Hoće li hrvatski rukometaši uskoro dobiti novog izbornika?

 ANTE CIZMIC Cropix
JOŠ JEDAN KANDIDAT

‘Sad sam drugačiji, sazrio sam i želim biti hrvatski izbornik! A nudim ostavku ako ne uđemo u polufinale‘

‘Imam ideju i za stožer. Znam kojeg bih čovjeka imao uz sebe‘, kaže nam zlatni hrvatski olimpijac
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 30. siječanj 2023. 11:22

Nenad Kljaić zlatni je hrvatski olimpijac iz Atlante. Veliki igrač, pivot koji je osvojio naše prve medalje uopće, koji je sa Zagrebom osvojio dva europska naslova, koji iza sebe ima zanimljivu karijeru, a tek što se vratio iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Nenek, kako ga rukometaši vole zvati, ima svoj stil, mnogo puta izvan uobičajenih okvira, vrlo direktan. Nije uvijek sve napravio savršeno, ali puno je više onoga što je u životu radio jako dobro, kada je riječ o rukometu. Zato ga vide kao mogućeg kandidata za novog izbornika.

- Vidim da je sad situacija takva da se mnogi nude, ali ja u tome ne vidim ništa loše, jer realno gledano svima je želja biti izbornik hrvatske reprezentacije, nema niti jednog trenera koji to ne bi želio. Mislim da imam razloga reći da imam argumente za tako nešto.

Bili ste dugo godina trener u Saudijskoj Arabiji?

- 2012. smo krenuli, bili na SP 2013. i tada ostvarili najbolji rezultat do danas. Imao sam tada opciju produženja, rekao sam “može, ali pod drugim uvjetima”. Oni su rekli da može, ali nikako da napravimo novi ugovor i pojedinci su tvrdili da je sve sređeno, ali vrijeme je prolazilo i ništa se nije dogodilo, pa sam odlučio preuzeti Al Rayyan u Kataru. Spomenut ću da smo na SP 2013. bili ravnopravni Srbiji, Poljskoj, Koreju smo dobili, za plasman u 16 trebali smo Bjelorusiju, ali i to nismo uspjeli. Katar smo dobili u President Cupu i bili 19.

Priča je imala nastavak.

- Sreo sam na jednom kongresu u Kataru predsjednika saveza Saudijske Arabije i onda se ispričao, da nije znao pravu istinu, jer da jest nikad ne bi dopustio da odem. Oni su se u međuvremenu vratili na staro, a ja sam se nekoliko godina kasnije vratio. Bio sam pred Azijsko prvenstvo u Bahreinu, protiv Irana se plasirao na SP. Polufinale smo igrali, bili među prve četiri momčadi. Bili smo OK na SP, bili smo svim u egalu. Gol za gol s Bjelorusijom, Njemačkoj smo zabili više golova nego Hrvatska, ali obrana nam je bila slaba. Dobili smo Čile, Čile je dobio Bjelorusiju, ali Bjelorusija je dobila Mađarsku i nismo uspjeli. Kasnije smo na Islamskim igrama u Bakuu osvojili zlato protiv Turske pobjedom pet razlike, Alžir dobili 13 razlike, domaći Azerbajdžan, za tu priliku pojačan sa sedam stranaca, također. Nakon toga su u Saudijskoj Arabiji bili Barbeito, pa Ortega, Denić, pa Dinart, pa jedan domaći trener, pa sad Pytlick i nitko nije došao ni blizu mojim rezultatima.

image
NENAD DUGI/CROPIX Cropix

Kako ste vidjeli hrvatski nastup na jučer završenom Svjetskom prvenstvu u Švedskoj i Poljskoj?

- Imali smo najlakšu grupu i križali se s najslabijom drugom skupinom i to nismo iskoristili. Danska je pokazala da možemo, ali čak su i pobjede pokazale probleme, a najveći promašaj bio je Egipat te loše pripreme gdje smo igrali s trećerazrednim reprezentacijama, što nam je pokazalo krivu sliku vrijednosti. Čak smo i tada primili previše golova.

Nastavio je...

- Sad kada se umota u celofan cijeli nastup, trebao si dobiti Dance da nisi pokraden, četiri si dobio, samo jedan loš dan... Ali, tu je loše poluvrijeme protiv Maroka, protiv SAD-a, protiv Bahreina. Čak je i Saudijska Arabija dobila Maroko u President Cupu. I prethodno EP bilo je problem, onda je bio alibi korona, kao da smo mi jedini imali problema. A rekao bih da nam je ta korona čak i pomogla, dovela neke igrače koji nisu uopće trebali biti tu.

Horvat još nije razriješen, ali čini se da je to samo stvar forme.

- Nitko se još nije službeno kandidirao, ne vidim zašto ne bih i ja bio u tom krugu kada za to dođe vrijeme. Imao sam svoje bube u glavi koje su me puno koštale, ali sad mislim da sam drugačiji, da sam sazrio, da moje rukometno znanje nikad nije bilo sporno, niti sam ikad smijenjen zbog rezultata gdje god sam radio. Ponavljam, ja sam imao svojih grešaka, možda nisu bile tako strašne, u odnosu što su radili drugi, a progledavalo im se kroz prste.

Što biste napravili kao izbornik?

- Ne treba mi vrijeme, dovoljno mi je da skupim širi popis igrača i da odradim pripreme i testiranja i da složim selekciju kada vidim tko što može i onda na prvom sljedećem prvom velikom natjecanju ako ne uđem u polufinale, ponudio bih ostavku. Sve drugo su alibi priče, a meni to nikad nije trebalo. Nigdje nisam imao vremena, pa ga ne trebam ni sada.

Naučili ste puno?

- Mene je natjeralo kroz rad u arapskom svijetu da budem još bolji što se tiče napada. Obrana je puno lakša za posložiti kao napad. S obzirom na limitirane uvjete to te natjera da budeš bolji trener. Al Ain i Dalić su najbolja škola, a tamo sam i ja bio.

Imamo li mi snage za ponovni uzlet?

- Mi imamo bazu, širinu i kvalitetu i mislim da imamo momčad koja se uvijek može boriti za medalje. Najveći problem je lutanje s golmanima, jer sve što oni moraju imati je sigurnost. Nama je za Atlantu Vlado Šola bio možda u najboljoj formi, ali “stari” (Velimir Kljaić) ga je prekrižio da bi Valter Matošević imao mir i tako mu dao priliku. Da ne bi bilo stalno pitanje onog tko će braniti. Hoću reći, izbornik mora biti i psiholog i trener. Horvat nije loš trener, ali nikad nije imao pritisak rezultata u Dubravi, Nexeu, mladoj reprezentaciji... Imaš takvih igrača koji su u klubovima bili odlični, pa se gubili u reprezentaciji. Nije isto biti glavni u selu i glavni u gradu. Moraju te igrači gledati s poštovanjem.

Dodao je za trenere...

- Imamo puno dobrih trenera, ali su znatno manje razvikani u odnosu na Španjolce, koji vedre i oblače zbog rezultata reprezentacije. Ti naši treneri u prilikama koje imaju ne mogu iskazati potencijal i to je veliki problem.

Što biste prvo napravili kao izbornik?

- Duel 1 na 1 mora biti čvrst, jer svaka obrana bez toga puca. Svaki trener će te napadati tamo gdje si najslabiji. Egipat nije loša reprezentacija, ali sve druge važne utakmice je izgubio i nije to bauk kakav se nama učinio. Utakmica s Dancima pokazala je da možemo, po meni smo trebali i pobijediti. Imamo dosta i mlađih igrača. Oba smjera su temelj i tko može biti koristan i jak u igri “1 na 1”. Kad imaš to, onda možeš napraviti sve. Ključno je da mi imamo takve igrače. Jedno je to kad ti gledaš utakmice na TV, a drugo kada im na dva treninga daš određene zadatke i vidiš što mogu.

Imena?

- O imenima nećemo, osim ako mi se ukaže prilika.

Stožer?

- Imam ideju i za stožer. Danas moraš imati kvalitetne ljude oko sebe koji imaju svoj dio posla. Naravno konzultirao bih se svima koji su u tom smislu važni. Znam kojeg bih čovjeka imao uz sebe. Nikola Foretić jedan je od tih. Kao izbornik trebaš saslušati sve oko sebe, ali na kraju ti si taj koji donosi odluke i ti donosiš rezultat. O fizičkoj pripremi postoje ljudi koji znaju više do mene, ali ja moram poznavati osnove toga. Na kraju, moj “stari” je imao trenere kao Mile Rončević, Zdenko Zorko... - zaključio je Nenad Kljaić.

Manjkavosti trenera

Ovo je SP pokazalo da je kontakt igra osnova svake priče

Kako komentirate ono što se općenito zbivalo na SP-u u proteklih 15-ak dana?

- Stalno su tu u vrhu isti, zato što ne lutaju, malo je promjena u tri posljednje godine u svim tim reprezentacijama. Tu se čak i manje vide manjkavosti trenera, a slabiji su nego mnogi naši za koje se uopće ne zna. Sve te reprezentacije igraju kontakt igru, to je osnova svake priče. Ono što mi se ne dopada jest da je igra s igračem više postala bezidejna, igra se većinom 1 na 1, a rukomet je jako jednostavan sport i dovesti momčad na razinu da tako razmišlja je ogroman plus. Ja sam uspio sa Saudijcima i uopće nemam sumnje da bih i s nama - podvukao je Kljaić.

Dva mandata

Da sam ostao, Zagreb bi igrao Final Four

Dva mandata ste odradili kao trener Zagreba?

- Ademar Leon u onom najjačem sastavu trebali smo dobiti u finalu, a taj Leon je godinu dana ranije dobio Zagreb visokom razlikom. Ostavio sam Štrleka, Rakovića, Tojčić, Tarabociju, domaće igrače priključio prvoj momčadi, doveo sam Bičanića i Kopljara iz Medveščaka, kada su svi pričali drugačije... Drugi mandat, pet golova nam je zabilo Nexe u prvom poluvremenu u polufinalu. To je bio start. Drugu sezonu u LP igrali smo egal u Sarajevu, a dobili Constantu vani lako, St. Peterburg, igrali egal sa Ciudad Realom, dobili sedam razlike Flensburg doma... I Bosnu 19 razlike i da sam ostao tada, Zagreb bi tada igrao Final Four. Da nije bilo cirkusa oko licence i svega što se događalo, o čemu sam puno puta već pričao i nema smisla stalno ponavljati. Ponavljam, imao sam svojih grešaka, ali mislim da nisam zaslužio da me to prati kroz cijelu karijeru.

OSOBNA ISKAZNICA

Rođen 21. prosinca 1966. u Zagrebu

Igračka karijera - klub

1980. - 1988. Medveščak Zagreb

1988. - 1994. Badel 1862 Zagreb

1994. - 2000. Grosswallstadt

2000. - 2001. Badel 1862 Zagreb

2001. - 2002. Metković Jambo

2002. - 2003. Medveščak Zagreb

2003. Kirchzell

Reprezentacija

Jugoslavija 1987. - 1990. 69 nastupa

Hrvatska 1991. - 2001. 145 nastupa

Trenerska karijera

1995. Grosswallstadt

2004. - 2005. Hrvatska (asistent)

2006. - 2007. CO Zagreb

2010. - 2011. CO Zagreb

2012. - 2013. Saudijska Arabija

2013. - 2014. Al Rayyan (Katar)

2015. - 2019. Saudijska Arabija

2020. Olympiacos (Grčka)

2022. - 2023. Al Ain (UAE)

Medalje i trofeji

Kao igrač

1990. Goodwill Games - srebro

1996. OI - zlato

1994. EP - bronca

1995. SP - srebro

1993. MI - zlato

2 Kupa Jugoslavije

1 prvak Jugoslavije

4 puta prvak Hrvatske

4 puta Kup Hrvatske

2 puta prvak Europe

1 puta Superkup Europe

Kao trener

2 puta prvak Hrvatske

2 puta Kup Hrvatske

Finalist Azijske Lige prvaka 2013.

4. u Aziji 2016.

19. na SP 2013. (sa S. Arabijom)

20. na SP 2017. (sa S. Arabijom)

Linker
26. ožujak 2023 19:20