Euforija je potrajala svega dva dana... Nakon veličanstvene predstave protiv Španjolske (39:29), hrvatska je rukometna reprezentacija na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, s Austrijom, momčadi iz kategorije "autsajdera", osvojila samo bod (28:28). I dok je u petak sa Španjolcima sve funkcioniralo iznenađujuće besprijekorno, u nedjeljnom ogledu protiv Austrije mnogo je toga u prezentaciji hrvatske momčadi ostalo upitno i nedorečeno.
- Nema tu nikakvog misterija, utakmicu sa Španjolskom odigrali smo na gornjoj granici vlastitih mogućnosti, bili smo "unutra" 100%, cijela je momčad reagirala na svaku loptu i epilog akcije. Sada su se tako ponašali Austrijanci. To je tipično za naš mentalitet. Nakon pobjede protiv Španjolske - "svijet je stao". Dovoljno je, međutim, pogledati ostale rezultate na Europskom prvenstvu. Više nisu u vrhu tri reprezentacije. Danas imamo u turniru desetak momčadi, koje mogu dobiti - jedna drugu. Prije utakmice smijali smo se Francuzima, koji su odigrali sa Švicarskom neodlučeno, a onda se i nama dogodilo isto - konstatira Nenad Šoštarić, trener rukometaša Zagreba.
Dojam je da smo cijelu utakmicu protiv Austrije odigrali bez pobjedničkog ritma: loš (spor) protok lopte stvarao nam je probleme u napadu, a nedostatak agresivnosti i poteškoće u obrani.
- Možda su neki naši igrači poslije 5:1 pomislili da je utakmica gotova. A onda smo prvih pet golova primili po desnoj strani (s pozicije desnog vanjskog i krila), od Živkovića i Webbera. Napadačke smo akcije uglavnom završavali individualno. Nije bilo dovoljno pokretljivosti. Svjedočili smo mnoštvu nelogičnih poteza. Ako imaš dva gola prednosti sedam ili osam minuta prije kraja utakmice, onda je krajnje nerezonski da napad završavaš u petoj sekundi ili da loptu guraš pivotu umjesto duže, izrađene akcije. To se posebno očitovalo u igri lijevih vanjskih, Lučina i Srne. Možda je to i pitanje neiskustva. Budući da je igrač Zagreba, za Srnu mogu procijeniti kada je umoran i tada ga povlačim na klupu. U tim trenucima on igra srcem, a ne glavom.
Jedan detalj u hrvatskoj obrani posebno je "naživcirao" Šoštarića...
- Mamić je "dopustio" Božoviću da mu nekoliko puta prođe i zabije. Razumijem da je Janko naslijedio mamine gene (Crnogorka Stanka Božović bila je jedna od najboljih svjetskih rukometašica - nap.a.), ali čovjek ima 39 godina i igra u Kuvajtu. Radio sam tamo, i imam uvid u njihovu ligu i radne navike. Još Božović igra za neki klub, koji se uopće ne bori za trofeje. Čovjek je praktički na produženom godišnjem odmoru, a onda dođe na Euro i nama radi probleme.
"Slučaj Božović" samo je učvrstio Šokin stav o utakmici Hrvatske i Austrije.
- Izbornik Aleš Pajovič značajno je unaprijedio austrijsku reprezentaciju. S obzirom na status "siledžije" iz igračkih dana, za njega bih zadnjeg pomislio da će biti uspješan trener. Ali, stvorio je odličnu kemiju s igračima. Donio im je i duh slovenskog rukometa, koji je bio vrlo značajan i u kontekstu rukometne škole bivše države. Ima tu i izvrsnih igrača, poput tog Bilyka ili krila Webbera, koji je bio najbolji strijelac njemačke Bundeslige. Svaka čast Austrijancima, ali ne mogu se oteti dojmu da su za osvojeni bod protiv Hrvatske manje "krivi" od naših rukometaša. Srećom, dobili smo šamar u pravom trenutku. Sada najmanje boli. Pobjedom protiv Rumunjske sve će doći na svoje mjesto.
Može li Austrija iznenaditi Španjolce?
- Realno, veći su izgledi na strani Španjolske. Ali i mi smo bili favoriti protiv Austrije. Bod protiv nas Austrijancima je ponudio prigodu za plasman u drugi krug, i oni će ju sigurno pokušati iskoristiti.
Nažalost, Hrvatska je ostala bez Ivana Martinovića...
- To je za reprezentaciju ozbiljan problem. On je igrač koji ima okomitost u igri, borbenost, tehniku šuta... Praktički, sve. Žao mi ga je kao igrača i čovjeka. Sada mu slijedi operacija, pa višemjesečna rehabilitacija prije povratka na teren.
Izbornik Goran Perkovac odlučio je aktivirati Matea Maraša (s tribine). Iako je bilo i očekivanja da bi mogao pozvati Luku Stepančića.
- Svi igrači prošli su filter priprema i stožer ima najbolji uvid u njihove mogućnosti. Maraš igra u ozbiljnom klubu (Tatabanya), klasični je pucač, a defenzivno je možda i najjača solucija na poziciji desnog vanjskog igrača.
Je li minutaža Domagoja Duvnjaka u susretu s Austrijom bila manja od očekivane?
- Naš je stožer postavio sustav igre u kojemu isti igrači igraju i obranu i napad. Duvnjak u našoj rukometnoj reprezentaciji ima status Modrića i treba ga oprezno dozirati ("Dule" će 1. lipnja proslaviti 36. rođendan). Trebamo imati na umu da smo došli u Njemačku odigrati devet utakmica, a ne jednu - ističe Šoštarić.