Netko se šalio pitanjem, tko kaže da Metković nema reprezentativca? Domagoj Sršen je taj. Visoki, snažni “div” jedan je od glavnih igrača američke reprezentacije i bio je odličan protiv Maroka u pobjedi na ovom turniru koja je prva pobjeda za SAD uopće na svjetskim prvenstvima. Sršen je specijalist za obranu, to radi i u klubovima u kojima igra ili je igrao, ali je čak protiv Maroka dvaput uspio upisati se u listu strijelaca, na što je izuzetno ponosan jer je u pitanju SP, prva pobjeda SAD.
Dakle, Domagoj, kakva je trenutna situacija?
- Pa sad ja više nisam u Metkoviću, mislim da više i neću biti. Mislim da ću prestati igrati rukomet kako stvari stoje, ne ukaže li se neka dobra prilika. Želju imam, OK, nije prevelika, ali jednostavno te vuče. Vratio sam se u Metković odigrati četiri mjeseca kako sam obećao i mislim da je to to. Zasad.
Zašto?
- Rukomet mi ne može puno donijeti za život, a opet sport je donio nešto dobro, upoznao sam puno ljudi i na kraju to ispadne najbitnije. Imam svoj posao, bit će nešto za raditi ako više ne bude rukometa, želio bih dočekati i Svjetsko prvenstvu u Hrvatskoj za dvije godine te Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. kada ćemo biti domaćini, makar će mi tada biti 38 godina. Kažem, vidjet ćemo.
Američka povijest je duga?
- Ja sam bio s njima davno, još 2010. na Panameričkim Igrama, pa 2011. ponovo, pa onda nisam igrao sedam godina, dok nije došao Robert Hedin i zamolio me da probam opet. I sve je ispalo super. Izborili smo prošlo SP, ali smo svi nažalost dobili koronu i nismo mogli igrati u Egiptu na tom turniru. Sada je ovo na neki način povratak.
Znatno profesionalnije
Što je to SAD u rukometu?
- Nije ni blizu europskih momčadi, ali ide dobrim putem. Gledaju prema Los Angelesu i Igrama 2028. godine. Mislim da su na dobrom tragu. U odnosu na ono 2010. kada sam počeo ovo sada je nebo i zemlja, sve je znatno profesionalnije, organiziranije. To je osnovni razlog kvalitetnog pomaka.
U nekim omjerima s Hrvatskom ligom recimo, koliko to vrijedi?
- Mislim da nas samo Nexe i Zagreb mogu dobiti. Mnogi su mišljenja da to nije tako, ali evo mogu to tvrditi iz prve ruke. Mi smo ista momčad kao prije dvije godine, to je dobro, jer smo nastavili napredovati u igri. Sada se nadam da će biti još pojačanja, igrača koji imaju američku putovnicu i da će s vremenom ta momčad biti sve bolja i bolja.
Podsjetimo se vaše američke povijesti.
- Tata je otišao tamo sa 16 godina, prvo škola, pa je radio, pa se oženio i mi smo se tamo rodili. Imam dva brata i dvije sestre, sad su oni tu sa mnom u Jönköpingu, navijaju. Ja sam bio tamo do pete godine kada smo se vratili nazad, ostao sam Amerikanac.
Imali ste bogat i zanimljiv rukometni put?
- Hannover, Meškov Brest, druga francuska liga tada Istres, pa Zagreb... Mislim da je bilo OK, zadovoljan sam.
I kako rukomet funkcionira u Americi?
- Imaju nekoliko većih gradova koji imaju klubove, ali to je amaterizam. Najveći plus je da su 7-8 godina dobili na korištenje dvorane, imaju programe za djecu, malo se ljudi više uključilo nego prije i to se vidi. Na kraju sezone imaju play-off. Ništa profesionalno, sve su to bili igrači koji rade uz igranje, dok su sada svi profesionalci i to je najveća promjena. Trenutno nas je ovdje 25, imamo i mladu selekciju i sada samo treba nastaviti raditi. S obzirom što je bilo prije deset godina, ovo je ogroman iskorak.
Tek dvojica žive u SAD
No, rukomet će teško zaživjeti...
- Košarka, NFL, NHL i baseball su u Americi daleko ispred svega. Ako se ikada približe rukometaši tome, bit će sjajno. Neki rezultat bi to sigurno pokrenuo, ali do rezultata na visokoj razini je jako teško doći.
Imate 16 nacionalnosti u reprezentaciji, kako se sve to uopće skupi?
- Imamo dva Amerikanca koji baš žive u SAD, koji tamo rade i treniraju. Svi ostali su u Europi, po rukometnim zemljama, recimo vratar u Mađarskoj, braća Hueter u Njemačkoj, kao i Hines, bio je i Ty, Fofana je u Francuskoj, Chen je mislim prvi strijelac Španjolske lige trenutno, ima ih po Švedskoj, Amitović je u Krivaji iz Zavidovića, ima ih u Švedskoj, Norveškoj... Nisu to veliki klubovi, ali je rukomet OK. I nije nam se problem okupiti, kao što nije teško ni Hrvatskoj koja je isto većinom sa stranih destinacija.
Ima i jedan veliki dobitak uz pobjedu?
- ESPN prenosi naše utakmice sa SP i mi smo se iznenadili. Prvo smo mislili da je šala, ali nije... Mislim da je to jako velika stvar za naš sport u SAD, koja sigurno može nešto pokrenuti.
Pobijedili ste Maroko na startu?
- Maroko nas je podcijenio, mislili su da će nas lagano dobiti, poručivali nam preko svojih medija da je bolje da se bavimo košarkom i baseballom. Novine su u Maroku napisale da su protiv SAD prvi puta favoriti protiv nekog na velikom natjecanju. I nas je to strašno raspalilo, mislim da smo to u utakmici pokazali i za ovu momčad to je velika stvar.
Znamo gdje nam je mjesto
Iza koje je Robert Hedin?
- Apsolutno, on je najzaslužniji, on je naše najveće ime ovdje. Imao je lani ponudu Melsungena koju je odbio, sada će nakon SP nastaviti u Švedskoj biti trener Fjellhammara.
I kako protiv Hrvatske?
- Teško. Mi smo realni, znamo gdje nam je mjesto i gdje spadamo. Hrvatska pripada vrhu, no nadam se našoj dobroj utakmici, ali prije svega ovu pobjedu s Marokom treba dobro proslaviti - zaključio je Domagoj Sršen.