Sve se znalo još prije nekoliko dana, "počišćen" je cijeli stožer rukometne reprezentacije nakon novog kiksa na SP-u u Švedskoj. Hrvoje Horvat je bivši, njegov mentor i najuspješniji hrvatski izbornik Lino Červar također. Rez je bio drastičan, novi izbornik Goran Perkovac predstavio se javnosti u četvrtak u prostorijama HRS-a u Metalčevoj. Zlatni kapetan iz Atlante 1996. tako je postao drugim igračem iz te trofejne generacije nakon Slavka Goluže koji je dobio priliku koja se ne odbija:
- To je san svakog našeg trenera, a lažov je onaj koji kaže da nije tako. Ili nešto s njime nije u redu. Ovo je najveća čast, vremena imam malo i odmah prianjam na posao i idem na "ekskurziju" Europom, idem u Njemačku, Poljsku... Da vidim kako "dišu" Duvnjak, Karačić pa i Cindrić. Idem obaviti razgovore s igračima jer sam jedan od onih koji takve velike stvari ne obavlja telefonom. To bi bilo neozbiljno, a nas čeka ozbiljan posao.
Koji bi to konkretno trebao biti posao?
- Kostur ekipe imam, složit ćemo i 35 igrača, koliko god treba i onda vidjeti koji su to koji mogu trajati do našeg SP-a koji organiziramo 2025. Vremena je malo, ali mi je osnovna vizija slaganje momčadi koja se neće stalno mijenjati. Radit ćemo kao i drugi, oni koji su trenutačno uspješniji od nas. Ako i krenemo s nekim novim imenima, a bit će ih, to će se dogoditi nakon što pokušam dogovoriti sastanak sa svim trenerima naših klubova.
Vremena je zaista malo jer uskoro počinju kvalifikacije za sljedeći EP...
Nisam najpametniji, možda neću nekad prihvatiti nečiju sugestiju, ja donosim odluke, ali pokušat ću raditi s drugima. Imam u glavi svoj novi stožer, no još sa svima moram dodatno porazgovarati. Znam samo da ću uz sebe na klupi imati "Gilju" Udovičića, on mi je važan, puno mi može pomoći.
Kako je baš na Perkovca pao izbor, nakon što ga puna tri desetljeća nije bilo u HR rukometu. Tu je, naravno, Zoran Gobac "imao svoje prste"?
- Zorana cijenim zato što našeg rukometa ne bi bilo na ovom nivou da nije bilo njega. Greške u životu radimo svi, tako je valjda i on. Nismo u nekim posebnim prijateljskim i "intimnom" odnosima, ali smo uvijek imali profesionalni odnos. Isto je slučaj i sa Slavkom Golužom s kojim ću blisko surađivati jer je trener PPD Zagreba, a moj je san da u reprezentaciji bude puno igrača iz jednog ili dva kluba kao što su Zagreb i Nexe da se je lakše uigrati kad dođe vrijeme za velika natjecanja. Sjećam se Goluže kao igrača kojem je pukao biceps, ali je ipak igrao. Takve igrače trebam, takve kakav je bio on...
Vratari kao jedan od gorućih problema posljednjih godina...
- Ja ih ne mogu proizvesti, koristit ću one koje imamo s nekom vizijom da ću koristiti jednog iskusnog i dvojicu-trojicu mlađih. Ni obrana nam nije bila dobra zadnjih godina i na tome ćemo raditi jer vratari brane dobro samo ako je obrana dobra. Nebitno je hoće li to biti 6-0, 5-1, neka 3-2-1. Bitno je da ću tražiti i koristiti igrače koji igraju u oba pravca. Marin Šipić, primjerice, igra u napadu odlično, a ne igra obranu. On je pravi "tenk" i mogao bi to bez problema. I ja sam u svoje vrijeme igrao obaveznu rolu u obrani, kao kad smo 1986. uzeli svjetsko zlato; može to i on, može svatko. Kao igrač nisam bio egoist i neću egoistične igrače u svojoj momčadi.
Perkovac je u startu, već na predstavljanju bio jasan u vezi još nekih novina:
- Sa svima ću razgovarati, Manuel Štrlek je obavezno jedan od njih, drugi je Luka Stepančić, trebam vidjeti koliko je on sposoban nastaviti. Godinama je bio "unutra", nadam se da je ta dugotrajna ozljeda iza njega.
Da, posla je zaista preko glave, Perkovca ne čekaju "med i mlijeko". Čeka ga nešto što se može iščitati iz zamalo stotinu godina starog i puno puta ekraniziranog romana ruskog pisca Nikolaja Ostrovskog "Kako se kalio čelik". "Kako se kalilo zlato" Perkovac dobro zna iz davne igračke perspektive; za nadati se je da će tako nešto znati napraviti i kao trener.
