europskom ligom.
ZAKLJUČAK
Tvrdnja da imamo dobar izbor nije bez veze. Mi imamo problem s reprezentacijom, koja ne izgleda dobro u posljednje vrijeme, ali to imamo priliku popraviti. To su stvari koje idu s odlukama, one nisu jednostavne, jer uvijek postoji mogućnost da ne budu točne, ali što prije krenemo u tom pravcu prije ćemo doći do rješenja.
Cilj na Euru u Njemačkoj nam mora biti drugi krug, pa dobar nastup u drugom krugu s borbom za polufinale, a hoće li se ono dogoditi ili ne, to je posebno pitanje čiji je zasad realniji odgovor - “ne”, kako se kome to svidjelo. No, nikad se ne zna. Glave čuda rade ponekad.
Komentari (0)