Dok staroj godini sjetno mašemo, novoj 2024. već polako otvaramo vrata i razmišljamo o onome što nam nosi pod rukom. Kada u jednadžbi imamo varijable kao što su siječanj, sport i veliko natjecanje, kao konačno rješenje nameće se - rukomet. Stiže nam, dakle, “ono razdoblje” u kojem, sukladno hrvatskoj tradiciji, nogomet na dvadesetak dana silazi s pijedestala glavnog nacionalnog sporta i svoju poziciju prepušta rukometu.
Razdoblje rukometne groznice tijekom kojeg Kauboji postaju glavna tema u Lijepoj Našoj i mobiliziraju golem navijački korpus, što na licu mjesta u samim dvoranama, što pred ekranima različitih dimenzija u domovini. Od 10. do 28. siječnja, naime, na rasporedu je Europsko prvenstvo u Njemačkoj, a hrvatske će trupe Mannheim - igraju u skupini B sa Španjolskom, Austrijom i Rumunjskom - pohoditi predvođene novim izbornikom Goranom Perkovcem.
O izazovima koji su pred našim reprezentativcima, ali i trenutnom statusu hrvatskog rukometa, te brojnim drugim temama, razgovarali smo s legendarnim Nikšom Kalebom...
- Smatram da imamo dobru skupinu s obzirom na našu trenutnu situaciju i sve ono što se događalo u posljednje tri godine. Dobra je stvar što sa Španjolcima igramo prvu utakmicu, odmah ćemo znati na čemu smo, dok je drugi pozitivan faktor što u prvoj utakmici uvijek imamo najveći broj zdravih igrača i sa Španjolcima ćemo igrati u trenutku kad smo najjači. Ne treba, naravno, podcjenjivati ni Austriju i Rumunjsku, pri čemu smatram da je Austrija ipak nešto teži protivnik od Rumunjske - kaže proslavljeno lijevo krilo, udarni član Červarove reprezentacije koja se 2003. u Portugalu popela na krov svijeta, potom godinu kasnije promarširala Atenom i okitila se olimpijskim zlatom.
Očekivao iskorak s Horvatom
Utakmica sa Španjolskom u svim se najavama apostrofira kao ona koja bi mogla determinirati put naše reprezentacije na predstojećem Euru, dok Kaleb je, u tom kontekstu, pružio i nešto detaljniju analizu okršaja Hrvatske s poslovično kvalitetnom i opasnom La Rojom.
- Već dolaskom Hrvoja Horvata očekivao sam da ćemo napraviti iskorak, što se nažalost nije dogodilo zbog određenih otegotnih okolnosti poput pandemije koronavirusa i slično, no sada vjerujem da će Perkovac na naše reprezentativce prenijeti borbenost koju je imao kao igrač i da ćemo igrati čvršći rukomet kakvog igraju Skandinavci, Francuzi ili Nijemci, te se na taj način suprotstaviti Španjolcima. U takvom rukometu mi imamo šansu protiv Španjolaca. Nekoliko posljednjih godina, radeći kao sukomentator na RTL-u, u utakmicama sa Španjolskom sam spominjao da bih najradije pustio Canellasa da sam igra i šutira protiv nas jer on nije igrač odluke već je više radilica. Ukoliko nam on zabije 10 ili 12 golova - mi smo pobijedili, budući da onda znam da nam neće zabijati Dušebajev ili Maqueda. Na Canellasu bih, dakle, gradio našu taktiku.
Martinović i Maraš mogu puno
Popularni Kina realno secira situaciju, poziciju na kojoj se trenutno nalazi hrvatski rukomet u europskim i svjetskim okvirima. Što očekuje od nastupa Kauboja u Njemačkoj?
- Gledajući po trendovima i stanju u europskom i svjetskom rukometu, mi smo, realno, negdje između šestog i osmog mjesta, s tim da se, naravno, nadam da možemo dohvatiti medalju. Po kvaliteti igrača, možemo igrati sa svakim i možemo pobijediti svakoga, no činjenica je da smo posljednjih godina pali, čime se automatski gubi i rejting kod sudaca, te ostale reprezentacije imaju više samopouzdanja kada igraju protiv nas. Mi sada trebamo dobro “rudariti” kako bismo se vratili u krug reprezentacija koje se bore za medalju. Situacija je, objektivno, takva, koliko god to nekome bilo teško čuti ili prihvatiti, argumenti govore tome u prilog.
Kaleb je prethodno spomenuo borbenost i čvrstoću kao karakteristike koje bi izbornik Perkovac mogao nanovo implementirati u hrvatsku reprezentaciju pa smo ga zamolili da proširi tu tezu, izdvoji segmente naše igre za koje smatra da bi, u odnosu na posljednja natjecanja, mogli biti najviše unaprijeđeni.
- To je prije svega obrana koja se treba igrati s puno više fizičkog kontakta. Igrači se ne smiju bojati izmjene u 15. ili 20. minuti s obzirom na to da će se nakon dvije minute odmora ponovno vratiti u igru. Ne smiju kalkulirati kako izdržati svih 60 minuta u komadu, ima nas dovoljno da konstantno možemo igrati na “120 posto”. Druga važna stvar je tranzicija; mora se znati tko gdje trči, krila moraju raditi onaj jedan važan dio koji navijači možda ne primjećuju, to je da svoj sprint ne prekidaju na centru, nego da trče do drugog kraja igrališta i da u toj tranziciji razvlače protivničku obranu kako bismo postizali što više pogodaka iz polukontre i kontre, odnosno na nepostavljenu zonu. Obrana i tranzicija, dakle, donose prevagu. Ako napad počinjemo s centra, to znači da smo primili gol i da ne idemo stvarati prednost nego idemo stizati zaostatak, vrlo jednostavno.
Jedno od neizostavnih pitanja bilo je i ono koje se ticalo Domagoja Duvnjaka. Koliko hrvatski kapetan, s obzirom na svoju dob i sve bitke koje ima iza sebe, može doprinijeti hrvatskoj reprezentaciji u Njemačkoj?
- Nedavno smo, kao RTL-ovi komentatori i sukomentatori, imali sastanak s izbornikom Perkovcem. Naravno da u ovom trenutku ne mogu otkriti sve što nam je tom prilikom rekao, no da bismo i mi mogli kvalitetnije obaviti svoj posao pitali smo ga o svemu, između ostalog i o Duvnjaku. Izbornik je rekao, sa čime se ja slažem, da Duvnjak zaslužuje mjesto u reprezentaciji dokle god bude mogao hodati. Prvo, zbog svog karaktera i ljudskosti; to je jedan od najbolje odgojenih i najpozitivnijih ljudi koje sam upoznao u karijeri, te je kao takav uvijek rado prihvaćen u reprezentaciji i njegova riječ ima težinu. Druga stvar je što s njim na terenu imamo bolji rejting kod sudaca i protivnika, dok je treća, također jednako bitna, njegovo iskustvo i mogućnost igranja na prednjem u obrani. Ne očekujem da on igra 40, 50 ili 60 minuta, ali onih 15 minuta koje može odigrati, vjerojatno će odigrati najbolje od svih naših igrača na toj poziciji.
Pored kapetana Duvnjaka, odnosno Luke Cindrića i Igora Karačića, koji čine okosnicu naše selekcije, za koje igrače nekadašnji hrvatski reprezentativac smatra da bi mogli preuzeti važne uloge i zabljesnuti na nadolazećoj europskoj smotri?
- Ne bih htio stavljati teret na leđa pojedinim igračima, iako su oni profesionalci koji igraju u jakim klubovima, no igrači koji mi se sviđaju i od kojih očekujem da mogu još više napredovati i pomoći su naši desni vanjski, Martinović i Maraš. S druge strane, imamo igrače koji će jako potegnuti u obrani, to su Srna, Mandić i Jelinić. To su “fajteri” koji u sebi imaju onu sportsku drskost koja nam je potrebna, te od njih očekujem da iskoče i povuku - naglašava Kaleb.
Borba za ulaznice
Ne mogu s ne primijetiti odrečene sličnosti naših lijevih krila, Mandića i Jelinića s našim sugovornikom. Obojica su izuzetno kvalitetni egzekutori, istovremeno i vrhunski obrambeni igrači koji u defenzivnoj fazi mogu pokriti nekoliko različitih pozicija. Sjajno igraju u oba smjera, baš kao što je to nekada radio i sam Kaleb.
- Nakon Štrleka, koji je bio fenomenalno krilo u napadačkom smislu, dobili smo dva igrača na lijevom krilu koji su antropometrijski veći od njega, zatvaraju više prostora, teži su i snažniji, te definitivno mogu igrati na više pozicija. Mi smo, zapravo, sada i nadograđeni na lijevom krilu što mi je posebno drago jer se radi o poziciji na kojoj sam i ja svojedobno igrao - smješka se 50-godišnji Metkovac.
Za kraj smo se dotaknuli atmosfere koja će Perkovčeve izabranike dočekati u Njemačkoj. Kao što je uvodno spomenuto, Hrvatska će protiv Španjolske, Austrije i Rumunjske igrati u Mannheimu, gradu smještenom u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden - Württemberg, koja, pored Bavarske, broji najveći broj Hrvata - njih oko 130.000. Shodno tome, očekuje se, dakle, gromoglasan huk hrvatskih navijača s tribina SAP Arene...
- Što reći, planirao sam kupiti ulaznice svojoj djeci, kako to i inače radim na velikim natjecanjima, računao sam da ima vremena, međutim, sada vidim da u slobodnoj prodaji više nema nijedne ulaznice. Hrvatski navijači iz Njemačke, koji su putovali na posljednje gostujuće utakmice naše nogometne reprezentacije, pokupovali su ulaznice i za rukomet, sve je rasprodano, tako da ću se morati nekako snalaziti. Došlo je do toga da ako si uspio kupiti ulaznicu, kao da si kupio bubreg, ha-ha. Čini se da više ni igla neće moći pasti u gledalište. Zbilja ćemo imati domaćinsku atmosferu - rekao je Kaleb pa u odličnom raspoloženju zaključio:
- Velika podrška s tribina može biti impuls koji će nas dodatno pogurati prema kvalitetnom rezultatu. S obzirom na to koliko su Nijemci proračunati, kad vide koliko naših navijača puni dvorane, i njima bi moglo biti u interesu da Hrvatska dogura što dalje, čak i zbog financijskog aspekta.