Sredina napada danas je najjači dio hrvatske rukometne reprezentacije. Iako nam u posljednje vrijeme ne donosi rezultat kakav bismo željeli jer nije svemoćna, još je uvijek dominantna u našoj igri. Razlog je jednostavan. Domagoj Duvnjak igra u Kielu, Luka Cindrić u Barceloni, a Igor Karačić u Kielcu, a to su tri ponajbolja kluba u Europi danas. Činjenica da su svi oni dragocjeni svojim klubovima, najviše govori o njihovoj kvaliteti, a uz to Duvnjak je u Kielu i mnogo više kao kapetan momčadi.
No vrijeme ide, prolazi, pa su tako i njihove izvedve s godinama pod sve većom lupom. Nisu svemogući, koliko god su kvalitetni, u klubovima svaki od njih ima svoje role, a te role nikako nisu jednake kada je u pitanju reprezentacija. I zato su očekivanja od njih uvijek velika, pa kada nema rezultata najveći upitnici ostaju baš kod njih makar su neupitna kvaliteta i ne bi trebalo biti tako. Osnovno pitanje je kako ih podrediti timu na najbolji mogući način i koliko oni sami to mogu prihvatiti nakon niza godina u reprezentaciji. Za jednog smo sigurni da nema problema, za drugu dvojicu ne baš sto posto i s tim u skoroj budućnosti moramo biti na čisto.
Domagoj Duvnjak je dragocjen za reprezentaciju iz razloga što je njegov obrambeni doprinos izuzetan. Napadački nije na razini kao prije desetak godina, makar na momente briljira svojim znanjem i iskustvom i u tom segmentu. Filip Jicha je jako dobro izbalansirao njegove mogućnosti sa zahtjevima momčadi i koristi ga vrhunski, a savršen dokaz je da je Duvnjak kao kapetan doveo Kiel do naslova prvaka Njemačke. No Duvnjak je u Kielu dosad imao Zarabeca koji je odigrao sredinu, Johanssona i Bylika koji su odigrali lijevo i njegova rola se savršeno poklopila s tim. Dogodine će umjesto Zarabreca imati mladog reprezentativca Farskih otoka Eliasa Skipagøtua.
Mi apsolutno imamo mogućnosti da i u reprezentaciji bude tako, da sačuvamo njegovu veliku vrijednost i da je još godinama koristimo najbolje što možemo. Usudili bismo se tvrditi da dosad to nije bilo tako, makar je Duvnjak igrač koji vam nikad tako nešto neće reći. Svoj posao odrađuje maksimalno, trener je za njega zakon, postoji apsolutno poštovanje i to se nikad neće promijeniti. I zato je Perkovac na potezu da nam svima olakša budućnost. On je to u dva posljednja navrata i najavio, no još ne i definirao.
Problem Cindrićevog kluba
Luka Cindrić je srednjak Barcelone. Najavljuje se godinama kao lider našeg tima, ali to još nije postao iz jednostavnog razloga što nema konstantu, a najmlađi je od spomenute trojice. On je uvijek dobar, ali ne pokazuje uvijek tu kvalitetu, a bez stalnog pokazivanja mi teško možemo riješiti problem. Onako kako je izgledao prvo poluvrijeme protiv Danske na SP u Malmöu, to je Cindrić kakvog trebamo. To što je bio dobar protiv Grčke i Belgije super, ali to nije stvar koja će bilo što odrediti.
Cindrića često muče ozljede, događalo se već nekoliko puta da odustane na velikim natjecanjima, a i s tim ne možemo imati konkretnu sliku. Sada ga Barcelona pušta, on ne želi ići, pitanje je kako će to sljedeće godine izgledati i gdje će uopće igrati. To još nije definirano, a najgore bi bilo da ne igra uopće. Nadamo se da nam se to neće dogoditi.
Igor Karačić je igrač Kielcea u sustavu Talanta Dušebajeva. To je već samo po sebi top. On u Kielceu ima bitnu rolu, prvi je srednjak, ali uz sebe ima i Oleyniczaka, koji može igrati, i Alexa Dušebajeva, koji tu poziciju često igra bez problema. Njegov kapacitet stoga je vrlo precizno određen, dok u reprezentaciji od njega očekujemo znatno više i to u kontinuitetu.
E sad, procjena je koliko Karačić može ponuditi, jer dosad je nudio često jako puno i karakterom bio jedan od najvažnijih igrača u timu, a opet znao je biti i preskočen za veliko natjecanje.
Sve su to detalji koje do sljedećeg Eura treba ispeglati i biti na čisto s očekivanjima. Kvaliteta sve trojice uopće nije upitna.
Luka Cindrić ima 30 godina, Igor Karačić i Domagoj Duvnjak po 35 i te činjenice sugeriraju da nisu vječni i da im se moraju pripremati zamjene. Kad bi otišli danas, mi pravih zamjena ne bi imali.
Najbliže tome je Tin Lučin koji je srednjak, a guraju ga na lijevog vanjskog. Lučin je kao klinac bio srednjak, njegove velike mogućnosti su ga nadogradile i sada s njim lutamo, a on je u reprezentaciji pokazao da može. Kao što je pokazao i da još uvijek nema konstantu igranja ma velikoj sceni. Dolazi li ona s povjerenjem teško je reći, no kod takvih igrača to je nekad jako bitna stvar, makar su oni totalno svoji, da ne kažemo tvrdoglavi. Moramo ga zato što prije definirati, jer lijevih imamo dosta, a srednjih za budućnost baš i ne.
Vistorop i Sirotić iza Lučina
Drugi na tom popisu kandidata je Filip Vistorop. Dogodine će igrati Bundesligu, njegov Balingen nije top klub, ali je odličan početna točka srednjaka koji je nosio generaciju koja je u juniorskim danima bila druga na svijetu. Bit će jako zanimljivo pratiti njegov razvoj.
Karpo Sirotić se brzinom naznačio kao zanimljiv. Napredovao je fizički, ali to još uvijek nije dovoljno za veliku scenu. On je mlad igrač, treba mu kontinuitet kvalitetnih nastupa, bez ozljeda da bi pokazao svoje stvarne vrijednosti. To sam mora odraditi u glavi. U posljednje vrijeme bio je ozlijeđen i to sigurno nije dobar znak, jer s pričom “malo mogu, malo ne mogu” nećemo riješiti problem koji imamo. On mora nastaviti napredovati fizički, ne izgubiti na brzini i ostvariti kontinuitet s kojim bi sigurno imao svoje mjesto u budućnosti.
U Nexeu je bio Janko Kević koji je u jednom trenutku bio dio tima, kojem je 37 godina i sada ide u treću Njemačku ligu. Dorijan Markušić je mlađi, ali nema kontinutet, nije se izborio za prvo mjesto u Nexeu. Imamo i nekoliko mladih koji su do jučer bili juniori. Recimo, zanimljivi su Šestak iz Varaždina, Dujić iz Gorice i Lisac iz Dubrave. Oni moraju prvo dominirati u svojim klubovima u Premijer ligi i nakon toga pokušati naći izazov za konačno dokazivanje. Hoće li uspjeti, najviše ovisi o njima.
Imamo još jednog koje smo skoro zaboravili, koji će se teško vratiti s obzirom što je sve prošao, ali je uvijek zanimljiv po svojim sposobnostima - Domagoj Pavlović. Koliko on nakon svega uopće može uloviti kontinuitet, najveće je pitanje.