Naš rukometni Clark Gable, prvi je strijelac Hrvatske na SP-u: ‘Svejedno je tko igra, samo nek‘ trpa!‘

Cijelo vrijeme nas na nekog podsjeća. Ili kako bi Dalmatinci rekli "ma, pari ma nekog‘...". Ne radi se o igračkom stilu, već fizičkom izgledu. Dok nismo odgonetnuli. Clark Gable!

Nekadašnja ikona Hollywooda s naslovnom ulogom u filmskom klasiku "Zameo ih vjetar". Tanki, fini, ali uredno njegovani brčići. Dojam zalizane kose više zapravo daje znoj nakon umora utakmice, ali dužinom kose je i opet tu negdje, kao Rhett Butler. Ne moramo valjda objašnjavati tko je Rhett Butler? Toliko se o filmu mora znati, malo opće kulture, ljudi!

No, nismo zato zamijetili Filipa Glavaša. Ovaj dečko, sportaš s diplomom Fakulteta strojarstva i brodogradnje, doista dobro igra na ovom Svjetskom prvenstvu na desnom krilu. U sve tri dosadašnje utakmice ima istovjetan učinak. Protiv Bahreina, Argentine i Egipta - šut 5-6. S linije 7 metara mu je šut 7-8. Filip je zapravo najbolji strijelac Hrvatske u dosadašnjem dijelu prvenstva s 15 golova. Ispred Šoštarića (13) te Martinovića (12).

Opet, nije sve ni u brojkama, ma koliko su one počesto zrcalo igre. Filip Glavaš na ovom je turniru, usudili bismo se reći, možda čak i najveća konstanta u igri naše izabrane vrste.

- Ne bih isticao sebe jer je momčad uvijek na prvom mjestu. Nema kod nas mjesta egoizmu. Kod nas stvarno vlada zajedništvo, a što se mene tiče, osobno mogu tek reći da dajem sve. Zato jer ovi dečki to zaslužuju. Cijela ova reprezentacija, pa onda jasno i navijači kojima zahvaljujem i na velikom odazivu, posjetu i podršci koju nam pružaju. Ovi dečki prije svega to zaslužuju, oni su ti koji izvlače iz mene zadnje atome energije, snage, volje, želje. Meni je drago ako im mogu nekako vratiti.

Filip Glavaš

DAMIR KRAJAC Cropix

Vraća zasad sjajno. Do te mjere da na desnom krilu dijeli minutažu s jednim Mariom Šoštarićem, iskusnim, prvim topnikom Lige prvaka. Filipu prvo, Mariju drugo poluvrijeme.

- To je izbornikova ideja, taktika, filozofija, a ja sam već rekao da je potpuno svejedno tko igra od nas dvojice. Samo nek‘ trpa! Samo nek‘ nas ide. Imamo fenomenalan odnos i uopće nije bitno, ne gledamo tko ima više ili manje minuta jer svi smo mi ovdje s istim ciljem.

Osim u nedjelju, s tim da se nadamo da je to bila ipak samo iznimka negativna, neugodnost koja se neće ponoviti. Iako, valja iz tog ponešto i naučiti, izvući pouke, uvidjeti... Zapravo, u čemu su to suparnici u nedjelju bili bolji?

- Pa... dobro pitanje. Ne znam, iskreno mislim da je možda jednostavno njihov vratar bio fenomenalan. Promašili smo previše zicera, pa se možda onda nama uvukla neka blaga nervoza. Posebno kad smo imali četiri prilike za izjednačenje, što bi ujedno bila i prilika da tu nervozu mi prebacimo na njihovu stranu. Ono što je nas najviše uzdrmalo jest što smo ostali bez Domagoja i Luke. Jako je teško onda bilo za pola dana uoči te zadnje utakmice nešto "iskemijati". Zato skidam kapu Igoru Karačiću koji je doletio ekspresno, dao srce za Hrvatsku. Dogovorili smo se neke stvari, toga se držali, e sad... Možda to nije u nedjelju funkcioniralo najbolje, ali imamo još tri utakmice koje moramo pobijediti i izboriti to četvrtfinale.

Nedjelja je jednostavno bila, ono što Amerikanci vele, "bad day in the office".

- Upravo tako, mislim da je baš to bilo u pitanju, kao i da nakon ovog može biti samo bolje. Tada smo promašivali puno, nadam se da više nećemo. I to je to, odnosno "simply as that".

Neka tako i bude, bez kompliciranja, lepo prosim. Kak‘ bi Zagrepčanci rekli.