Lokomotiva je odlučila oživjeti. Sve što se dogodilo ove godine samo je pokazalo da je taj prijelaz u građenju nove ekipe rukometašica pretežak i da nema nekog posebnog smisla, jer ipak rezultat najbolje pokazuje stvarnu situaciju. Lokomotiva nije u tom smislu previše izgubila, ali je drastično izgubila priključak s Podravkom, što se itekako osjeti na hrvatskom ženskom rukometu u cjelini, čiji je Lokomotiva godinama bila pokretač.
Vedran Krkač napravio je sve što je mogao, djevojke su također pokazale što stvarno mogu i ne mogu, jer riječi su uvijek drugačije od terena, a klub se nakon svega odlučio za zaokret. Nije drastičan, ali je u svakom slučaju takav da nudi optimističniju sezonu.
Vratile su se Mamić, sestre Posavec, došle su Slovakinja Šutranova, Srpkinja Tabak i Crnogorka Bulatović, ostale su Malec, Zrilić, Burić, Japundža, koje su tim predvodile i ove sezone. Prijelazni rok za Lokomotivu nije gotov, ali kako god, jedno ime strši na vrhu cijele priče.
To je apsolutno Stela Posavec, koja se nakon dvije godine vratila iz Poljske. Stela je bila početak svih uspjeha Lokomotive do prije dvije godine kada je osvojen posljednji naslov prvakinja Hrvatske. Predvodila je ekipu i u osvajanju europskog kupa. I sada će biti liderica mladim igračicama koje će, na čelu s trenerom Ivandijom, pokušati Lokomotivu vratiti barem bliže Podravki.
Povratak u Lokomotivu je mnoge iznenadio.
- Pa dobro, nikad ne reci nikad. Jednostavno, u Poljskoj mi je ugovor istekao, Lokomotiva je pokazala želju da se vratim i to se i dogodilo. Opcija je bio i moj Čakovec, on je uvijek opcija i za sestru Paulu i za mene, a ona je ove sezone već igrala tamo. Ipak smo odlučile vratiti se u Zagreb.
Ima li neki dodatni razlog, posao recimo? Fakultete ste završile.
- To je istina, ali zasad još ne, rukomet je apsolutno u prvom planu.
Jeste li pratili Lokomotivu u posljednje vrijeme?
- Naravno, uvijek volim vidjeti kako stoje. To je bila jako mlada ekipa, dosta je oscilirala, što nije neobično s obzirom na godine, ali je na kraju ipak došla do cilja. Međutim, razlika u odnosu na Podravku se jako povećala i to je razlog da se pokuša nešto drugačije. Nadam se da ću pomoći, da ćemo puno raditi, trenirati, jer to je najpotrebnije ekipi u ovom trenutku. Bude li tako, ne sumnjam u nas.
Možete li napasti Podravku?
- Iskreno, uopće ne razmišljam o tome u ovom trenutku. Naravno da je želja uvijek biti bliže, ali realno, Podravka je nositelj kvalitete ženskog rukometa u Hrvatskoj i to je ove godine pokazala jako dobrim igrama u Ligi prvakinja. Naša realna želja je pokušati doći do grupne faze Europske lige, jer bi to za mladu ekipu bilo veliko iskustvo. Mogu to reći po našem primjeru nekad, kada smo igrale Ligu prvakinja, koja nam je rezultatski bila jako teška, ali nam je puno pomogla kao ekipi.
Novi trener je Silvio Ivandija.
- Poznam ga, jer je već bio s nama u Lokomotivi, a Paulu i mene vodio je i u juniorskoj reprezentaciji. Ne sumnjam u dobar rad.
Koliko poznate ovu ekipu?
- Pa, jako puno se promijenilo, jako je puno mladih igračica koje znam samo po imenima, ali nisam s njima igrala. Od onih s kojima jesam tu su Malec, Burić i Japundža.
Reprezentacija nam ne blista, ali smo ipak dobili priliku pojaviti se na Svjetskom prvenstvu. Jeste li zadovoljni svojom rolom kod izbornika Obrvana?
- Što se tiče poziva na Svjetsko prvenstvo, to je za nas velika prilika. Sigurno nam neće biti lako, jer skupina s Danskom, Rumunjskom i Japanom je u najmanju ruku opasna. Ali, tu smo, to je najvažnije. Što se mene tiče, dajem maksimum i uvijek sam se spremna odazvati. Novi izbornik Obrvan donio je promjene i za nešto drugačije uvijek treba malo više vremena. Nikad nisam sumnjala u nas.
Komentari (0)