Ništa još nije gotovo. Napravili smo glupost protiv Senegala, ali kako god šansa za prolaz u četvrtfinale za Hrvatsku još postoji. Treba dobiti sve i nadati se da Crna Gora neće dobiti Švedsku. To sve znači – Crnu Goru, Mađarsku i Kamerun. Plan je potpuno čist.
Taj bod nas neodoljivo podsjeća na onaj težak poraz koji su rukometaši doživjeli od Egipta na startu SP u Jönköpingu u siječnju. On je sve usmjerio, nismo se uspjeli vratiti, makar smo imali šansu, ali trebalo je pobijediti Dansku. Mi nismo uspjeli. Rukometašice imaju realniji posao, jer Crna Gora i Mađarska nisu iz te kategorije, ali nismo ni mi nikakvi favoriti protiv te dvije reprezentacije, da ne bude zabune. Trebat će nam puno boljeg rukometa da se izvučemo prema četvrtfinalu. Realno, nismo mi previše izgubili u prvom krugu, nekako se poraz od Švedske očekivao, ali plan ‘dobiti dvije od tri jake utakmice‘ nije se promijenio. Veći je problem od tog izgubljenog boda da ne izgledamo dobro, nismo ni protiv Senegala, ni protiv Švedske pokazali drugačije.
Nadajmo se da se nešto može promijeniti. Protiv Senegala i protiv Švedske smo pokazali da imamo problem s pripremom, da su nam igračice u igri jedan na jedan inferiorne, a kako prvenstvo ide dalje, napori rastu i pitanje je mog li uopće biti bolje. Tu će morati pobijediti same sebe da bi se stvar promijenila, jer čekaju nas žestoki dvoboji. Već u prvom ćemo saznati imamo li šanse, jer ne dobijemo li Crnu Goru, razlika će ostati tri boda minimalno, a Crna Gora još ima i Senegal kojem šestu utakmicu neće biti lako igrati kao prvu. Konkretno, Camara koja je izgledala kao Dika Mem protiv nas u obje kasnije utakmice u skupini nije zabila ni pola golova kao protiv nas. Švedska je igrala slabo, dala nam šansu, Pijević je branila čudesno, ali mi šansu nismo mogli iskoristiti.
Previše promašujemo, previše je tehničkih pogrešaka, vidi se da Mičijević, Blažević i Birtić nisu igrale dugo, da Stela Posavec igru na mišiće teško prati, vidi se da je Barišić koliko god dobra prvi puta na SP, da silno fali Ana Debelić, možda više napadački kada tu vanjsku liniju treba rasteretiti, a Ježić ne može sve.
Obrvan je tu pet dana, nitko mu ništa ne može zamjeriti, ali ne mogu se zbog te činjenice mijenjati planovi rađeni punih pet godina. Moramo sve to sakriti i pokušati odigrati iznad svojih mogućnosti u ovom trenutku. Ana Debelić kada je komentirala nastup na SP uoči nastupa u Göteborgu, jasno je rekla da najviše toga ovisi kako ćemo mi izgledati. I bila je u pravu, jer i protiv Švedske i protiv Senegala moglo se u nekim drugačijim okolnostima više. Ne smijemo živjeti u filmu bronce prije tri godine, to je davno prošlo, život ide dalje i moramo naći odgovore na pitanja koja nas muče i na prošlom SP u Španjolskoj i na prošlom Euru u Sloveniji i na ovom SP u Švedskoj. Jedino što u ovom trenutku rukometašice mogu je stisnuti se i uz sve svoje realne probleme pokušati pokazati drugačije. Crnu Goru smo neki dan dobili, Mađarsku smo dobili dvaput na zadnja dva Eura. Dakle, može se. Pa probajmo, to nas ništa ne košta. Šansu u četvrtak ne smijemo propustiti.