Prvi puta Katarina Ježić osvojila je naslov najbolje hrvatske rukometašice. Ključna stvar u toj priči bila je činjenica da je u iznimno bitnoj roli osvojila naslov prvakinje Europe u dresu norveškog Vipersa iz Kristiansanda na Final Fouru odigranom u Budimpešti. Vipers je treći puta uzastopno postao prvak Europe, dok se Katarina u njemu našla igrom slučaja nakon što je Ana Debelić ostala u drugom stanju.
Priča oko naših kružnih napadačica je najbolje što danas imamo u hrvatskom ženskom rukometu i ovo je samo njen nastavak. Rekorderka izbora kod rukometašica i dalje je Andrea Kobetić (Penezić) koja je osvojila devet kristalnih lopti, Snježana Petika ih ima šest, Svitlana Pasičnik tri.
Popularna Kata je i kapetanica naše reprezentacije, vodila je ekipu na nesretnom SP, na pravom je putu da ide i na Euro, nosi dres rumunjske Dunarea Braile koja igra u ponajboljoj ligi Europe i u Europskoj ligi je jedan od favorita ove sezone.
Neobična je priča o godini iz snova Katarine Ježić...
- Nevjerojatna priča. Započela sam sezonu u turskom Kastamonou. Odlučila sam potražiti na polusezoni klub, jer su financije u Turskoj bile kritične. Braila se ponudila na 2,5 godine. Sve sam dogovorila i onda dobila poziv od Ane Debelić koja mi je rekla da je trudna, ali da ne zove zbog toga, nego da vidi bi li ja mogla doći u Vipers pomoći. Bila sam zbunjena u tom trenutku, ali znala sam da je to šansa za nešto veliko. Predsjednik Adrian iz Braile me je pustio, rekao da mu je žao, ali me razumio i ja sam otišla u Norvešku. To je razlog da sam se nakon osvojenog naslova prvaka Europe vratila u Rumunjsku.
Šest mjeseci u Norveškoj bilo je top?
- Ljudi su me super prihvatili, njihov način rada, razmišljanja me oduševio i to se odrazilo na sve što sam pokazala na terenu. Nije lako kada si novi, koliko god su suigrači dobri. Sve je drugačije u odnosu na ono što sam ja navikla. Nije mi bilo, jednostavno, ali je ispalo savršeno.
Takve vrhunske suigračice nikad niste imali u karijeri?
- Katrine Lunde je tolika inspiracija zbog koje sam ja i danas impresionirana. Imala sam je priliku upoznati i shvatiti zašto toliko traje i tako je uspješna. Kad me je nešto boljelo, kada mi je bilo teško, pogledala sam na nju i apsolutno zaboravila na sve. Onda jedna Marketa Jarebkova Čehinja koja igra sada u Danskoj, koja je najbolji strijelac SP u Švedskoj i Danskoj prošli puta. Nije teško igrati s njom. Ana Vijahireva je najposebnija i koliko je bilo dobro igrati s njom toliko je bilo je teško naviknuti se na njen stil igre. Pa Roberts, Haugsted s kojom je svaki kontakt na treningu bio bolan ili Knedlikova koja je osvojila sa Györom i Vipersom šest Liga prvakinja. To je neprocjenjivo iskustvo i uvijek ću ga pamtiti u karijeri, jer je to bilo ostvarenje mog sna kojem težim otkad igram rukomet. E da, zaboravila sam trenera, dok želim reći da mi je Ole (Gjekstad) dao povjerenje i slobodu da odlučim što je najbolje za mene. Na toj razini to je strašna stvar.
Nikad preboljela London
Sjeća se Final Foura u Budimpešti...
- Apsolutno, dobile smo Györ u polufinalu koje su svi vidjeli kao finale prije finala, onda u finalu Ferencvaros. Dva mađarska sastava na njihovom terenu, to dovoljno govori o našoj dominaciji i rukometu koji smo igrale.
Vratili ste se u Brailu, kako vam je u Rumunjskoj?
- Braila je OK, klub je posložen profesionalno, ljudi su super, dobro igram... Sada nam je Danac na klupi. Da mi je bilo teško nakon Vipersa - jest, trebalo mi je malo vremena. Možda najviše da smanjim neka očekivanja sama od sebe. Imamo dobre ambicije, napadamo Europsku ligu, u sportu se svašta može dogoditi.
Moramo se dotaknuti reprezentacije i ogromne štete koju smo doživjeli na SP nedavno u Švedskoj?
- To je fakat ogromna šteta, ostala je žal i ljutnja, to će još dugo ostati u meni kao nekakva crna rupa, ali ja opet kažem da smo svi koji smo bili tamo dali sve od sebe u tom trenutku. Naravno da me to boli, jer još nisam preboljela činjenicu da nisam bila dio olimpijskog tima u Londonu, pa sam vjerovala da se to može dogoditi sada. No, što je tu je, glava gore i čekamo sljedeću priliku koja će biti za Los Angeles 2028. godine. Vjerujem da ću je dočekati, jer nastup na OI je san svakog sportaša - zaključila je Katarina Ježić.