Početkom ove kalendarske godine, na samom začetku završnih priprema reprezentacije za Svjetsko prvenstvo, iznenadno je odjeknula “bombetina” od vijesti iz sfere rukometnih transfera. Jedan mladi hrvatski rukometaš, 24-godišnji Mateo Maraš potpisao je za div klub ovog sporta, moćni i bogati PSG! Klub koji je apsolutni vladar Francuske, ali i jedan od najboljih, elitnih klubova Europe. Svi najbolji francuski igrači odijevali su majicu ovog kluba (Abalo, Omeyer, N. Karabatić, Accambray, Dinart, Richardson, Narcisse...), ali i plejada ponajboljih Španjolaca, Danaca, Šveđana, pa Norvežanin Sagosen, Islanđanin Gudjon Sigurdsson... Jednostavno, taj klub ne dovodi, ne kupuje bilo što. Samo najbolje, najnadarenije, najperspektivnije.

Šest od šest u prošloj

Mateo će u Pariz u ljeto, valja do kraja odraditi sezonu u mađarskoj Tatabanyi. Kada preseli u rukometni glamour Pariza na sljedeće dvije godine za koliko je potpisao, Maraš će postati peti Hrvat u povijesti kojeg je privukao ovaj klub. Nakon Vorija, Gojuna, Kopljara i Stepančića. Možda se varamo, ali nismo dojma da su navijači, šira javnost uopće svjesni o kojoj se kvaliteti i kakvom transferu radi. Ovo je zvijezda u usponu. Ujedno, dosad vjerojatno najbolji izdanak Rukometne akademije Balić Metličić. Istina, iz iste je škole i pet godina stariji pivot Marin Šipić, igrač švicarskog Kriensa Luzerna.

Mateo Maraš je već sada realnost, sadašnjost, ali on predstavlja i budućnost hrvatskog rukometa. Dvometarski (201 cm) desni vanjski, ljevak silno dobrog i jakog udarca, sjajnog odraza, brzine. Dosad na ovom SP ima šut 12-16, uz tri asistencije. Protiv Bahreina 4-4, kontra Argentine 1-4, sučelice Egipta 1-2, da bi protiv Zelenortske Republike odigrao svoju dosad najubojitiju utakmicu u Areni. Šut 6-6.

- Mislim da nam je ta utakmica svima dobro došla, ne samo meni. Posebno nakon poraza od Egipta, kako bismo pokazali samopouzdanje i ne bismo li pokazali da smo spremni za petak. Zato jer je petak najbitniji - veli Mateo.

Da, petak je često najbitniji... Inače, ti Zelenortski Otoci jest da nisu suparnik za “pasti u nesvijest”, ali gledali smo njega. Maraša i njegove kretnje, postavljanje, ulazak i odraz. Pazite, dva metra visine, pa ispružena ruka gore, pa onda skok od barem metra... Pa, to su projektili s drugog kata! No, vidjeli smo to i u ranijim utakmicama, samo nije bilo tog napadačkog učinka, pokušaja. Kao da je bio - ili je još uvijek - samozatajan, daje prednost starijima, ne bi se htio nametati... Pojednostavljeno, želimo vas vidjeti više u tom naletu koji imate, šutu koji je sjajan, koji plaši i razara obrane. Pa čak i da nije sve gol, teško je i imati baš 100% šut.

- Moja se igra bazira više na šutu i to je točno. Tu i tada se najbolje osjećam. Ne radim ono u čemu sam malo manje dobar, dok ono što znam pokušavam raditi.

Još uvijek ste nam i u odgovoru bojažljivi malo. Ma Mateo, opusti ruku i odvali, pojednostavljeno rečeno.

- Dobro, to je ipak malo i do situacije u nekom trenutku, u akciji. Svi očekuju više, očekujem nekad i ja više. Nekad sama utakmica ponudi više, nekad manje. To je takav sport, momčadski je sport i teško je baš tako individualno gledati, makar jest, uživam kad šutiram.

Od sad kreće ono “pravo”. Svaka utakmica na Svjetskom prvenstvu ima svoju težinu, vrijednost i značaj, ali sada više nema “zafrkancije” ili “lako ćemo”. Dolaze nam europski suparnici, te vrlo dobre i odlične reprezentacije. One za koje će za pobjedu trebati “kopati” svom žestinom, tamo dolje na terenu.

- Slovenci i Islanđani su definitivno i pokazali da se radi o ozbiljnim reprezentacijama. Svjesni smo mi toga. Prvi sljedeći suparnik nam je Island suparnik i to će biti jako dobar ispit. Imaju odlične igrače, vratara, obranu 1 na 1, ali imamo i mi sve to. Spremni smo i veselim se utakmici.

Spremni za 60 minuta borbe

Što bi Mateo naveo kao “forte”, temeljnu prednost ili vrijednost islandske vrste?

- Malo tehničkih pogrešaka rade, jako su brzi, igraju moderan rukomet, uz sve to imaju odličnog, jako, jako dobrog vratara.

Nekog od vaših suigrača smo priupitali tko je u većoj prednosti uoči ove utakmice; Hrvatska jer ima izbornika koji poznaje sve suparničke igrače, sustav, mentalitet ili Island jer zna našeg sadašnjeg izbornika, njegovu rukometnu filozofiju?

- Ha, zanimljivo... Mislim da će biti mjerilo na kraju jasno, rezultat. Sad još to ne znamo, jasno. Tek ćemo vidjeti tko će bolje proći, ali mi smo zadovoljni s našim trenerom. Mi smo spremni baš na borbu 60 minuta, te uz pune tribine idemo dalje.

Pretpostavljamo da u prva dva kola, protiv Bahreina i Argentine nije bilo puno pritiska, ali već protiv Egipta, pa sad Island, ali i nedjelja što dolazi... To su utakmice u kojima više nema mjesta opuštanju, odnosno velikim pogreškama jer one sada mogu biti kobne. Kako se Mateo osobno nosi s pritiskom, onda i cijela momčad? Ne znamo, možda griješimo, ali Egipat kao da je bio odigran malo pod dojmom tog i pritiska, velikih očekivanja, grča, straha od pogreške...

- Osobno ja to volim. Pritisak. Mislim da je san svakog igrača nastupati, igrati u punim arenama, dvoranama. Pogotovo doma. Tako je i meni, odlično se osjećam u takvoj atmosferi i mislim da je svima to drago. Nema tu problema.

Svakoga se može nadomjestiti

Koliko ste se u ovih nekoliko dana koliko je sada Karačić s vama, uspjeli dobro uklopiti, Karačić s vama kao momčadi? Naime, srednji vanjski je organizator igre, mozak u mnogočemu. Tu je Hrvatska ostala bez prve dvojice takvih igrača, te nije baš jednostavno sad dovesti trećeg, ma koliko vrstan i iskusan bio.

- Znamo mi Karačića od prije već, nije on netko novi. Istina da smo se pripremali cijelo vrijeme s Cindrom i Duvnjakom cijele pripreme, ali svi su spremni uskočiti, što je Karačić dokazao. Dok ima želje i volje, nedostatak svakog igrača se može nadomjestiti.

Uz silnu volju i veliku želju, vjerojatno. Iako, dosta teško. Odnosno, potrebno je još toga. Sportska inteligencija, brzina, snaga i Bogom dani talent. Ovaj “mali”, a koji uopće nije mali, ima upravo to. Ne velimo da bi Mateo sad mogao biti junak protiv Islanda ili da se to od njega očekuje, ali... Očekujemo od njega da radi upravo ono za što sam veli da radi najbolje, da u tome uživa. Pa, uostalom upravo ono zbog čega je jednom PSG-u “zapeo” za oko.