Joan Canellas je istinska legenda španjolske reprezentacije. Priča traje jako dugo, on je jedini preživjeli svjetski prvak od naslova koji je Španjolska osvojila 2013. godine u Barceloni. Svako prvenstvo posljednjih godina prolazi u okladama dokad će trajati, kako još uopće može, što vidi Ribera u njemu, a on se ne predaje. Igra jako dobar rukomet u švicarskom Schaffhausenu i opet je jedan veliki španjolski adut, a biti takav u timu koji je osvojio medalje na četiri posljednja Eura, nije nimalo jednostavno.
Popularni ‘Cane‘ danas ima 37 godina i nezamjenjiv je u španjolskom timu. Igrač koji je bio svjetski prvak, prvak Europe s Vardarom, koji je igrao u Kielu, Atleticu, Ciudad Realu, koji ima dva europska zlata, dva srebra i dvije svjetske bronce uz spomenuto zlato, koji je 2014. u Danskoj na Euru bio najbolji strijelac natjecanja.
I dalje ste nezaobilazni u razmišljanjima izbornika?
- Znači da vrijeme prolazi, a ponos je što mogu nastaviti ovdje, no isto tako s 37 godina svjestan da je rastanak vrlo blizu. Čuo sam to nekoliko puta zadnjih godina da se o tome razgovara, ali ne predajem se, ali nekako mi se čini da je ovaj put posljednji. Nemam ugovor za sljedeću sezonu u Schaffhausenu i ne tražim ništa. Zapravo, ne najavljujem odlazak u mirovinu, jer ne znam što će biti sutra. Ono što je sigurno je da je to moj posljednji Euro, jer ne vidim da imam snage nastaviti još dvije godine. Namjera mi je uživati u svemu što nam se događa na ovom Europskom prvenstvu.
Dakle, umirovljenje na Olimpijskim igrama?
- Nećemo razmišljati dalje od onoga što imamo neposredno. Prva stvar je Europsko prvenstvo i nadam se da ćemo izboriti olimpijske kvalifikacije.
Kako ste zadovoljni formom?
- Imam nelagodu i sada igram u ligi kao što je Švicarska, koja je bez velike reputacije, ali fizički vrlo zahtjevno natjecanje. I mene je iznenadilo koliko sam dobro izgledao.
Kako vidite momčad?
- Bojim se to reći, jer se u drugim prilikama nisam osjećao isto, a tada smo ostvarili dobar rezultat. Ali ovaj put moram reći da vidim momčad jako dobro, s puno kvalitete, s puno talenta, s puno mogućnosti i resursa tako da trener može imati rješenja i u napadu i u obrani. Sve bi to moglo poći po zlu u petak protiv Hrvatske koja će obilježiti našu sudbinu.
Hrvati utakmice protiv Španjolske uvijek postavljaju gotovo kao rat.
- To je njihov način igre, razmišljanja i u tom su vrlo slični nama. Uvijek vrlo intenzivni, s puno hrabrosti i ponosa što igraju za svoju zemlju, uz podršku vlastite publike koja puni terene. Ta će utakmica obilježiti Europsko prvenstvo, jer dobar debi je uvijek bitan.
Razmišljate li o trenerskom poslu nakon igračke karijere?
- Kratkoročno, sigurno ne. Sigurno se mislim vratiti u Španjolsku i posvetiti obitelji koja me želi imati za sebe. Sport vas tjera da ih izgubite, a to je kvaliteta života – mudro je zaključio sjajni Španjolac.