Hrvatska ženska rukometna reprezentacija završila je svoj nastup na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj, Norveškoj i Danskoj u drugom krugu te je nakon dramatičnog poraza od Mađarske ostala bez željenog četvrtfinala. Nastup na turniru i sve što se događalo po povratku kući u ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti prokomentirao je izbornik naših rukometašica Ivica Obrvan.

Jesu li se slegle emocije nakon utakmice s Mađarskom i oproštaja od Svjetskog prvenstva?

- Sliježu se emocije. Bilo je jako naporno, stresno. Ne samo posljednja utakmica, već od okupljanja i kratkih priprema, preko putovanja, ritma dan za dan u smislu pripreme i igranja utakmica. Razmišljam o tome kako smo izgledali, što se sve dogodilo. Vrtim film o svim odigranim utakmicama i donosim neku konačnu sliku koja je neophodna kad se završi neki natjecateljski ciklus - rekao je u uvodu Ivica Obrvan.

Kako biste ocijenili sveukupni nastup Hrvatske na svjetskoj smotri?

- Ako se gleda iz konteksta posljednje utakmice s Mađarskom, koju smo po meni najveći dio vremena odigrali odlično, fenomenalno. Moja trenerska karijera traje 20 godina, u ozbiljnim klubovima i s ozbiljnim igračima, a pripremili smo jednu od najboljih obrana po tome kako su se igračice postavljale, kako su igrale i s kojom željom. Nažalost, na kraju je uslijedilo razočarenje konačnim rezultatom.

Ivica Obrvan

ADAM IHSE/TT Afp

Kazao bih da je nastup bio dosta dobar, s obzirom na situaciju koja nas je zatekla kada smo se okupili. Imali smo određene probleme s grupom igračica koje su se mučile s ozljedama u svojim klubovima te su bile nedovoljno zaliječene ili s većom količinom propuštenih treninga kroz sezonu. Među njima su bile i neke od ključnih igračica kao što su Valentina Blažević i Katarina Ježić.

Vratarka Ivana Kapitanović mučila se s ozljedom i dozirala treninge i nastupe kroz svoj klub. Ni stanje Ćamile Mičijević i njenog koljena koje uvijek zahtijeva pažnju i prilagodbu trenažnom procesu i utakmicama, nije bilo idealno. Mogu kazati da smo se kroz prvenstvo dozirali i imali razumijevanja za igračice da bi bile što spremnije za one važnije utakmice što je rezultiralo dizanjem forme kroz pojedine utakmice. To je nešto za što spomenutim djevojkama treba skinuti kapu jer su stisnule zube i pokazale koliko im je stalo.

"Rukomet će se i dalje igrati"

U konačnici smo zauzeli 14. mjesto, što je za četiri mjesta bolje nego na prošlom Svjetskom prvenstvu. Mogli smo biti i bolje plasirani, da smo osvojili i drugi bod protiv Senegala bili bismo 12. Moj je dojam da smo do zadnje lopte bili u šansi za četvrtfinale Svjetskog prvenstva koje bi nam donijelo i kvalifikacije za Olimpijske igre, što je puno bolje i kvalitetnije nego kad u startu izgubiš sve šanse. Ekipa je bila kompatibilna i konkurentna do kraja šeste utakmice, što nažalost na Svjetskom prvenstvu 2021. i Europskom prvenstvu 2022. nije bio slučaj.

Vidjeli smo dosta dobroga, uveli smo i neke mlađe igračice poput Mije Brkić, koja je u par utakmica dobila dobru minutažu. Usprkos svim problemima, mislim da smo odigrali jedno dobro Svjetsko prvenstvo, da je atmosfera bila odlična, da su cure jako dobro prihvatile novog čovjeka na klupi nakon dugog niza godina te da je možda nedostajalo malo više vremena da sve skupa bude za zrnce bolje. Koliko god nam bilo teško, ponosan sam na cure i vjerujem da ova ekipa u budućnosti može samo dodatno rasti.

Je li ovo tragedija za naš ženski rukomet, kako je nakon poraza od Mađarske rekla Tea Pijević?

- Mislim da je to izrečeno u kontekstu te zadnje utakmice, kad su cure postale svjesne da smo izgubili utakmicu za koju je u jednom trenutku bilo gotovo sigurno da ćemo je pobijediti. Tragedija je uvijek kad izgubite važnu utakmicu, pogotovo ovakvu, ali nije tragedija za ono što slijedi i što ostaje. Rukomet će se i dalje igrati, a ove cure će, vjerujem sve ili većina njih, i dalje ostati na okupu i pokušati u nekim drugim utakmicama stvarati neke druge prilike za nešto što se ovaj put nije ostvarilo.
One to i zaslužuju, a to zaslužuje i naša vjerna publika i navijači čija podrška nam je jako puno značila i veselila nas. Bile su vrlo blizu, možda bi nam četvrtfinale donijelo osmo mjesto ili nešto više, ali potencijalno smo izgubili mogućnost da se kroz kvalifikacije domognemo Olimpijskih igara i naravno da ostaje veliki žal igračicama koje su to jako htjele i željele, maštale su o tome.

Sa svoje sam strane dao svoj maksimum u ovom trenutku zajedno sa stožerom da im u tome pomognem. Bili smo vrlo blizu, ali na kraju nije bilo sportske sreće, zbog nekih naših promašaja i odluka, svih nas skupa. Mislim da ne bi bilo nezasluženo da smo to ostvarili, iako s obzirom na stanje, potencijal protivnica i snagu Svjetskog prvenstva naše šanse na samom početku priprema u Poreču nisu bile tolike kakve su ispale na kraju našim igrama, doziranjem i dizanjem forme, srcem naših igračica kada se vidjelo da smo blizu. Tragedija sama po sebi sigurno nije. Teško je meni kao treneru prihvatiti da je jedna ovakva utakmica izgubljena, ali život ide dalje.

Vratimo se još malo na završnicu utakmice s Mađarskom. Smatrate li da ste vi sa svoje strane napravili sve što ste mogli?

- Kad završi bilo koja utakmica, uvijek ćete kazati da je moglo biti ovako ili onako, ili ćete pronaći nešto što ste mogli promijeniti, ali je pitanje bi li to u konačnici promijenilo nešto bitno. Mislim i odgovorno tvrdim, a to su mi potvrdile i igračice u razgovorima, da smo u pripremama za sve utakmice, da smo veći dio tog susreta odigrali jako dobro.

Bio sam ponosan na djevojke, gotovo cijelu utakmicu, prije svega na prikazano u obrani. Prvo poluvrijeme bilo je savršenstvo, postavili smo se s našom obranom u bezbroj probijanja mađarskim igračicama koje igraju u ozbiljnim klubovima Lige prvakinja. Imali smo kontroliranu utakmicu, imali smo i kontru za sedam razlike. Isto tako imali smo i jednu krizu kad su nam smanjile na +2, pozvali smo time-out i ponovno smo se digli na +4. Zadnjih pet ili šest minuta došlo je do nekih situacija koje se pod pritiskom događaju, promašili smo neke izgledne šanse koje je ekipa stvorila. Nismo bacali lopte po tribinama i radili dramu. Djevojke iz Mađarske igrale su 5+1 obranu, normalno da je tu protok lopte skromniji. Imali smo i otvoren šut, zicer s krila, na kraju sedmerac. Puno toga nam nije išlo u prilog.

Moram isto tako reći, jer je i to sastavni dio igre, iako se na to ni u kom slučaju ne želim vaditi; u zadnjih pet minuta argentinske sutkinje su donijele pet-šest odluka koje su otišle na stranu Mađarske. Osobno smatram da sutkinje nisu bile dorasle jednoj tako važnoj utakmici. To je kulminiralo našim promašajima i utjecalo na konačni rasplet.

Sa svojim trenerima sam igru postavio sukladno viđenome na ranijim utakmicama, što smo mi dobrim dijelom utakmice pokazali na terenu. Cure su to provele u djelo i nemam im što zamjeriti, a nekakve sitnice, pričanje o time-outu, o tome što se događalo u drugom poluvremenu kad smo glavninu golova postigli iz sedmeraca... Pa sedmerac i jest izmišljen upravo zbog toga kad te protivnik prekršajem zaustavi da ne postigneš pogodak. Jedna lopta, jedna obrana vratarki mogla je presuditi. Možemo si prigovarati, ali smatram da su igračice bile na visokoj razini zahtjeva te da su odlučile nijanse, odnosno splet okolnosti. Naravno da sam razočaran, prije svega zbog djevojaka, ali to se više ne može promijeniti. Dodat ću samo da te cure i dalje zaslužuju veliku podršku jer su pokazale da mogu jako puno protiv puno razvikanijih i skupljih reprezentacija.

U javnom prostoru bilo je puno kritika i osuda nakon poraza od Mađarske. Jeste li se ovih dana zapitali ‘što je meni sve ovo trebalo‘?

- Ne, to je moja reprezentacija. Bilo je neočekivano sve što se dogodilo, ali u Podravki sam vrlo brzo kliknuo s igračicama, dobio podršku kluba, i ako želiš pomoći svojoj zemlji i njenom rukometu, nemaš pravo tražiti i čekati idealne uvjete. Da nije normalna i jednostavna situacija kada ti ostane pet dana za upoznavanje s igračicama, nije, osim njih sedam koje sam već trenirao u Koprivnici. No mislim da smo svi skupa funkcionirali jako dobro. pogotovo nakon dolaska u Švedsku, da su se djevojke upoznale s mojim načinom razmišljanja, mojom osobnošću.

ADAM IHSE/TT Afp

Spominju se raznorazne energije, što je jedna od ključnih riječi u sportu trenutno. Mislim da energije imam napretek, i temperamenta i energije, a pitanje kako je i kada ih treba ispoljiti, i to isključivo ne jedan ljudski i profesionalan način. Odnos između mene i igračica bio je odličan, i veseli me podrška i povjerenje koje su mi u vrlo kratkom vremenu dale.

A sada, kritike koje dolaze s raznih strana... Ne volim takve stvari raditi, jednostavno nije moj stil i nisam pobornik takvog načina za privlačenje pažnje. Znam da često trener treneru zna biti vuk, tako to ide u tom poslu, ali cure nisu zaslužile da ih se tako analizira i proziva, pogotovo jer nisu one tražile novog trenera, nego su jednostavno ostale bez trenera. Nije mi nikad malo na pamet da dociram zašto smo nakon bronce 2020., koja nam je na ponos, bili 18. na sljedećem SP 2021., niti ću docirati sada. ‘Ajmo biti fokusirani na posao, dati sve od sebe da niz od 18. mjesta, pa sad 14. na idućem SP-u bude četvrtfinale, da Podravka, Lokomotiva, Bjelovar budu konkurentniji u Europi nego proteklih godina. To je naša zadaća...

Radio sam najbolje što mogu, dao sam apsolutno svoj maksimum, potrošio sam se nesebično u ova tri tjedna pripremajući sa stručnim stožerom utakmice, treninge i razgovore, snimajući protivnike, tako da je to bilo jako dobro. Mene veseli da je reprezentacija iz utakmice u utakmicu djelovala sve bolje.

Netko spominje Senegal, to je tipična afrička reprezentacija koja na početku turnira ima snage. Mi smo gubili, loše smo izgledali, bili smo u grču, ali smo pokazali karakter jer smo od -4 došli do neodlučenog rezultata, a imali smo priliku i pobijediti. S druge strane, Senegal je u sljedećoj utakmici šest-sedam minuta prije kraja imao zaostatak od jednog gola protiv Švedske koja je igrala pred punom dvoranom svojih navijača. Kako je turnir odmicao, tako je i Senegal sve više padao, tako da nije to sve crno-bijelo. Kad se izvlačila grupa, isti ljudi su pričali neka se ne podcijeni Senegal jer je to ozbiljna reprezentacija koja svakome može napraviti probleme...

Prije svega možemo biti ponosni i zadovoljni kako smo izgledali na cijelom turniru. Bili smo konkurentni, nitko nas nije razbio, pa ni domaćin Švedska. Pobijedili smo jednu Crnu Goru koja je na prošlogodišnjem Europskom prvenstvu osvojila brončanu medalju. Dakle, stvorili su se preduvjeti za dobro prvenstvo, a žao mi je što nije ispalo još bolje, s još boljom prolaznom ocjenom. Cure su pokazale koliko im je stalo, koliko im je bitna reprezentacija i definitivno zaslužuju podršku uz koju će, ne sumnjam, doći još bolji rezultati. One to mogu, vjerujem u njih - zaključio je Ivica Obrvan.