Preustroj mladih selekcija u hrvatskom rukometu: Počinje era bez predaha, a mladi postaju ključ reprezentacije

Velike promjene događaju se u rukometu. Komercijalizacija doseže vrhunac, napori su sve veći, jer je natjecanja sve više i sve je teže pratiti takav ritam. Sada je IHF ubacio i službeni SP za mlađe kadete, pa smo dobili i treće godište na SP-u, pa je EHF odlučio da će se igrati Europske igre svake četiri godine, što bi značilo da će se u još jednoj sezoni imati dvostruko više natjecanja nego uobičajeno, slično kao kada su uz Euro i Olimpijske igre, što nosi sezonu bez prava na stanku, a to je jako teško. E pa sad će biti puta dva. Da bi se sve to moglo pratiti, jako je važno kako će izgledati rad s mladim uzrastima, jer u tome je definitivno zacrtana budućnost na reprezentativnoj sceni, a sami znamo što nam ona znači. Francuzi su idealan primjer kako doći do takvih stvari.

Svjedoci smo da nam najbolji igrači igraju u bogatim inozemnim klubovima, svjedoci smo da se okupljanja u reprezentativnim tjednima mogu teško izvesti bez otkazivanja, ozljeda, što nikako ne ide na ruku i ponekad kida živce i ritam. Svjedoci smo da ozljede u takvom ritmu vrebaju na stotine adresa. I u tome svemu će se reprezentacija morati zaštititi.

Način je uvoditi mlade u sustav koji je naslonjen na seniorski. Drugim riječima, ne možemo se u svakoj generaciji prilagođavati individualnom u svakom pogledu, već to mora biti dio plana za lakši ulazak u seniorski tim u kojem te mlade onda treba na pravi način promovirati. To je osnovni dio plana, a drugi ovisi o samim igračima i struci koji će taj posao raditi. Puno puta je zanemareno da su odnos prema treningu, utakmici, nacionalnom dresu bitni, ali da je i bitno ponašanje u svakom segmentu kada je reprezentacija na okupu. Pa je bilo iskakanja, tvrdoglavosti, nepoštivanja, a tome se jednostavno u sustavu koji se stvara želi stati na kraj. I onda na kraju, ako se zadovolje sve te postavke, mogu se očekivati rezultati. Naravno da je talent važan, ali talent nije sve i to je posao u kojem mogu uspjeti samo dosljedni, uporni i spremni na odricanje. To je dug put, ali jedini mogući. I to je ono vječno pitanje poštovanja kriterija kao osnove za napredak. Tu nema prilagođavanja, popuštanja, tu priča koja ne ide ne može stajati, već ići dalje dok god se ne pronađu prava rješenja. Tu se u mnogim segmentima društva događaju najveći promašaji, a i sport je bitno popustio. Samo onaj tko to bude poštovao će uspjeti.

Dakle, sada imamo tri mlada uzrasta – juniore koji su izlazni prema seniorima, tu sada imamo dvije godine do prve sljedeće izlazne generacije, dakle dobro vrijeme za postavljati stvari. Dobro je vidjeti da imaju sjajan program rada i utakmice, u siječnju dva susreta s Norveškom u Prelogu, u ožujku dva susreta sa Španjolskom u gostima, pa u svibnju turnir u Portugalu na kojem su uz domaćina i Danci. Dakle, bolje ne može, a nakon toga nam slijedi Euro u Rumunjskoj. Na čelu te selekcije je Denis Špoljarić, prvi suradnik seniorskog izbornika Dagura Sigurdssona. I to je velika promjena koja postavlja kontinuitet, naravno, pokaže li se to najboljim. Špoljariću će asistirati Frano Veraja, trener Osijeka, dosadašnji trener vratara Željko Popović i kondicijski trener Irk Žeželj Vidoša iz Zagrebovog tima.

Iza juniora su kadeti, neki ih zovu mlađi juniori. Njih će predvoditi Branimir Kutnjak, suradnici će biti Bojan Jelenić, Davor Adamović i Ovan Vrbančić. Njih čeka isto zanimljiv program prije Eura u Srbiji dogodine. U siječnju dva susreta s Norveškom, pa u ožujku dva s Islandom, pa u svibnju s Francuskom doma koju vodi legendarni Michael Guigou.

Najmlađi su kadeti i mlađi kadeti koje će voditi Dinko Đanković sa suradnicima Borisom Lubarom i Mario Ladić. Tu su rukometaši 16 godina i mlađi, to je njihov prvi izlaz na veliku scenu.