Kvalitetna jesen je iza dva najjača hrvatska kluba, Zagreba i Nexea. Zagrebaši fino “guraju” teškim prostranstvima Lige prvaka, u vjerojatno najjačoj skupini unazad mnogo godina, skupini u kojoj niti deset bodova četiri kola prije kraja neće biti dovoljno za prolazak dalje. Ako igrači dua Šoštarić - Nikolić nastave stazama popločenima dobrim igrama i u veljači i ožujku, ne sumnjamo kako će izboriti prolaz u nokaut fazu, prvi nakon pet sezona.
A što napisati za Nexe? Rijetko koja momčad iz drugog ešalona europskog rukometa ima takav kontinuitet kao “Gromovi”. Iz posljednje dvije sezone podebljanim slovima upisano im je u CV kluba četvrtfinale (2023.) i polufinale EHF Europske lige (2022.). Ne bi bilo iznenađenje da idućeg proljeća ponove isti uspjeh. Prvi krug drugog po jačini EHF-ovog klupskog natjecanja riješili su bez problema - pet pobjeda u šest utakmica, uz drugi najbolji napad natjecanja (odmah poslije Flensburga!). Padali su danski Skjern s +14, slovačka Považska Bystrica s +11, kao i portugalska Braga s ukupnih +14 u dvije utakmice.
Veliki obol u ostvarivanju takvih rezultata dao je Gianfranco Pribetić, 23-godišnji Porečanin, neizostavna karika Branka Tamšea na poziciji kružnog napadača. Zahvaljujući sjajnim igrama u prvom dijelu sezone, zaslužio je poziv u reprezentaciju u sklopu priprema za siječanjsko Europsko prvenstvo. Proveo je s “Kaubojima” tjedan dana tijekom sredine lipnja, a u nadolazećim danima (17. - 23. prosinca) čeka ga novo okupljanje. Nada se da neće sve ostati samo na pripremnim okupljanjima.
- Biti u reprezentaciji je jedna velika čast koju svaki igrač želi. Zasad sam pozivan jedino na pripremna okupljanja, a naravno da bih jednog dana volio zaigrati i na velikom natjecanju. Prekrasan je osjećaj igrati s igračima koje sam do prije nekoliko godina gledao na televiziji - napominje “Gianni” te se potom nadovezao na “konkurenciju”. Od pivota, idućih dana u Zagrebu društvo će mu praviti Luka Malinarich iz Poreča i Zlatko Raužan iz Sesveta. Kasnije će se stvari zakomplicirati...
- U nadolazećem dijelu priprema nema naših igrača iz Francuske i Njemačke. Popis je više sklopljen po principu “tko može”. Kasnije će doći Načinović, Šipić, Grahovac pa će samim time i konkurencija biti jača. Trenutna konkurencija je također jaka, zdrava, onakva kakva treba biti.
Možemo sa svima igrati
Španjolska, Austrija, Rumunjska. Prvi krug na Europskom prvenstvu čini se prolaznim, zar ne?
- Skupina je vrlo zanimljiva. Do prije nekoliko godina rekao bih da mi i Španjolci sigurno prolazimo. Međutim, kako danas svi igraju rukomet, tako su i Austrija i Rumunjska jako neugodne ekipe. Prvenstvo otvaramo sa Španjolskom, jednim od favorita za medalju. Imamo podosta vremena da se uvježbamo i da tu utakmicu odigramo kako treba.
Na spomen mogućih protivnika u drugom krugu uslijedilo je brisanje znoja s čela. Francuska i domaćin Njemačka gotovo sigurno iz skupine A, a u grupi C za dvije najbolje pozicije borit će se Island, Mađarska, Srbija i Crna Gora. Nemoguće za prognozirati...
- Ta skupina je uistinu “skupina smrti”. Tko preživi, pričat će ha-ha. U gornjem dijelu ždrijeba s nama se nalaze vrhunske ekipe i teško je prognozirati tko će proći u polufinale. Vjerujem da možemo sa svima igrati, bilo bi lijepo proći dalje. Što se tiče naših ambicija na EP-u, mislim da nije realno očekivati da doguramo do polufinala jer trenutno nismo na toj razini. Minimum kojem se nadamo je prolazak u drugi krug, no tamo će nas dočekati ekipe koje su ipak kvalitetnije od naše reprezentacije.
No, sve muke lakše će biti prebroditi uz mnogobrojne hrvatske navijače s tribina SAP Arene u Mannheimu i Lanxess Arene u Kölnu.
- Bio bi veliki užitak igrati u domaćinskoj atmosferi na velikom natjecanju, kao što je to bio slučaj prije nekoliko godina u Austriji. S takvom pozitivnom atmosferom, s takvim hukom s tribina, mogli bismo napraviti dobar rezultat.
Ne sumnjam u prolaz
Sad malo na Nexe. Pet pobjeda u šest utakmica prvoga kruga Europske lige. Ždrijeb je možda malo pomazio hrvatskog doprvaka, no i dalje je riječ o jako lijepim ostvarajima.
- Za prvi krug dobili smo jednu podosta “šarenu” skupinu. Istina da smo mogli izvući i znatno teže protivnike. Tih pet pobjeda lijep je “kamen temeljac” za dalje, no ne smijemo “poletjeti”. Najvažnije je da smo prošli grupu i da idemo dalje. Mala šteta što nismo slavili protiv Skjerna u gostima, mogao je biti stopostotan učinak. Bio je težak put do Danske i nedostajalo nam je nekoliko igrača u obrani. Ne stvaram alibije, no napominjem da bi bilo odlično da smo tu utakmicu pobijedili jer bismo u drugi krug prenijeli četiri boda.
Naposljetku su i dva boda dovoljna da se Nexe uhvati u koštac sa Skjernom u borbi za četvrtfinale Europske lige. Još se priključuju švedski Savehof i slovensko Gorenje, a samo će pobjednik skupine izravno put četvrtzavršnice. Drugoplasirana i trećeplasirana momčad morat će u doigravanje.
- Gorenje znamo s priprema, a sa Savehofom smo igrali prije par godina. Obje ekipe su vrlo neugodne - Gorenje je brza, potentna momčad, Savehof tipična skandinavska družina koja gaji brz i lijep rukomet s čvrstom obranom. Ako budemo pravi, ne sumnjam u prolaz i u to da možemo daleko dogurati. No, u drugom krugu kreću ozbiljnije utakmice.
Štrlek? Pravi gospodin
Moramo se malo osvrnuti i na najvećega konkurenta. Svima koji vole hrvatski rukomet mora biti drago kada Zagreb ostvaruje kvalitetne rezultate u Ligi prvaka.
- Ova momčad Zagreba jako je zanimljiva, igraju čvrstu obranu. Kad se susretnemo iduće godine, bit će to baš dobre utakmice. Iako im neki igrači odlaze, svake godine sve su jači - dok je Gianfranco smišljao novi kompliment na račun europski konkurentnog Zagreba, upali smo mu u riječ i pitali ga hoće li Zagrebu nastavak uspješnih epizoda u Europi pogoršati igre u domaćem prvenstvu...
- Ma, mislim da ne. Radi se o iskusnoj ekipi sa širokom rotacijom. Ako ćemo razmišljati tako, onda se možemo zapitati hoćemo li mi biti umorni ako dođemo do nokaut faze Europske lige. Međusobne utakmice Zagreba i Nexea nose poseban naboj, bez obzira na umor.
Jedan čovjek još nije iskusio igranje modernog hrvatskog derbija. Jedan od najboljih rukometaša kojeg smo imali, Manuel Štrlek. Činjenica je ta da je od 2006. do 2012. nosio dres Zagreba i igrao protiv Nexea u više navrata, no u to vrijeme “Gromovi” nisu bili tako snažni kao danas. Još jedan kojeg je Pribetić relativno donedavno pratio putem televizora i modernijih naprava.
- Štrlek je velika faca. Vidi se da je igrao za Kielce i Veszprem dugi niz godina i svojim iskustvom i pojavom čini sve svoje suigrače još boljima i time automatski diže renome kluba. Pravi je gospodin, “lagan” je, sa svojih 35 godina trči kao da ima 25. Jedno veliko pojačanje - kako na terenu, tako i izvan njega.
Gianfranco Pribetić jedan je od najdugovječnijih pojedinaca u ekipi Nexea. Stigao je u ljeto 2019. iz Poreča, s tek napunjenih 19 godina. Za kraj, kratak osvrt na razdoblje provedeno u Našicama?
- U početku je moglo biti bolje, bilo je mnogo uspona i padova. Ispočetka sam dobivao minute na “kapaljku”, no s vremenom sam se izborio za veću minutažu. Upoznao sam brojne dobre ljude u Našicama, lijepo su me prihvatili. Vjerujem da će doći vrijeme za korak dalje, za iskorak.
Možda je baš 2024. stvorena za iskorak...