Gledaj samo gdje je lopta, budi fokusiran na nju i ne čudi se kojim je trikom i kojom magijom ona došla do tebe, bit ćeš sam i samo je stvar rutine da je spremiš u mrežu pored nemoćnog vratara. Takva je godinama bila situacija u hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji dok je poput velikog iluzioniste Harryja Houdinija rukometnom reprezentacijom "dirigirao" Ivano Balić.

Bile su to godine velikih uspjeha i osvajanja zlatnih odličja na velikim natjecanjima kad smo imali dojam da je poraz u finalima velikih natjecanja zapravo neuspjeh. Imao je prije Balića naš rukomet sličnih mađioničara (Goran Perkovac), imao ga je na neki način naš rukomet i u Domagoju Duvnjaku, koji je od Balića preuzeo odgovornost nošenja igre reprezentacije. Kad je već Balić bio na odlasku, a "oprostio" se od reprezentacije prije točno 10 godina uoči SP-a u Španjolskoj, straha nije bilo.

Straha nije bilo ni u najpotentnije Duvnjakovo vrijeme jer je dolazio novi nasljednik - dolazio je Luka Cindrić. Tako smo to barem svi i to s punim pravom zamišljali. Nažalost, to baš i nije tako. "Dule" je na odlasku, a ponajbolji svjetski srednjak Cindrić u dresu reprezentacije, da se ne lažemo - otkad je 2014. zaigrao za reprezentaciju - nije još odigrao niti jednu istinski dobru rolu u velikoj i važnoj utakmicu protiv ozbiljnog protivnika. S druge strane, u dresu Barcelone je često u All-Star ekipama, pa i MVP.

ANTE CIZMIC Cropix

- Brine me Cindra. Rezerviran je i ne izgleda mi dobro, nije ni blizu onoga što može. Nije to samo sada, on je već nekoliko natjecanja neprepoznatljiv. On ne oscilira nego ne igra kao u klubu, u reprezentaciji je imao samo bljeskove. Ne znam u čemu je problem jer on mora biti nositelj reprezentacije uz Karačića i Duvnjaka. A nije!

Tim se riječima požalio Petar Metličić, a s njim se složio i Goran Šprem, koji je dodao da je Cindrićev kapacitet puno veći, možemo mu se osvjedočiti u konstantno dobrim igrama u Barceloni čiji je redoviti nositelj igre. Što to ima Barcelona, a nema hrvatska rukometna reprezentacija?!

Izgleda kao "običan igrač"

Odgovor pokušavaju dati mnogi, a zna ga valjda samo Cindrić. Slično rezoniraju svi kojima je rukomet u krvi. Mario Kelentrić, zlatni iz Portugala 2003., danas trener vratara u prestižnom bundesligašu Gummersbachu, također je na istoj "liniji..."

- Gledam ga i pratim u Barceloni koliko mogu, pratim sve. Cindrića nema posljednjih velikih natjecanja. Kao da je običan igrač, "jedan od", a po svemu što pruža u klubu, on je doslovno fenomenalan igrač. Na zadnjim natjecanjima stalno je nešto ozlijeđen, ozbiljnije ili nešto manje. Niti na jednom prvenstvu nije bio potpuno "fit". Da je riječ o nekom običnom igraču, da je to samo povremeno, nikome ništa. Ali on nije neki mladac da mu se to može progledati kroz prste. On je nositelj igre u Barceloni, bio je to i u Vardaru, kao i u Kielceu. To je čovjek koji u borbama za naslove prvaka Europe daje ključne golove i asistencije. U klubu je u sistemu u kojem igra 45-50 minuta, doslovno najvažnija karika. Volio bih istaknuti da ovo nije "pljuvanje"; nitko od nas starijih igrača ne želi ništa loše reprezentaciji, a ponekad se tako gleda na naše opravdane kritike. Bilo da to priča Metličić, Džomba, ja ili netko drugi...

ANTE CIZMIC Cropix

Rijetki bljeskovi

Kelentriću je iz daljine teško najpreciznije dijagnosticirati problem, ali on postoji:

- Imamo Duvnjaka, Karačića, Cindrića, imamo rukometne klase, a već nekoliko godina stagniramo igrom i rezultatima. To je pitanje za izbornika Horvata, mogao bi on dati najtočniju dijagnozu. Idem i razmišljam logički. Teško je reći, morao bi to pojasniti netko tko je na licu mjesta, netko iz svlačionice.

- Cindrić je zaista fenomen, ponajbolji na svijetu na svojoj poziciji, ali se, nažalost, u reprezentaciji dosad doista nije vidjelo. Istina, bljesne on na nekoj utakmici, ali to je uglavnom to, a on je igrač koji sam može pobijediti. Ne želim svaljivati isključivu krivicu na njega niti na nekog drugog. Možda bi izbornik mogao reći zašto je Cindrić zaigrao protiv Egipta, pa mu nije išlo i ušao je Karačić, koji je popravio stvar. Na minus četiri na poluvremenu opet je u drugom dijelu uveo "Cindru", a ne "Karu" koji mu je pokazao da je raspoložen. I opet nije štimalo. Iskreno, ne znam kakav je Cindrić u glavi, možda mu jednostavno ne odgovara taj "pristup", možda je on tip koji se teško nosi s tom ulogom. Ne bih u detalje u koje je teško proniknuti.

"Kele" je u potpunosti u pravu - kao i neki drugi dobronamjerni "kritičari" poput Metličića. Iskreno, Luka Cindrić - ne Horvat, ne Metličić, suigrači, bivši igrači ili netko iz medija - Cindrić je taj koji bi sam trebao dati odgovore. Bolje reći odgovor na jedno ključno pitanje - zašto u reprezentaciji nikad (!) nije bio na nivou na kojem može biti...