Bio je to pravi šok, nisam dobio poziv za juniorsku reprezentaciju, a zatim sam dobio poziv Dagura Sigurðssona i zaigrao s najboljim hrvatskim rukometašima. Toliko sam sretan da ne mogu niti opisati - tim je riječima 19-godišnji Berislav Antonio Tokić opisao dojam nakon što je dobio poziv za A reprezentaciju, među srebrne hrvatske rukometaše, za kvalifikacijske utakmice za EP. Igrao je protiv Luksemburga u Rijeci.
Mladić je doslovno eksplodirao od sreće ostvarivši dječačke snove.
- Rođen sam u Splitu, počeo sam igrati rukomet s pet-šest godina, do svoje 16. u RK Ribola Kaštela, bio je to moj san, kao i svakom tko se počne baviti nekim sportom. Do 18. sam zatim igrao dvije sezone u Trogiru i zatim prešao u francuski Limoges. Odande sam dobio poziv kad sam na jednom turniru u Parizu bio proglašen MVP-jem. Pozvali su me, otišao sam i nije mi žao, odlično mi je ondje. Sad se borimo u još četiri kola da možda izborimo Europu jer smo sedmi. Imamo šanse, ali vidjet ćemo.
Berislavu u Francuskoj nije loše, osjeća se kao kod kuće:
- Bio sam nešto ozlijeđen, sad sam potpuno spreman i u klubu igram sve više. U Limogesu su još naši Dino Slavić, Matej Hrstić, Šime Ivić i Tomislav Kušan i ne osjećam se usamljeno. Zadovoljan sam
klubom i sredinom. Sve je u najboljem redu, u klubu me jako forsiraju da naučim odlično francuski, to je obavezan dio programa. Fokusiran sam na te obaveze do onih koje slijede na ljeto s reprezentacijom:
Ali juniorskom, ne ovom "pravom":
- Da, na rasporedu nam je U-19 SP u kolovozu u Egiptu te mi predstoji radno ljeto bez odmora. Kad završim s obavezama u klubu, javljam se izborniku Nenadu Šoštariću. Kao i uvijek, imamo visoka očekivanja od tog SP-a. Najprije plasman među osam najboljih, a onda ćemo vidjeti. Uvijek pucamo visoko, takav je hrvatski rukomet.
Pomoć starijih
Iskusni Nenad Šoštarić je biranim riječima govorio o Tokiću. I Sigurðsson ga je nahvalio. Ovaj skromni mladić je "kopirao" njihove riječi upitan kakvim se igračem smatra:
- Volim reći za sebe da sam polivalentan. Najdraže mi je biti na srednjem vanjskom, to je moja pozicija, mogu igrati i lijevog vanjskog, dobro igram i u obrani...
Sigurðsson ga je naumio istesati na način da bude spreman pokriti i lijevo krilo:
- Ako izbornik i situacija zatraže, mogu i na tome raditi, otvoren sam za sve jer tako i želim igrati, ne želim biti specijalac.
Novopečeni reprezentativac zaista je presretan što se družio s najboljima:
- Ne mogu reći ništa drugo osim to da su me odmah odlično prihvatili. Slušao sam priče o tome i čitao da je svatko novi uvijek dobrodošao u reprezentaciju. Upravo tako su se i postavili svi stariji kad sam prvi put došao. Osjećaj je stvarno poseban i mojoj sreći nema kraja. Na utakmici u Rijeci bila mi je cijela obitelj i mnogi prijatelji i sve je bilo savršeno osim male početne nervoze. Prala me je od početka, drži me zapravo još uvijek jer i dalje ne mogu osvijestiti što se to dogodilo. Čovjek sanja o tome, a kad se ostvari, onda si šokiran. Nervoza i sreća zajedno, to je ono što sada nosim u sebi.
Lijepa budućnost
Berislav ima velike planove, no oni ne ovise samo o njemu:
- Izbornik Sigurðsson mi je rekao da i dalje na mene računa, da me prati i na meni je da nastavim još jače nego do sada. Otvoreno mi je rekao da trebam nabaciti neki kilogram, da poradim na mišićnoj masi i to je ono što sada planiram. Znam da ovaj poziv ne znači ništa, ali ću se potruditi i raditi još više da konstantno napredujem i jednog dana budem standardni reprezentativac. To mi je san koji ću slijediti pa što bude...
Možda uslijedi i poziv za EP u siječnju 2026.
- Ne idem tako daleko; dat ću sve od sebe da zaslužim takav poziv. Ako dođe, nitko sretniji od mene. No ima vremena, mlad sam, znam da ništa u životu ne ide preko noći.
Komentari (0)