Pivoti su najkritičnija pozicija u reprezentaciju u ovom trenutku. Jako važan detalj za momčad od kojeg jako ovisi i cijela postavka igre u budućnosti. U situaciji smo kada se malo toga zna, kada moramo tražiti i pogoditi koji su to igrači koji nam mogu donijeti pomak.
Povijest kaže da su nam pivoti u ključnim vremenima za uspjeh bili super jaka strana. Prva generacija imala je trojku Kljaić – Načinović – Jović, druga generacija oslonila se na vrijednosti Vorija i Sulića. To je bila izuzetna kvaliteta koju smo u tim vremenima imali. Imali smo primjer Vorija koji je Atenu 2004. izgurao sam na svojoj poziciji, što je dokaz da nema nemogućeg i da jedan može biti i te kako poseban i važan.
Zašto nismo sigurno danas? Zato što imamo jednog mladog pivota, uz njega jednog iskusnog čije su obrambene mogućnosti godina bile upitne. Taj mladi pivot je Veron Načinović, a drugi spomenuti Marin Šipić. Načinović je u francuskom Montpellieru, idealniji klub za napredak nije mogao izabrati, jer Patrice Caneyer njegov trener je idealan za to. Načinović je prošao vrijeme prilagodbe u Francuskoj koja je jako zahtjevna, njegova kvaliteta je neupitna, kao i njegove mogućnosti, ali sada sve to treba pretvoriti u konstantu, prvo u Montpellieru, pa potom u reprezentaciji. Povjerenje koje mu daje Perkovac je ogromno, ali i na njemu je najveći dio priče i svi očekuju da baš on u perspektivi bude taj koji će nas nositi. Veron je povučen, nije nametljiv i u tom smislu se očekuje njegova nadgradnja u vremenu koje dolazi, a s obzirom na važnost za momčad.
Brozović i Kušan
Marin Šipić je top realizator, godina su mu prigovarali da ne igra obranu. On je sada u švicarskom Kriensu. To nije top klub, što dakako nije idealno, ali je lani imao top suigrača u Andyju Schmidtu i njegova prilagodba je prošla savršeno. Čak je počeo igrati i obranu na kojoj inzistira Perkovac, što je naravno plus. Ne mora moći sve, ali mora moći korektno, mora moći ostati ne stigne li se napraviti zamjena. S Načinovićem i Šipićem koji napreduju, plan koji je dosad pokazao Perkovac je riješiti najveći dio problema.
No, izvjesno je da nam za tu priču treba još jedan pivot, kao ne tako davno Željko Musa koji je još uvijek naš najbolji pivot u oba pravca, ali na kojeg se teško u perspektivi s obzirom na godine osloniti. I Musa koji je dosad nosio mnogo toga, bio izuzetno zahvalan u cijeloj priči, sada igra u Luzernu sa Šipićem i pitanje je hoće li to njemu biti korak naprijed u karijeri, igrački gledano nakon Magdeburga ili Zagreba u kojima je igrao Ligu prvaka.
Perkovac je na prošlim akcijama tražio tog trećeg, no pokazalo se da to nije nimalo jednostavan posao. Išlo se linijom igranja u jakoj ligi i o kontinuitetu, pa je Perkovac dao priliku Iliji Brozoviću koji igra u njemačkoj Bundesligi u dresu Hannovera jako dobro. Dao je priliku i Tomislavu Kušanu koji je već bo pozivan, pa zaboravljen, koji igra u jakoj Francuskoj ligi, igra poziciju baš koja nam je najpotrebnija, kao i Brozović. Je li našao rješenje s njima, pokazat će vrijeme koje dolazi.
Velike nade su polagane u dojučerašnjeg pivota Zagreba Nikolu Grahovca. I njegove godine i konstitucija išle su u prilog, no Grahovac se nije uspio nametnuti, ni u klubu, ni u reprezentaciji kao rješenje broj 1, a sada je Zagreb zamijenio s malim njemačkim bundesligašom Balingenom koji je ispod recimo Hannovera i to je isto adut koji mu baš ne ide u prilog. No, nikad se ne zna. Zna se samo da Zagreb trenutno nema domaćeg pivota i to je sigurno najteža okolnost za reprezentaciju, jer idealnije mjesto za napredak u našim okolnostima teško je pronaći. I taj detalj najviše govori o problemu koji danas postoji.
Pokušao je Perkovac i s Gianfrancom Pribetićem. On je nešto drugačiji, specijalnost mu nije sredina obrane, nego half. U Nexeu koje je prvotno želio napustiti, pa ostao u zadnji tren, dosadašnji broj 1 na crti bio je Mario Tomić koji je igrač reprezentacije Katara. Pribetić se mora izboriti za mjesto, mora dokazati potencijal s kojim je svojevremeno bio izabran u sedmorku velikog natjecanja u svojoj generaciji. Hoće li to uspjeti, teško je reći, najviše ovisi samo o njemu.
Imamo još jednog pivota na visokoj razini, Krešu Kozinu koji igra u dresu njemačkog Göppingena. Kada god je bio dio tima, Kozina je davao maksimum i to se svima dopalo, no ni njemu kao ni Musi godine više nisu adut za dugoročno planiranje. To je realno.
Globalno gledano u koncepciji naše igre trebao bi nam jedan visoki snažni pivot za sredinu obrane i igru u dva pravca da bi se nadopunio s Načinovićem i da bismo u Šipiću dobiti ekstra kvalitetu u napadu koju on nudi u napadu. Morat ćemo odlučiti, jer lutanja nas neće dovesti do odgovora koji želimo.