Europska rukometna federacija krenula je lani s jednom velikom novosti. Nakon 30 godina povijesti odlučili su napraviti Kuću slavnih europskog rukometa. Svaki početak je težak, pa je tako bio i lanjski kada je za prvu ruku izabrano 32 rukometaša i 28 rukometašica za ovo prestižno mjesto. Među njima su bili naši – Ivano Balić, Irfan Smajlagić i Jelena Grubišić. Ove godine će im se na svečanosti u Beču planiranoj u sredini završnice ženskog Eura priključiti Igor Vori i Ivan Čupić. Makar će ostati pitanja koja su kod izbora vječna ‘zašto ovaj, a ne onaj‘, činjenica je da EHF radi lijepu stvar i da će se kroz godine sve to postaviti na mjesto koje zaslužuje. Ova godina će recimo biti posebna, jer u Kuću će ući dva nova umirovljenika Nikola Karabatić i Mikkel Hansen, te Anja Andersen vjerojatno najbolja rukometašica svih vremena, a to su možda i tri najveća imena svjetskog rukometa u proteklih 30-ak godina.
Igor Vori i Ivan Čupić su ljudi na koje mi možemo biti ponosni.
Igor Vori je naš svjetski prvak i olimpijski pobjednik, čovjek koji je nosio dres Zagreba, Barcelone, Hamburga, koji je osvojio 9 velikih medalja s Hrvatskom, koji je s Hamburgom postao prvak Europe, koji je osvajao naslove u Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj, koji je bio najbolji obrambeni igrač Eura 2008, MVP Svjetskog prvenstva 2009, te najbolji pivot Eura 2010. Igrač koji je kao pivot napravio posebne standarde u rukometu, koji je za pamćenje 2004. godine u Ateni kada je Hrvatska osvojila zlatnu olimpijsku medalju igrao sam cijeli turnir na kojem Hrvatska nije izgubila niti jednu utakmicu.
Ivan Čupić je poseban rukometaš, igrač koji razumije rukomet drugačije od ostalih. Trostruki klupski prvak Europe u Kölnu, dvaput s Vardarom, jednom s Kielcem, čovjek koji je zabijao najteže golove u finalima, koji je bez 2008. igrao bez prsta šuterske ruke, a da njegov rukomet nije patio ni trenutka. Sedam velikih medalja s Hrvatskom i jedina stvar koju nije uspio dosegnuti u karijeri je zlato sa Hrvatskom na nekom velikom natjecanju. Nitko nije savršen. Poseban je i zbog toga što je što je kao klinac sa 21 godinom odlučio otići u profesionalne vode, u Španjolsku, u mali klub Pilotes Posada odakle je krenula jedna velika rukometna priča. Danas su i on i Vori treneri, grade jednu novu, drugačiju karijeru i ako je suditi po igračkom stavu i upornosti to će biti nove velike priče. No, dug je put.
E sad, mnogi će reći da imamo mi još kandidata za Kuću slavnih. I apsolutno će biti u pravu, no sumnjamo da će ih EHF zaboraviti. Recimo, Mirza Džomba, Blaženko Lacković, Pero Metličić svi olimpijsko i svjetsko zlato, svi klupski prvaci Europe, pa peterostruki prvak Europe Patrik Ćavar, olimpijsko zlato iz Atalante, pa Iztok Puc nezaboravni strijelac Zagreba i reprezentacije, dvostruki prvak Europe i olimpijski pobjednik, pa Slavko Goluža hrvatski rekorder, Zlatko Saračević nezaboravna ljevica koji je obilježio Ligu prvaka, Venio Losert dvostruki olimpijski pobjednik, Vlado Šola sa nezaboravnom predstavom iz Portugala u crvenom, plus onom iz Atene u sivom izdanju...
I nije samo kod nas situacija da stojimo u redu, da budemo skroz precizni. Recimo, Švedska je imala nevjerojatnu zlatnu generaciju Bengta Johanssona iz koje su u Kući slavnih Tomas Svensson, Mats Olsson, Stafan Olsson, Ola Lindgren, Ljubo Vranješ, Stefan Lovgren, ali nisu Per Carlen, Erik Hajas, Pieree Thorsson... Iz zlatne francuske generacije unutra su Thierry Omeyer, Michael Guigou, Luc Abalo, Daniel Narcisee, Jackson Richatrdson, Didier Dinart, Nikola Karabatić, ali nisu Bertrand Gille, Jerome Fernandez, Frederic Volle, Stephan Stocklin, Gregory Anquetil...
Iz zlatne ženske Norveške unutra su Cecile Leganger, Heidi Loke, Gro Hammerseng, Lin Kristin Rigelhuth, Stine Oftedal, ali nisu Kjersti Grini, Trine Haltvik, Caroline Breivang sa čak 8 medalja, svim zlatima, Tonje Larsen, Marit Frafjord ili Katja Nyberg, strašna šuterica. Iz velike Danske Anje Andersen koja je morala unutra ući prva lani, a ušla je tek sada, tu još nema sjajnih krila Janne Koling i Annete Hoffman, vratarke Lene Rantale sa svim zlatima, kao ni Sussane Munk Laurittzen, pa Camile Andersen najboljeg danskog strijelca svih vremena sa svim zlatima.
A tu Ruse koji su pod sankcijama nitko ni ne spominje zasad, a u redu čekanja su Andrej Lavrov, Valerij Gopin, Dmitrij Torgovanov, Aleksandar Tučkin, Vasilij Kudinov, Aleksandar Karšakijević, Eduard Kokšarov... Klasa do klase. Kao i velike rukometašice nekad SSSR-a Zinaida Turčina, Larisa Karlova, Natalija Morskova, Olga Zubareva, ‘naša‘ Elena Nemaškalo, preminula Marina Bazanova...
Reklo bi se da su brige EHF-a slatke i da će tek za desetak godina ta Kuća slavnih u Beču dobiti pravu sliku kakvu zaslužuje. Važno je da među njima svijetli i Hrvatska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....