Domagoj Duvnjak je najbolji hrvatski rukometaš za 2023. godinu. To je njegova šesta Kristalna lopta Sportskih novosti i sada je među mnogim velikanima hrvatskog rukometa na broju 1. Ivano Balić ima pet Kristalnih lopti, Patrik Ćavar i Luka Cindrić po tri. Domagoj Duvnjak je svoju prvu loptu osvojio 2011. godine, što samo govori da se radi o čovjeku koji je obilježio veliki dio povijesti hrvatskog rukometa. Jedina želja mu je još zlato s reprezentacijom Hrvatske, jer sve drugo u karijeri je osvojio.
Ovaj naslov u prvom redu dolazi zbog činjenice da je u dresu Kiela kao kapetan momčad izborio naslov prvaka Njemačke, i to protiv Magdeburga koji je u istoj toj godini postao i europski i svjetski prvaka. Duvnjaku je to peti naslov prvaka u najjačoj ligi svijeta, četvrti s Kielom nakon što je prvi osvojio s Hamburgom, dok je s oba kluba osvajao i Kup Njemačke i Ligu prvaka, što ga sasvim sigurno čini zaštitnim znakom prvaka Njemačke, popularnih Zebri.
Petnaesta sezona u Bundesligi
Domagoj, koliko je već sezona iza vas u Bundesligi?
- Ovo mi je 15. sezona. Jako sam ponosan na to i svoj odabir kada sam kao mlad krenuo u Njemačku. Želio sam igrati pred puno publike, pobjeđivati, sve mi se to ispunilo i eto, uz sve probleme, a bilo ih je, potrajao sam. Mislim da 15 sezona u Bundesligi sada imaju još samo vratar Bitter i Hans Lindberg u Berlinu.
Osvojili ste njemački naslov ispred svjetskog i europskog prvaka, Magdeburga?
- Dugo igram Bundesligu i ovo je definitivno najteži naslov koji sam osvojio. Interesantno, četiri momčadi su bile u dva boda, Berlin je pao u samom finišu, mi i Magdeburg smo izdržali do kraja. Posljednje kolo smo ušli s prednošću od 40 golova u gol-razlici prema Magdeburgu, ali trebali smo dobiti u Göppingenu, dok su oni bili kod Bergishera. Na kraju smo dobili i jedni i drugi te smo se mi okitili naslovom, dok na početku sezone bili smo katastrofalno, igrali smo jako loše, izgubili smo doma od Lemga i Leipziga, pa smo ostali bez Pekelera, Weinholda, ozlijedio nam se i Sagosen... Mnogi su nas prekrižili, ali mislim da smo mi drugi dio sezone odigrali bez greške i sve smo to pobijedili. To je za Bundesligu prava senzacija.
Četvrti naslov s Kielom u 12 godina...
- Ja kada sam dolazio u Kielu su zaredali s naslovima prvaka. I to je bilo jako teško za održati. Danas kada na to sve gledam, mogu reći da je Bundesliga neusporediva s bilo čime. Uvijek misliš moglo je i više, ali osvojiti Bundesligu je stvarno senzacija.
Bilo je i teških vremena za Kiel, nije uvijek bilo sve lako.
- Bili smo peti u dvije sezone, pa je bila moja operacija koljena, upaljena patela, devet mjeseci izvan terena, vratio sam se prije Eura u Hrvatskoj 2018. pa list nije izdržao. To su bili teški trenuci za mene. Ali, sve u svemu lijepe su godine iza mene u Kielu, uzeli smo i Ligu prvaka, bili na Final Fouru još nekoliko puta, ali rukomet ima toliko sjajnih momčadi da bi bilo nezahvalno prema ostalim reći kako je trebalo više.
Nama u Kielu je baš svaka bitna
Sjetite se svog dolaska u Bundesligu?
- Kako ne, u Hamburgu je bilo. Ti dođeš, pa misliš da možeš sve, a meni je trebalo prilagodbe dvije godine, čak i nakon što sam Hamburg zamijenio s Kielom, makar sam u Hamburgu bio i prvak Njemačke i prvak Europe. Bundesliga jako troši, ritam je ubitačan, ostao sam toliko dugo samo zato jer me motivira kada uđem u dvoranu i vidim punu dvoranu, vidim da me vuče da se pokažem. I ne bih ništa mijenjao, imao sam ponude dosta klubova ranije, ali tko zna što bi se dogodilo s mojom karijerom da sam mijenjao. Zbog te Bundeslige sam opstao na takvoj razini toliki niz godina i jako sam ponosan na to, kao i na činjenicu da je moje ime među svim tim velikanima hrvatskog rukometa. Stvarno je to tako.
Spomenuli ste teške godine, nije uvijek bilo ni Lige prvaka.
- Nije, EHF kup smo igrali o dobro mi je došao. Final Four je bio u Kielu s Berlinom finale, polufinale s GOG-om, Porto je još bio. To je bila razina Lige prvaka, ali ipak nešto lakše. I te godine smo uzeli Kup, EHF kup, bili smo drugi sa samo dva poraza iza Flensburga. To je bila posljednja sezona Alfreda Gislassona i nakon toga je Filip Jicha, koji je do tada bio njegov pomoćnik, preuzeo konce.
Nije vam lako ni ove sezone.
- Nije, otišli su nam Landin, Sagosen, Zarabec i sad treba da se pohvataš, već sam rekao da je prilagodba u Njemačkoj nešto sasvim drugo u odnosu na ostale lige. Nije jednostavno, Mrkva u novoj ulozi, dotad je bio rezerva, sa Sagosenom smo izgubili igrača koji odlučuje, Zarabec je s nama bio pet godina i sada od Bilika koji je bio u drugom planu i Skipagotua koji je sjajan, ne možeš odmah očekivati čuda.
Ove sezone mučite se u Bundesligi, ali ste se bacili na Ligu prvaka?
- Nema toga u Kielu, tu je svaka utakmica važna i bitna, ne bira se koja je Liga prvaka, koja Bundesliga. Balingen nam je kao Veszprem ili Barca i to je jedina živa istina. A to što stojimo bolje u Ligi prvaka, jednostavno je tako ispalo, makar je Bundesliga uvijek prioritet.
Skupilo se i godina, ali idete dalje...
- Godinu dana mi je karijeru produžilo i to što sam doživio uoči utakmice protiv Bergishera u Kielu, to će mi definitivno ostati u glavi cijeli život. Meni su se koljena odsjekla, a prošao sam toliko toga u Bundesligi. Ljudi su stajali na nogama i pljeskali, to vrijedi doživjeti.
I uvijek ste tu i za reprezentaciju.
- Skupilo se već 16 godina, uvijek se veselim biti ovdje. Jedino u Mađarskoj nisam bio zbog ozljede na prošlom Euru, pa se nadam da će sada povratak uspjeti.
Ista priča svakog siječnja
Kako vam djeluje Hrvatska tjedan dana prije Eura?
- Ne znam, ali ono što mogu reći je da imamo odličnu reprezentaciju, dobru formu iz klubova, malo nas viroze sputavaju, ali nadam se da će i to proći. Definitivno smo u padu posljednjih godina, to moramo priznati, to su činjenice. Mučimo se, u stresu smo bili protiv Egipta prošlog siječnja, samo smo o tome pričali. Gubili smo pet razlike, stalno mislili da se možemo izvući, pa uletjeli u još veću rupu... Taj pritisak je nešto što nam ne treba, ni sada kada nas na startu čeka dvoboj sa Španjolcima. Bitna jest utakmica, svaka je bitna. Mi možemo pobijediti Španjolsku i izgubiti od Austrije, tu ništa nije sigurno. Volio bih da to u Njemačkoj igramo opušteno, znam koliko ćemo navijača imati i mislim da u toj kombinaciji s njima možemo biti jako neugodni svakome. No, ponovit ću, nisam za prognoze i ponavljanje iste priče svakog siječnja - zaključio je Domagoj Duvnjak.