U srijedu utakmicama u skupini C u norveškom Stavangeru (Koreja - Austrija i Norveška - Grenland) i skupini G u danskom Frederikshavenu (Brazil - Ukrajina, Španjolska - Kazahstan), počinje Svjetsko prvenstvo rukometašica.

Ono je iznimno važno jer ćemo s njega dobiti jednog direktnog sudionika Igara u Parizu i sedam reprezentacija koje će u kvalifikacije za olimpijski turnir. Puno je pretendenata na tih prvih osam mjesta u četvrtfinalu, ali svi neće moći...

I Hrvatska je u društvu koje ima ambiciju, želimo otići na svoje druge OI u povijesti nakon Londona, s generacijom koja je 2020. godine napravila najveći uspjeh u povijesti reprezentativnog ženskog rukometa osvajanjem bronce na Euru u Danskoj.

Puno je želja, ali ženski rukomet se isprofilirao, ima svoje nositelje i tri su apsolutno glavna kandidata za medalje - aktualni svjetski i europski prvak Norveška, aktualni olimpijski pobjednik i svjetsko srebro Francuska, te svjetska bronca i europsko srebro Danska. Svaki koji se uspije ugurati u to najviše društvo svjetskog rukometa, napravit će pothvat. Pri tome je važno naglasiti da su Francuska kao domaćin i Norveška kao europski prvak izborile već nastup na OI 2024.

Norvežanke tri od tri

Mogući napadači na visok plasman su nedavni svjetski prvak Nizozemska, jaka Njemačka, jedan od domaćina SP, Švedska koja je stalno pri vrhu, Španjolska koja je jača za Ambrosa Martina na klupi, možda Japanke za plasman među osam sudeći po sjajnim igrama koje su ususret SP pružile na turniru u Španjolskoj. Onda su tu pretendenti na olimpijske kvalifikacije Mađarska, Hrvatska, Crna Gora, Koreja, Slovenija, Rumunjska i Poljska. Uglavnom, gužva.

Godine 2021. smo imali olimpijski turnir u Tokiju, nakon njega SP u Španjolskoj i lani Euro u Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori. Na sva tri velika natjecanja posljednjih godina na postolju s medaljom bila je Norveška i ona je sasvim sigurno najposebnija selekcija današnjice. Thorir Hergeirsson ima uigranu ekipu, stvaranu godinama, ekipu sjajnih mogućnosti i igračica koje igraju u najboljim europskim klubovima. Norveška ima četiri svjetska zlata i kada se doda još devet europskih i dva olimpijska, jedino je izvjesno da one idu prema rekordima koji su teško dostižni. Na ovom SP koje još igraju doma su još veći favorit, makar domaći teren kod njih ne znači previše.

Iza tog stroja je vrhunski stručni stožer u kojem su, uz Hergeirssona, legendarna Tonje Larsen i legendarni švedski vratar Mats Olsson, trener vratarki. Čak i kad ne igraju Arrntzen, Kristiansen, Valle Dahl, Aune, Jacobsen, Anderssen, Loke, kada je pitanje hoće li moći legendarna vratarka Lunde koja nije branila u pripremama ili je čuvaju samo za polufinale i finale, Norveška je favorit natjecanja. Bratseth je najbolja igračica prošlog SP, Mork najbolja igračica Eura, Reistad najbolji strijelac istog...

Šteta je da nema Ruskinja

Francuska je pojam čvrstog rukometa, jedina prava brana od skandinavske najezde posljednjih godina. Olivier Krumbholtz ih je vodio do svih zlata, sada imaju olimpijsko, u svijetu su drugi, a u Europi četvrti. No, primjećujete, uvijek u polufinalu.

Krumbholtz polako pomlađuje reprezentaciju, u njoj više nema Pineau, Niakate, Edwige, Dancette, Leynaud, Lacrabere, što se toliko i ne osjeti, a radi se o šest top igračica. Danas naoko djeluju brže i makar imaju mali problem s ljevakom na šuterskoj poziciji, to lako krpaju u svom sustavu.

I na kraju od top 3, Danska u ovom trenutku ima možda najmanje problema od svih, što naravno nije nebitno. Jedina koja će im nedostajati je ljevakinja Mette Tanborg, jako bitna igračica u rotaciji i za obranu i za napad. Prije tri godine mi smo im doma uzeli broncu, danas su otišle jako naprijed, imaju jake klubove, imaju igračice po najjačim europskim klubovima, imaju super vratarku Sandru Toft. Imaju europsko srebro, svjetsku broncu i nakon što ih nije bilo u Riju i Tokiju, sada im je prva želja vratiti se na olimpijsku scenu koju su s tri zlata apsolutno obilježile u povijesti rukometa.

Finale je - ne zaboraviti - kod njih u Herningu.

Teško da će se netko uspjeti nositi s tom razinom kvalitete, jedina koja je to pokazala bila je Rusija s Anom Vijahirevom, ali Rusije zbog rata u Ukrajini nema na SP i sportski gledano to je sigurno šteta...