Kada smo prije kvalifikacija za Euro razgovarali s izbornikom Horvatom rekli smo da je važno samo dobiti dvije utakmice i da se nitko ne ozlijedi. Horvat je dodao i da se ne nerviramo bez razloga.
No, to s nerviranjem ne ide u naš mentalni sklop i dogodilo se nakon pristojne pobjede protiv Grka u Belgiji. Jedino pitanje koje si treba postaviti je “što to ustvari bilo kome treba”. Zar se trebalo dogoditi da vratar Lettens na kraju poludi skroz i napravi senzaciju, zar je trebalo da igramo ravnopravnu utakmicu s protivnikom koji je puno slabiji, da nam taj protivnik s crte zabije 12 golova, da mu se pivoti kao i bivši zagrebaš Qerimi skoro proslave. To jedino ostaje nejasno, ali eto to smo mi. Pobijedili smo i što uopće sada više reći.
Ako se složimo da ova reprezentacija ima potencijal, neke stvari prema SP u Švedskoj postaju već znatno jasnije. Evidentno je da je nekolicina igrača već sigurna na popisu, makar izbornici taj termin uopće ne vole. No, mi to možemo reći za trojicu vratara - Šegu, Pešića i Kuzmanovića, tri krila - Mandića, Jelinića i Glavaša, tri pivota - Musu, Marića i Šipića, te pet igrača u vanjskoj liniji - Lučina, Duvnjaka, Cindrića, Karačića i Martinovića. Ako sad iz 16 maknemo jednog vratara koji će morati čekati red, onda ostaje pitanje za trojicu, od kojih će vjerojatno jedan biti pivot, jedan desno krilo, koje nije sporno ako Čupić bude mogao igrati, i jedan vanjski. Taj vanjski bi po brojanju trebao biti desni, ali to ne mora značiti u našem slučaju, što smo jasno pokazali u proteklim utakmicama.
Nema puno lutanja u smislu traženja. Postavke igre se znaju, zna se tko što može i jedno je važno da maksimalno motivirano i zdravi pristupe poslu za siječanj. U Varaždinu je povukao Duvnjak, u Hasseltu Lučin i Kuzmanović, korektno je odigrao Jelinić, dok svi ostali mogu znatno bolje i to se od njih očekuje. To što su sigurni u mnogim pričama, ne znači da ne nose dio odgovornosti, jer u Švedskoj nemamo pravo na kiks.
Pokazali smo da koristimo vrijeme da uigrano najbolje što imamo, ali pokazali su u ovim okolnostima i situaciju određenu dozu straha. Recimo, u Varaždinu smo igrali s četiri dešnjaka na lijevom vanjskom i samo s jednim ljevakom, u Hasseltu nismo dali priliku Jaganjcu, Klarici i Šarcu, a budimo realni oni takve utakmice kao protiv Belgije moraju rješavati bez problema i bez Duvnjaka i bez glavnih nositelja igre. Fali nam i dalje turnira kao što smo ih nekad igrali po Svjetskim kupovima u Njemačkoj i Švedskoj ili ne tako davno na Mediteranskim igrama. Da vidimo nove snage u novim rolama i da si jednostavno raširimo manevarski prostor i da budemo sigurniji, da nam se ovakve situacije kao u Belgiji ne događaju i da to odradimo s nekom koristi, jer od nedjeljne utakmice skoro da koristi nije ni bilo.
Nismo iznenađeni, pretpostavili smo da će se tako nešto dogoditi, poznajući taj mentalni sklop, ali valjda ćemo samo po tom pitanju jednom odrasti kao druge ozbiljne reprezentacije koje su start odradile bez ikakvih napora. Recimo u dvije utakmice - Mađarska +30, Portugal i Francuska +28, Island +27, Norveška +25, Slovenija +20...
Nije kritika, samo dobronamjerni savjet, treba se okaniti gluposti u ovakvim situacijama. Tako malo, a tako puno.