![36166012](https://static.jutarnji.hr/images/slike/2025/02/08/k_36166012_640.jpg)
Završilo je Svjetsko prvenstvo kojem smo uz Dansku i Norvešku bili po tradiciji odlični domaćini. Igrački nije donijelo previše novosti, uglavnom su to detalji u već postavljenim sustavima, u kojima se vrlo precizno zna što se i kako radi. Hrvatska se u to uklopila na najbolji mogući način, iako treba priznati da to kod nas ipak nije išlo ritmom već postavljenih sustava. Neke stvari su promovirali u zadnji tren, kao obranu 5-1, napadački smo vidjeli kako je to igrati bez Duvnjaka, s varijantama kao Martinović na sredini i Maraš desno, s izmjenom Šipić na relaciji obrana-napad.
No, dobro smo se snašli u tom kratkom vremenu koje smo imali. Spretno. Postavljeni sustavi omogućavaju lakše snalaženje i dobivanje rješenja u kratkom periodu koji svaki tim danas ima za pripremanje velikog natjecanja. Ti sustavi su poželjni, ali sami od sebe s vremenom postaju pročitani i svaki put ih nekim detaljem treba osvježiti da bi ipak postojalo iznenađenje za suparnika.
Recimo, nekad 5-1 s Vorijem, pa 5-1 s Duvnjakom, pa 5-1 s Mamićem... Danas, kada postoje iznimno detaljne video analize, to je detalj koji kože činiti razliku. Hrvatska je na ovom SP-u iznenadila obranom 5-1, nju s Mamićem dok se pojavila malo tko mogao očekivati, jer je nikad dotad nismo pokazali. Možda ona u određenim momentima nije bila u top izdanju, ali je bila faktor iznenađenja protiv koje se trebalo snaći. Neki se nisu snašli.
Najveći problem Francuza je odluka da u masi odličnih izaberu one koji su najbolji i da njih gurnu u glavnu rolu
Danska ima najrazrađeniji sustav u ovom trenutku. Njihova obrana jučer s Mollgaardom i Saugstrupom, danas je obrana sa Saugstrupom i Berholtom. To je dugoročno rješenje, baš kao i Nielsen na golu umjesto Landina. U napadu imaju Gidsela i Pytlicka koji rade razliku i ta razlika je presudna za dansku dominaciju. Pitanje je koliko će trajati da im se taj sustav razbije.
Zasad je on besprijekoran, ali analize najavljuju da taj sustav čeka žestoki protunapad protivnika. Osim toga, Lauge i Mensah imaju po 33 godine i oni definitivno neće biti vječni, a Danskoj je posebno važan baš Lauge. Stvari se mijenjaju, oni su trenutačno dominantni, no vidjet ćemo na koji način će Jacobsen pokušati nastaviti tu njihovu dominaciju. Po defaultu sigurno neće ići.
Francuska je tu prva uz njih. U zadnje vrijeme je dosta izgubila (Gerard, Porte, Descat, Mahe, N‘Guessan, Nikola Karabatić), naizgled pala, ali ima silnu individualnu kvalitetu i sigurno će trajati. Najveći problem im je trenutačno odluka da u masi odličnih izaberu one koji su najbolji i da njih gurne u glavnu rolu. To je odluka izbornika Gillea.
Luka Karabatić ima 36 godina, prvi je na izlazu, realnom, ali s Konanom i Fabregasom Francuska ima temelj obrane. Mora ustaliti vratarski tandem, naći broj 1 kao dugo godina Omeyera i Gerarda. I napad traži svoje, Minne se nameće kao broj 1, ali to nije stvar od danas do sutra. Sustav je tu, oni su tu, ali o njima ovisi koliko će napredovati do onog nekad nepobjedivog.
Gislason je ostavio odličnu Njemačku na svom odlasku. Top momčad koja ima sve. I obranu s Gollom i Kosterom i vratare sa Wolffom i Spathom i napad sa Kosterom, Grgićem, Knorrom i Uscinsom. Njima samo treba vremena da budu još bolji i tome dodaju novi ekstra detalj, što su dobivali svih prethodnih godina. Od svih spomenutih najstariji je Golla kojem je tek 27 godina, izuzme li se naravno Wolff, ali s vratarima je drugačije. To je ogroman kapital za onoga koji će naslijediti Gislasona.
Portugal nije iznenađenje. To je tim koji se nadograđuje godinama, uz odličan rad s mladima. Ipak, imaju i limite. Ključnom pivotu Iturrizi su 34 godine i morat će uz Salvadora tražiti čovjeka koji može nastaviti tim tragom. Oba desna krila Areia i Portela su po 35 godina, tu će morati tražiti novog. Rui Silva, dugo godina prvi čovjek ovog tima, ima 31 godinu, postat će mu sve teže i tu će uz braću Costa morati tražiti rješenje za budućnost. To je tim teže, jer je prirodni nasljednik Martins suspendiran zbog dopinga i vjerojatno ga neće biti dvije godine, najmanje. Pitanje je kada će se za to odlučiti, ali to je stvar koju treba odraditi, samo naizgled sitnica. Makar imate Fradea, Andrea Sousu i igrače mlađih generacija koje su dominirale prethodnih godina.
Velike promjene čekaju i Egipat. Vrataru Hendawyju je 36 godina, prvom čovjeku obrane El Masryju 35, Sanad i Ali Zein imaju po 34, a bazen za nadomjestiti te klase nije baš preveliki. Puno dobre organizacije će im trebati, jer temelje sa Alyjem, Hechamom, Elderaaom, Yahiom, Mohsenom imaju, smislili su Adela na crti i i Abdoua izvana, Aly za Hendawia na golu, Nafeu za El Wakila na lijevom i Yosrija za Sanada na desnom krilu, ali ni to neće ići preko noći koliko god sustavan bio.
IHF se mora odrediti vrlo precizno, ali isto vrijedi i za EHF, ne smiju dozvoliti da financijski trendovi određuju pravila
Možemo ići i dalje. Recimo, Mađari imaju Lekaija s 36 godina, Siposa, Rodrigueza, Ancsina kojima je 34, pa recimo Islanđani Gustafsson s 40, Palmarsson s 34 godine, Norveška ima Bjornsena s 36, O‘Sullivana s 33, koliko imaju i pivoti Gullerud i Overby, Švedska ima Palicku s 38, Ekberga s 36, Gottfridssona i Lagergrena s 32... Sve to donijet će velike promjene u koje je ušla tek Španjolska bez Maquede, Canellasa, Guardiole, Morrosa, Figuersa, prije toga Aguinagaldea, Raula, Sarmienta. I to se jako vidi na rezultatu, jer je Španjolska nakon dvije svjetske bronce na ovom našem SP-u bila tek 18.
Osim toga, danas rukomet ide u drugom pravcu i sve se češće postavlja pitanje sliči li previše na balet ili se i danas radi o muškom sportu. Hrvatska je pokazala da se radi o muškom sportu, ali sportu u kojem oni koji diktiraju trendove, priznali mi to ili ne - to ne vole i ne teže istom. Žele sve za sebe.
A trendovi se dokazuju ne samo igrom na terenu, nego i sudačkim prilagodbama na te stvari, što je u rukometu još poprilično važno i stvara ogroman pritisak na sport. Tu Danci rade najveći pritisak na svim frontovima i netko će im se sigurno suprostaviti. Tu se IHF mora odrediti vrlo precizno, ali isto vrijedi i za EHF, i ne dozvoliti da financijski trendovi određuju pravila.
Zato se u svemu tome treba snaći, treba biti prisutan, dosljedan i uspjeti se nametnuti. Hrvatska je dobila veliku šansu osvajanjem srebra na ovom Svjetskom prvenstvu. Dobili smo i lijep temelj za budućnost, ali sada treba preciznije poslagati kockice, jer danas je u sportu sve manje improvizacije, a sve više sustavni pristup određuje vrhunski rezultat.
Danska je savršen primjer u ovom trenutku, može, kako se čini, vladati godinama, ali neće to ići tako lako kako se sada doima na momente. Danas nitko nije savršen, čak ni oni koji se takvima čine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....