Šok za Hrvate u Oslu, umjesto super-dvorane dočekala ih skela: ‘Zašto se finale nije igralo u Zagrebu?‘

Hrvatski rukometaši nisu uspjeli otići do kraja i u velikom finalu okruniti se svjetskim zlatom. Goropadna Danska ipak je sila za sebe, četvrta uzastopna titula na "mundijalima" govori sama za sebe.

Ipak, ostaje žal, jer Hrvatska je ovo prvenstvo pokazala da se može nositi s najjačim reprezentacijama svijeta i na krilima navijača pobjeđivati u trenucima kada se čini da sve ide na stranu protivnika.

Glavni grad Norveške od Zagreba je udaljen više od 1700 kilometara, ali ni to hrvatske navijače nije spriječilo da naprave invaziju na Skandinavski poluotok. Tisuće navijača zaputilo se u Oslo, neki čak i bez ulaznica, trebao je to biti ‘taj‘ dan, kada ćemo se napokon odreći nesretnog drugog mjesta.

VITO TOMAS Sn

I doista je takav osjećaj vladao uoči puta, iako su svi od nervoze i uzbuđenja pomalo šutjeli, duboko u sebi bili su uvjereni da Hrvatska danas postaje svjetskim prvakom.

Međutim, već sami ulazak u dvoranu pomalo je izbezumio hrvatske navijače, jer umjesto punih tribina i terena tik uz njih, dočekala ih je - skela. Scene kao na gradilištu šokirale su brojne navijače, autora također, a iako dolazak na montažne tribine popravlja cjelokupnu sliku, dojam je da ovakvo zdanje nije dostojno finala.

"Dvorana unutar dvorane", komentirao je jedan navijač i najbolje oslikao "halu" gdje je odigrana završnica. Unity Arena izvana je uistinu impresivna, višenamjenska je to dvorana u kojoj se održavaju razni koncerti i sportska događanja, ali za rukomet definitivno nije stvorena. Može se prenamijeniti, to je, jasno, i učinjeno, no finale Svjetskog prvenstva zaslužuje više od ovog.

Hrvatski navijači, raspršeni po cijeloj dvorani, ali brojčano nadjačani od danskih pristalica, u tom su okruženju dali sve od sebe, ali kvaliteta na terenu ipak je bila presudna.

"Zašto se finale nije odigralo u Zagrebu", mogli su se čuti apatični komentari razočaranih navijača nakon utakmice. I doista, dojam je da bi Hrvatska, da je završnica odigrana u Areni Zagreb, pružila veću borbu.

Atmosferu s Laništa "nemoguće" je bilo prenijeti u Oslo, a upravo ona našim je rukometašima bila vjetar u leđa na putu do finala. Tamo je sinergija igrača i navijača pomalo izostala, nije se, logično, izrazila u obimu na koji smo navikli ovo prvenstvo, a za brojnije Dance to je, pak, bio samo "još jedan dan u u uredu".

Povezivanje dva gola, u trenutcima kada su gubili s više od sedam pogodaka razlike, kod hrvatskih je navijača izazvalo veće oduševljenje i iskrenije emocije, nego konačna pobjeda Danske. Tako bi se otprilike mogla sročiti atmosfera s finala...