Kako je dobro, vidjeti te opet, staviti ruke na tvoja ramena...", bilo je prekrasno u nedjelju navečer u Areni Zagreb slušati taktove stare uspješnice popularne glazbene grupe Novi fosili "Za dobra stara vremena".
Bilo je zaista lijepo na jednom mjestu vidjeti neke od najboljih koji su pozvani i koji su se odazvali pozivu Hrvatskog rukometnog saveza na službeni oproštaj Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića kojom su prilikom dodijeljene zlatne plakete svim istaknutim igračima i igračicama, trenerima i djelatnicima. Svima koji su u bilo kojoj ulozi bili u zapisnicima utakmica na velikim svjetskim natjecanjima od prve povijesne medalje na EP-u u Portugalu 1994. do ove, zasad posljednje, 16. koju su uzeli naši rukometaši na siječanjskom SP-u u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj.
Susret generacija
Danska, Norveška, ali ne i Hrvatska, nego Švedska, bit će domaćini sljedećeg EP-a u siječnju 2026. na kojem će naši rukometaši tražiti novo odličje jer su igrači Dagura Sigurdssona u uvertiru prekrasne rukometne fešte u Areni ZG još jednom pobijedili Češku i teoretski ostvarili plasman s prvog mjesta u skupini. Na terenu na kojem su aktualni reprezentativci gotovo ponizili češke u nastavku su večeri u emocijama nabijenoj atmosferi prodefilirali mnoge legende hrvatskog rukometa, od onih iz prve zlatne olimpijske generacije iz Atlante 1996. do one u stvari najuspješnije s početka 2000.-ih.
Nakon što su svi prošli crvenim tepihom, nakon što su svi poimence prozvani i nagrađeni zlatnim plaketama, društvo se preselilo u malu dvoranu Arene ZG na prigodni domjenak i druženje uz podsjećanje na "stara dobra vremena". Bilo je još jednom lijepo vidjeti da su svi naši rukometaši, bez obzira na generaciju kojoj pripadaju, jedna "obitelj".
Mnogi od njih nisu se međusobno vidjeli godinama i bila je to idealna prilika druženje i razmjenu sjećanja. Možda i najljepšu sliku pokazali su stari asovi Irfan Smajlagić i Patrik Ćavar koji su dugo pričali sa slavljenicima Duvnjakom i Karačićem, a pridružio im se i pripadnik najnovije generacije i novi kapetan Ivan Martinović. Tri generacije na jednom mjestu; rukomet i samo rukomet bila ja tema njihovog razgovora baš kao i tema svih ostalih "bliskih susreta", koji su ostvareni ovom prilikom.
- Mnoge od suigrača nismo vidjeli godinama, trebalo je ovakve stvari raditi i ranije. Kamo sreće da su se na ovakav način opraštali svi naši igrači, bila je zajednička misao Smajlagića i Ćavara i svih ostalih koji su se odazvali pozivu.
"Neopravdani izostanci"
Nažalost, kao i u svakoj obitelji, ponekad su prisutne i nesuglasice i nerazumijevanje, kao i u životu, te je u tom smislu znakovito da na okupljanje nije došao najtrofejniji izbornik Lino Červar, nije bilo niti "rukometnog Mozarta" Ivana Balića, kao niti Petra Metličića i Drage Vukovića. Zašto nije došao "Mago di Umago", zašto nije došla zlatna splitska trojka iz Atene 2004., znaju samo oni.
Ako je i "normalno" i očekivano da nije bilo Blaženka Lackovića, Marija Kelentrića i nekih drugih koji rade u inozemstvu i imaju tekuće obaveze, još je i razumljivo; zašto se nisu odazvali neki koji su su mogli doći, nek za sebe zaključi svatko od nas. Nažalost, istina je - s pravom su se među sobom žalili pripadnici starijih generacija - svi oni nisu imali dostojne oproštaje kao što je bio ovaj Duvnjakov, Karačićev i Pešićev; dapače, neki od njih opraštali su se od reprezentacije na neprimjeren način. No, najvažnije je da to u budućnosti postane ustaljena praksa.
Makar u spomen Velimira Kljaića, Zlatka Saračevića i Iztoka Puca kojih više nema s nama...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....