Ivan Martinović je novi kapetan Hrvatske. Nakon odlaska Domagoja Duvnjaka, nekad najbolji mladi igrač svijeta, dobio je čast vidjeti našu reprezentaciju. Nažalost, nakon Svjetskog prvenstva u dresu RN Löwena ozlijedio je koljeno, nakon čega je na mini bolovanju koje se polako približava kraju i trebali bismo ga vidjeti na čelu tima u listopadu kada nam slijede dva prijateljska susreta protiv Švicarske u gostima.
Kako ide oporavak?
- Dobro, mislim da se rehabilitacija približava kraju. Nisam još počeo trenirati s momčadi, ali polako krećem individualno i nadam se sljedeći tjedan biti uz momčad na terenu. E sad, hoće li biti minuta ove sezone u Bundesligi, ne znam, to će odlučiti trener. Ja kada sam zdrav volim igrati, kao klub nemamo velikih zahtjeva do kraj sezone, ali možemo odlučiti prvaka, jer Berlin nam je doma posljednja utakmica. Sudar Berlina i Melsungena u Berlinu odlučit će puno toga.
Niste igrali, ali ste sigurno gledali naše kvalifikacije za Euro.
- Pa, dobro je bilo, maksimalno smo to odradili, lijepo je da smo malo uživali i bez pritiska odigrali nekoliko utakmica. Igramo jedan za drugog, nešto smo ponešto novo i probali, a sada svi jedva čekaju kraj sezone, da se malo odmore, predahnu, jer je bilo izuzetno naporno i ostavilo je traga na svima, ne samo na nama. Sljedeće okupljanje nam je u listopadu i onda počinjemo pripremati Euro.
Kako komentirate ždrijeb?
- Nema lakih utakmica na Euru. To je osnovno. Svi su na visokoj razini. Iskreno, moglo je ispasti i puno teže. Švedska je najteži protivnik, ostalo su ozbiljne selekcije koje zahtijevaju maksimalan respekt.
Švedska je, složit ćemo se, najjača.
- Oni su favoriti za medalje gdje god igraju. Švedska nam je na OI zadala bolan udarac i to je odličan motiv da im vratimo na njihovom terenu. Pojedinačno svi su poznati igrači iz vrhunskih europskih klubova. Što nam se dogodilo u Parizu? Ne znam, mislim da smo vodili 12:7 i nakon toga smo se raspali. Iz današnje perspektive tražili smo se, stvari nisu bile definirane kako danas. Možda je to bilo i očekivano.
Imamo otvoreni račun i protiv Nizozemske.
- Nizozemska je isto top, četiri puta u nizu na Euru i ostvarili su kontinuitet sudjelovanja na velikim natjecanjima. Prva postava odskače, ali nemaju širinu kao prvih 7 koji dolaze iz jako dobrih klubova. To je Bundesliga plus Liga prvaka. Jako brz rukomet, pogotovo kada je Steins na terenu. Brzi centar, polukontra, tu se moramo čuvati. U kvalifikacijama kada su nas dobili i odnijeli nam doma bod nisam igrao, pa ne mogu reći.
A Gruzija?
- Velika novost za nas. Odlični ljevak iz Gummersbacha. Znaju igrati i to treba respektirati.
Jeste li očekivali naš uzlet na Svjetskom prvenstvu?
- Da, jesam, nije bilo slučajno. Imamo dobre igrače, sad smo dobili i rezultat i to nam je ogroman motiv. Ja sam iskreno očekivao da dođe naše vrijeme nakon tri-četiri teške godine. Dugo smo čekali, uvijek nam je nešto išlo po zlu. Samo nam je trebalo jedno takvo natjecanje. I kada se odčepilo protiv Islanda, to je izgledalo sjajno. Ovaj naš tim ima kvalitetu, sigurno.
Prošli Euro za vas nije bio sretan.
- Da, dobro pamtim Euro i utakmicu protiv Austrije i to u Mannheimu. Živković je išao na mene, to se u rukometu dogodi 100 puta na utakmici, ali nekad jednostavno imaš peha. Rame je otišlo. Imam tu sliku, kada sam bio u letu, u svoj sobi obješenu kao motivaciju. Pa mi se onda dogodilo jedno koljeno, pa sada drugo, na sreću ne jako loše, ali sve to sam shvatio kao znak da je možda bilo puno svega ove sezone. Napori su stvarno ogromni.
A neobično je da nikad nije bilo odjednom toliko dobrih ljevaka, makar je i prije bilo sjajnih igrača.
- Stvarno je tako: Gidsel, Francisco Costa, Richardson, Mem, Dušebajev… To valjda ide s generacijama. Recimo, na lijevom vanjskom je manje gužva sada nego kada je bila s Hansenom, Karabatićem, Lackoviće, makar ima vrhunskih kao Marim Costa, Pytlick. Tko zna što će biti za nekoliko godina.
Tko zna, ali biti najbolji ljevak u takvoj konkurenciji je sam svjetski vrh. Za koji mi imamo Ivana Martinovića.
Komentari (0)
Komentiraj