Biti ili ne biti?! Fraza je toliko otrcana da se i sam Shakespeare vrti u grobu od učestalosti kojom ponavljamo najpoznatije njegove riječi u svim životnim situacijama. Tako je kako je - biti ili ne biti sada je pred hrvatskim rukometašima koje u Areni Zagreb očekuje prva od dvije odlučujućih utakmica drugog kruga.

Situacija u borbi za četvrtfinale je kompleksna, ali nažalost najkompleksnija upravo za rukometaše Dagura Sigurðssona koji, ne samo da moraju (!) pobijediti obje utakmice, nego čak niti to možda neće biti dovoljno za plasman među osam najboljih koji nastavljaju u nokaut fazi natjecanja.

- Ne trebaš biti Islanđanin i u detalje poznavati islandski rukomet da bi zaključio da je riječ o moćnoj reprezentaciji. Imaju odličnu obranu, imaju odlične vratare, vrlo su brzi i gladni uspjeha koji su izostajali na nekoliko zadnjih velikih natjecanja - rekao je hrvatski izbornik o svojim sunarodnjacima nakon pobjede Hrvatske protiv afričke momčadi, a uoči njihovog ogleda s Egiptom koji je Hrvatima očitao rukometnu lekciju.

Minus četiri čini veliki problem

Da, poraz od četiri razlike od Egipta, činjenica da su Islanđani s tri razlike pobijedili Faraone, u određenim i očekivanim uvjetima Hrvate stavlja u neugodnu poziciju da Islanđane moraju pobijediti još izraženijom razlikom, što nikako neće biti lako. Ako se sve dalje bude odvijalo u skladu s očekivanjima, Islanđani bi i, uz poraz od Hrvatske, bili “unutra” jer imaju bodovnu prednost, dok će u posljednjem kolu sigurno pobijediti Argentince.

Dagur Sigurðsson

GORAN MEHKEK Cropix

Tu se sad otvara nekoliko opcija sa zatvaranjem kruga triju reprezentacija s istim brojem bodova u kojoj onih minus četiri s Egiptom čine veliki problem. Jedna od mogućnosti koje idu na ruku Hrvatskoj i mogla bi nam otvoriti vrata četvrtfinala je i opcija da Slovenija u utakmici koja prethodi hrvatskoj s Islandom pobijedi Egipat. To bi bio idealan rasplet. Tad Hrvati ne bi morali “glodati kost” i minus četiri protiv Egipta ne bi imalo nikakvu važnost. U tom bi slučaju (opet samo u slučaju dviju pobjeda) naši rukometaši mogli u četvrtfinale i s prve pozicije kojom bi (također u očekivanoj teoriji) izbjegli četvrtfinale s Francuzima. No, to je samo jedna u nizu teorija u kojoj će Sigurðsson dobiti vjetar u leđa i pomoć sa strane. Na to se ipak ne treba previše oslanjati već je važno u dvije utakmice sa što je moguće većom razlikom pobijediti Island, a zatim i Sloveniju.

Nažalost, iako su imali nikad bolji i lakši put prema četvrtfinalu, hrvatski rukometaši ponovno moraju strepiti i čekati posljednji vlak kao i toliko puta do sada. Da, treba ponoviti, ako se sve dalje nastavi u skladu s očekivanjima, budu li i dalje pobjeđivali oni koji su dosad pokazali najbolji rukomet, Hrvati i s osam bodova u drugom krugu mogu ostati ispod crte.

No, treba previše kalkulirati već konačno treba zaigrati onako kako treba, treba igrati kao što se igralo na olimpijskim kvalifikacijama za Pariz lani u Hannoveru. To je jedini način.

Mobilizacija momčadi

Ostaje vidjeti je li možda Duvnjak prizdravio za nastup jer bi njegova prisutnost značila najviše, treba pričekati “buđenje” ostalih najboljih igrača i podršku onih iz drugog plana, trebamo opet odlične vratare i Kuzmanovića u najboljem izdanju, trebamo onog starog Karačića, trebamo i malu pomoć “nebesa”.

Filip Glavaš

DAMIR KRAJAC Cropix

No, prije svega, trebamo najviše “Trojanskog konja”, trebamo “petokolonaša” Sigurðssona, koji igrače Islanda poznaje u najmanju ruku kao što sada već poznaje svoje u hrvatskoj reprezentaciji. Ne treba sumnjati ni da je njihova igra za njega “pročitana knjiga” i da je kadar mobilizirati momčad. I oni to sami znaju jer igraju pred svojim navijačima i imat će najveći mogući vjetar u leđa.

Nije tajna da su najjača islandska “oružja” njihov najbolji strijelac, desni vanjski Viggo Kristjansson, koji je u četiri ogleda zabio 23 gola, zatim Orri Freyr Þorkelsson (19), te iskusni Aron Palmarsson (16). Vratar Viktor Gísli Hallgrímsson treći je vratar turnira po učinku nakon Francuza Bellahcenea i našeg Kuzmanovića.

Nada još živi, to je jedino važno, nek Arena “poludi”...