Hrvatsku rukometnu reprezentaciju nakon lošeg nastupa na EP-u u Njemačkoj očekuje još jedno važno "natjecanje" u istoj zemlji. Čak i važnije od siječanjskog EP-a. Hrvatska je bila jedan od kandidata za domaćinstvo olimpijskog kvalifikacijskog turnira, no IHF je odlučio prednost dati Njemačkoj te će naši rukometaši vizu za Pariz tražiti u ZAG Areni u Hannoveru protiv Austrije, Njemačke i Alžira od 14.-17. ožujka. Prava šteta, neće se igrati u Areni Zagreb, nego u ZAG Areni u Hannoveru.
Vezano uz to, a dotad je, nažalost, ostalo jako malo vremena, u srijedu će se u Zagrebu u uredima HRS-a održati "uvertira u ekspediciju Hannover". Odvit će se prava mala drama i najvjerojatnije ispisati nova stranica hrvatske rukometne povijesti. Izbornik Goran Perkovac nije se proslavio u Mannheimu i Kölnu 11. mjestom čime je nastavljen loš niz rezultata nakon 2020. - 15. mjesta na SP-u u Egiptu 2021., osmog mjesta EP-u u Mađarskoj i Slovačkoj, te devetog na zadnjem SP-u u Poljskoj i Švedskoj i on je možda "pokojni" već nakon samo jednog velikog natjecanja.
On je predao svoje izvješće HRS-u, a Upravni odbor će u srijedu odlučiti - što i kako dalje. S njim kao izbornikom, s nekim novim iz "domaće ergele" ili strancem?! Samo su dvije generalno glavne opcije - Perkovac ostaje i Perkovac odlazi. Ako Odbor odluči da on nije zadovoljio, otvaraju se opet dvije mogućnosti - imenovat će se domaći ili neki trener stranac. Među domaćima se kao prvi spominju Slavko Goluža i Nenad Šoštarić, a ako je red došao na nekog stranca, nakon 30 godina posezanja u domaću struku, prvi su kandidati Veselin Vujović, odnosno Španjolac Xavi Pascual, trener Dinama iz Bukurešta i izbornik Rumunjske. Tako barem kažu kuloari.
Točka prijeloma, "Breaking point" - kao u starom filmskom klasiku Michaela Curtiza snimljenom po literarnom predlošku "Imati i nemati" Ernesta Hemingwaya.
No, sve ovo gore izrečeno vezano uz starog/novog izbornika, mora se uzeti s rezervom jer povratnih informacija iz HRS-a nema, uoči "dana D" ne oglašava se nitko, a svi spomenuti kandidati, a i neki drugi koji figuriraju kao opcije za Perkovčevog nasljednika, ponavljaju doslovno istu rečenicu:
- Osobno me nitko nije kontaktirao...
U tom je, pak, smislu znakovita navodna izjava Zorana Gopca, kojeg se i dalje sve pita - "svi će se propisno iznenaditi."
Ako je tu rečenicu Gobac zaista izgovorio u nekom rukometnom društvu, tada stvarno treba očekivati iznenađenje, no morat ćemo još malo pričekati da vidimo čime nas to HRS može iznenaditi.
- Zainteresiranih je očito puno, neki bi i četveronoške došli i prihvatili tu funkciju, makar i besplatno. No, neću zalaziti u priče - "rekla-kazala". Tko god bio izabran ili ostane li Perkovac, čeka ga težak posao i velika odgovornost. Osobno smatram da su nam rezultati katastrofalni, no mi ipak imamo perspektivnu momčad, koja se uz dobro vođenje bez problema može obračunati s Njemačkom, Austrijom i Alžirem i izboriti Pariz, rekao je Nenad Šoštarić, kao i uvijek bez dlake na jeziku.
"Preživi" li Perkovac - dobro - izbornike se ionako ne smije mijenjati često kao što noćna dama mijenja donje rublje. Kontinuitet je u toj priči vrlo važna stvar, no, kako sada stvari stoje, igrači su ti koji na EP-u nisu bili zadovoljni njime, a i on je sam nekim nepromišljenim istupima u javnosti najvjerojatnije sam sebi "spustio rampu".
Kad bi u HRS-u "nagovorili" Šoštarića, bilo bi to sasvim ispravno; velikog stručnjaka takvog "kalibra" teško je naći. Vrati li se Goluža, koji se također otvoreno ne "gura" istupima u javnosti, teško da se može pogriješiti. Čovjek je ipak asistirao najuspješnijem - Lini Červaru, a nakon toga i sam kao izbornik osvojio tri bronce na EP-u u Srbiji 2012., na OI u Londonu 2012. te na SP-u u Španjolskoj 2013. Godinu dana kasnije bio je četvrti na EP-u u Danskoj. Rezultati su to koje danas možemo samo sanjati i možda je stvarno vrijeme za njegov povratak.
O Veselinu Vujoviću također ne treba trošiti riječi, on zapravo ovdje više i nije stranac, ali bi sigurno bio teži "pregovarač", a još više bi to bio i spomenuti Xavi Pascual. On bi svakako bio najskuplji, a imao bi i tko zna kakve dodatne prohtjeve u vezi izborničkog ugovora.
Ako je, pak, u igri neka "deseta opcija", što je također moguće, saznat ćemo to u srijedu u poslijepodnevnim satima.
- Sjećam se 1998. kad je s čela danske ženske reprezentacije otišao Ulrik Wilbek, koji je osvojio sve. Naslijedio ga je Jan Pytlick, koji je kiksao na domaćem SP-u 1999., bio sam tada tamo. Nisu ga tada smijenili i on je već sljedeće 2000. uzeo europsko zlato, rekao je opet Nenad Šoštarić.
"Što je pjesnik htio reći?!" Ako je i došlo vrijeme za Perkovčev odlazak, dajte, pobogu, nekome malo više "kredita". Ma tko on bio - Goluža, Šoštarić, Vujović, Pascual...ili netko deseti...