Malo će ga se tko sjetiti, a morao bi. Jer, Vladimir Mana Jelčić pojam je hrvatskog rukometa. Briljantan rukometaš, čovjek koji je s 18 i pol godina bio najbolji igrač bivše države u znatnoj jačoj ligi od ove današnje, koji je jednako dobro igrao i napad i obranu, koji je nosio sve naše medalje od početka, koji je izvan terena bio dobri duh momčadi, igrač koji okuplja oko sebe.

Dok bi svi nešto veliko, Mana se okrenuo malim zadovoljstvima, ali i dalje je u rukometu i sigurni smo da ono što radi izgleda jako dobro. Zanimao nas je njegov stav o svim aktualnostima u hrvatskom rukometu u kojem je ostavio neizbrisiv trag.

Dakle, gdje je danas Vladimir Jelčić?

- U Livnu od prošle sezone, to je drugi rang natjecanja u BiH. Imamo više uzrasta, imamo 70 djece i to je novoosnovani klub. Jakov Sučić, koji je bio u Gorici predsjednik, od njega je sve krenulo, radi se, trenira se. Treba puno raditi. A što se plasmana tiče, trenutno smo treći u drugoj ligi iza Čapljine i Zrinskog i polako... Zvone Bilić iz tog je mjesta pokraj Livna. Ljubinčić se zove. Ljudi pomažu, doniraju od Amerike čak, skromno je to, ali lijepo za znati da postoji i da se nešto događa.

Vaše trenersko iskustvo je poprilično?

- Bio sam u Zagrebu i trener mladih i pomoćni trener, pa Gorica, Sisak, Sesvete, Trešnjevka, pa sam dvije godine bio u Kataru i sada Livno. Zadovoljan sam s tim svim, zadovoljan sam i sada jer radim puno, ima dobre djece, dobri su, uče i klub ima budućnost. Nije prioritet samo rezultat.

Vladimir Jelčić

RONALD GORSIC/CROPIX

Ohladili se od rukometa

Niste nikad imali pravu priliku?

- Ne doživljavam to tako, niti s tim razbijam glavu. Iskreno, to je uvijek stvar trenutka. Najsmješnije mi je kada kažu pedantan, studiozan trener i predan radu, ali ako nisi u pravom trenutku na pravom mjestu sve je uzalud. Svi su treneri studiozni, nitko više ne dolazi nepripremljen. Ali, što znači on je studiozan, ako ne zna pokazati neke stvari, a igrači su propustili mnoge stvari i teško je to sve vraćati kasnije.

Nastavio je…

- Iskreno, ne razmišljam ni da mi je još kasno, imam dosta iskustva i malo godina. Imam iskustva rada i s curama. Nemam master licencu, skupo je, nisam o tome još razmišljao. Imamo puno master trenera koji nemaju veze s vezom, s obranama, taktikom... Nešto moraš imati u sebi, jer uzalud su sve diplome.

Prati aktualna događanja?

- Ljudi su se malo ohladili od rukometa, kada nema rezultata uvijek je tako, uvijek je kod nas neka frka i ljudi od toga bježe. Ne da im se.

Posljednje SP samo se uklopilo u sliku?

- Gledao sam navijački i trenerski i razočarao sam se. Igraš jedno veliko natjecanje i ne napraviš ništa, a treba biti spreman za pet crvenih kartona, ako znaš što ti utakmica nosi. Tu je trebala energija, a pokazali nisu ništa. Nakon Egipta sam preskakao ostale utakmice, pogledao 15 minuta, dosta. Nije tu bilo ničega za vidjeti, samo pričam ti priču. Lupiti šakom po stol i zaključiti dobro smo zakazali i pokrenuti se, to je minimum koji nam sada treba. Mi hoćemo uvijek biti najbolji, e sad je to diskutabilno. Nisam za usporedbe, ali imaš igrača koji igraju samo napad i za njih ne može reći da su vrhunski i da će ti donijeti medalje. Prije je bilo malo drugačije, a sada su igrači previše razmaženi. Osnove kretanje u obrani i obrambenog stava, ono što je Kina Kaleb pokušao dočarati, ali ga nisu razumjeli, danas su nam problem. Ne igra igrač dobro zato što je krivo postavljen i krivo se kreće. Nije to slučajno. Onda jedni igraju napad, drugi obranu, tu onda nastaju problemi. Onda moraš drugačije birati i kada kreneš s tim nigdje kraja. Vidi, imali smo i mi Sarača koji nije igrao obranu, ali je igrao napad tako da si uvijek znao da je u stanju nešto napraviti. I tresnuti, i spustiti pivotu i napraviti okret u prodoru i gurnuti Pipetu kroz noge iza leđa. Ne smijemo zaboraviti kakvu smo vanjsku liniji imali s Pucom, Pekijem i s njim. Budimo realni…

Nedostaje bolji rad i jača liga

Sada će to pokušati srediti vaš nekadašnji suigrač Goran Perkovac?

- Drago mi je za Pekija. E sad, sve što se događalo zadnjih godina u mnogim segmentima, ne ide mu na ruku. Nisu čak ni igrači koji su mogli pokazati, pokazali što su mogli. Perkovac je švicarska urica, čvrst karakter, ali trebat će mu vremena. Da je malo prije bio tu, onda bi već sad bilo drugačije. Nama uvijek nešto ne valja, a pitanje je koliko će i on imati i bonusa. Nema nešto što ne zna u rukometu, ali koliko će u situaciji odmah uspjeti reagirati, to je bitno pitanje.

Goran Perkovac

RONALD GORSIC Cropix

Pobliže o Perkovcu…

- Natjecatelj pravi, sekundu nije bio neozbiljan na terenu. NBA profesionalac u rukometnom smislu, čovjek koji ulaže u sebe. Taj bi poginuo za momčad kad bi trebalo.

Prokomentirajmo PPD Zagreb i aktualnu situaciju?

- Tri-četiri trenera sam ispratio, pa i sebe na kraju. Žao mi je da Zagreb nije na razinama kojima bi mogao biti. To, nažalost, ovisi o financijama. Životare i to me ne čini sretnim, jer znam što je Zagreb za hrvatski rukomet. Imaš Veszprem koji troši bez kontrole, a s druge strane tu priču… Nema tu baš neke veze. Fali nam u rukometu i bolji rad i jača liga, pa imamo puno nedovršenih projekata igrača što se danas jasno može vidjeti u reprezentaciji. I opet se vraćamo na financije ne samo za igrače, nego i za trenere. Šteta, ali dobro, tako je to kod nas.

Da, glava radi sto na sat. Nekad krilo koje nije promašivalo, half koji je u obrani bio neprelazan, igrač koji je izvan terena bio autor dobre atmosfere o kojoj se i danas priča. Važno ga je čuti...